Ponoc vec je prosla, svjetlo mi se gasi,
Na barsunu crnom lezi teska noc;
Celom mi se truni spomen tvojih vlasi
Ljubavi daleka, kad ces, kad ces doc?
Otisla si. Gdje si? Ko da umrla si,
Udaljenost ima smrti tuznu moc,
Srcem srsi, strasti, dusom sumnje,strasi
Poginut cu nocas i za dragom poc.
Ljubav nije sreca!Znas li kad mi rece?
Ljubav, to je rana, i ta rana pece,
Ljubav boli, boli, kao zivot boli,
Tesko, tesko onom koji jako voli.
Nisi pravo rekla. Ljubav bol je, plamen,
Ali muci samo kad sam sam ko kamen.
Antun Gustav Matos
Post je objavljen 15.06.2005. u 15:20 sati.