Nekada sam pisao
kako pjesma o Sarajevu treba mirisati
na hartiju onu, davnu, kojom su trgovci
umotavali narance-
sa crtezom utisnutim na suskavoj hartiji
sa slucajnim prolaznikom na crtezu
i minaretima poguzvanim.
Sada je grad nacet; rastvorene forme,
Sarajevo posjeca na postmoderno djelo
fantasticnih razmjera.
Toliko je stradanja, toliko jeftinih osjecanja:niko ne place.
Smrt je opca i kic je opci.
Sta je mislio Jeff Koonse
velicajuci vrednote Kitscha?
Sad vise nista nije vazno.
Smak svijeta pocinje obicnom gestom:pokretom ruke
mladic u maskiranoj uniformi
koji trga ruzu i nosi je svojim putem.
Zauvijek kasni saznanje
da trgati ima nekog smisla-
samo ako je ruza namjenjena.
Semezdin Mehmedinovic
Post je objavljen 16.06.2005. u 15:21 sati.