Marketing
Neka nam oproste trave
Trave ce nas moliti da ih darujemo njeznim sonetima.
Trave ce nas moliti da ih darujemo njeznim sonetima.
Mi cemo ih gaziti zakasnjeli i gorki i pjevat cemo im
o nepovratnim odlascima.o uskracenim uspomenama.
I molit cemo trave da nam oproste za mnoge rijeci,
za mnoge gorke rijeci koje necemo znati presutjeti.
(1952) Izet Sarajlic
USTA TAJNE
Rekla sam sve,
i sve je ostalo tajna:
usta orhideje sapucu neizmjerje
sve odzvanja,
i znano se s neznanim sklanja.
Rekla sam sve, i sve je ostalo tajna:
ljubav nesaznana sto suti do kraja,
i stoga,
samuje s dusom, do Boga.
Jesam li rekla sve bas zato
da ostane skrito i nepoznato?
Da skuti Svarozica
pometu
cvjetice divljih otkrica?
Rekla sam sve ne znajuc
kako ne reci,kako tajnu
zadrzati u rijeci;
i kako nju slobodnu i sjajnu
munju mojih sanja,
svezati strahom od priznanja.
Vesna Krmpotic
Specijalno druzenje u Zg, bilo je fantasticno!
SAN
Neka te ne uznemiri, neobican pocetak pjesme,
pricati cu ti mila,o snu, koji, u meni nocu, seta.
Vatri, sto me jutrom budi i miru koji osjecam,
dok, u svakom koraku stiha, idem prema tebi.
Taman, kad se mjesec usece u sobu, prilazi mi san,
a ti se, nevidljiva zamaknes iza prozirne zavjese.
Uz hladan zid proseces, nosis sunce, na ramenu
i pazis, da me obris tvog pokreta,ne uznemiri.
U tom trenu, ispod krova,moga uspavanog tijela,
s misli, samim rubom umornog oka,krisom legnes.
Ozarena lica, prekrijes moj osmijeh i poljupcima tiho,
otjeras maglu, sa mojih nemirni ravnica.
Onda, starom mislju, primaknes se mom tijelu
i sa rijekom osjecaja, spustis prema uscu strasti.
Tu me tvoja ruka,k sebi, poput sutona, primi
i u odsjaju pjeska, skoljku bjelinom ponudi.
Kad vrt procveta, ti podamnom dolinu otvoris,
pa me njenim poljima i proplancima mamis.
Kako se vidicima slasti, primicem sve blize,
to se san, kao vjetar, u meni, pokrece i mijenja.
Nista ne osjecam tada, osim tvog, mekog tijela,
i mojih uzavrelih dodira, preko njeznih proplanaka.
Odjednom shvatim, da sam sa snom, u tvom bicu
i da to, moja rastopljena dusa, u tvom tijelu sanja.
Presretnog i blazenog me budis, odlazis sa jutrom,
ja se dizem i sa javom, na pocinak, s mirom spremam,
Vatra koju ostavljas, u sobi gori, ispod mojih vijedja,
a svaki ugasli plam, u meni tad, novu zelju radja.
Zal Kopp
Post je objavljen 09.06.2005. u 15:16 sati.