LOTOS
09.06.2005., četvrtak
Neka nam oproste trave
 Trave ce nas moliti da ih darujemo njeznim sonetima. Trave ce nas moliti da ih darujemo njeznim sonetima. Mi cemo ih gaziti zakasnjeli i gorki i pjevat cemo im o nepovratnim odlascima.o uskracenim uspomenama. I molit cemo trave da nam oproste za mnoge rijeci, za mnoge gorke rijeci koje necemo znati presutjeti. (1952) Izet Sarajlic USTA TAJNE Rekla sam sve, i sve je ostalo tajna: usta orhideje sapucu neizmjerje sve odzvanja, i znano se s neznanim sklanja. Rekla sam sve, i sve je ostalo tajna: ljubav nesaznana sto suti do kraja, i stoga, samuje s dusom, do Boga. Jesam li rekla sve bas zato da ostane skrito i nepoznato? Da skuti Svarozica pometu cvjetice divljih otkrica? Rekla sam sve ne znajuc kako ne reci,kako tajnu zadrzati u rijeci; i kako nju slobodnu i sjajnu munju mojih sanja, svezati strahom od priznanja. Vesna Krmpotic Specijalno druzenje u Zg, bilo je fantasticno! SAN Neka te ne uznemiri, neobican pocetak pjesme, pricati cu ti mila,o snu, koji, u meni nocu, seta. Vatri, sto me jutrom budi i miru koji osjecam, dok, u svakom koraku stiha, idem prema tebi. Taman, kad se mjesec usece u sobu, prilazi mi san, a ti se, nevidljiva zamaknes iza prozirne zavjese. Uz hladan zid proseces, nosis sunce, na ramenu i pazis, da me obris tvog pokreta,ne uznemiri. U tom trenu, ispod krova,moga uspavanog tijela, s misli, samim rubom umornog oka,krisom legnes. Ozarena lica, prekrijes moj osmijeh i poljupcima tiho, otjeras maglu, sa mojih nemirni ravnica. Onda, starom mislju, primaknes se mom tijelu i sa rijekom osjecaja, spustis prema uscu strasti. Tu me tvoja ruka,k sebi, poput sutona, primi i u odsjaju pjeska, skoljku bjelinom ponudi. Kad vrt procveta, ti podamnom dolinu otvoris, pa me njenim poljima i proplancima mamis. Kako se vidicima slasti, primicem sve blize, to se san, kao vjetar, u meni, pokrece i mijenja. Nista ne osjecam tada, osim tvog, mekog tijela, i mojih uzavrelih dodira, preko njeznih proplanaka. Odjednom shvatim, da sam sa snom, u tvom bicu i da to, moja rastopljena dusa, u tvom tijelu sanja. Presretnog i blazenog me budis, odlazis sa jutrom, ja se dizem i sa javom, na pocinak, s mirom spremam, Vatra koju ostavljas, u sobi gori, ispod mojih vijedja, a svaki ugasli plam, u meni tad, novu zelju radja. Zal Kopp |
