Neko sa svojim bolom ide
Ko s otkritom ranom:svi neka vide.
Drugi ga cvrsto u sebi zgnjeci
I neda mu prijeci u suze i rijeci.
Radje ga skriva i tvrdo zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadrsce, zadrsce u njoj kad ikad,
Ali u rijeci se nejavi nikad.
Dusa ga u se povuce i smjesti
Na svoje dno:ko more kamen
U njega bacen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.
Dobrisa Cesaric
Post je objavljen 19.06.2005. u 13:21 sati.