" Budite radosni kad god vam se pruza za to mogucnost, i kad god nalazite snage za to u sebi,
jer trenuci ciste radosti vrede vise nego citavi mjeseci naseg zivota provedeni u mutnoj igri nasih
sitni i krupnih strasti i prohtjeva.
(Njihova propinjanja su cudljiva i nezdrava,nijihova nezadovoljenja nesigurna i kratkotrajna, sam sebi cilj i svrha !)
A minut ciste radosti ostaje u nama zauvjek, kao sjaj koji nista nemoze zamraciti.
Sto ne boli-to nije zivot, sto neprolazi-to nije sreca."
Ladja mojih zelja
Setam po krilima oblaka, u magli, gola, ko u gasnoj komori, stezu mi se grudi jer poznajem Ljubav,
a Ljubav je Vrag. I na toj visini kapije se otvaraju dok ih otkljucavaju suncevi zraci sto stvaraju dugu
u kapljicama kise, rose sto se stapa sa nepobjedivom zemljom sto poklopi, a iz nje se rodi novo-Nova pamet, novi bol i ta radost Tuge sto tjera na ispovjed.
Sveta je osveta koju vracas kalom emocija. U svijetu oko nas mi smo sicusni i mali, a nasi poljubci su izbrisivi i sjenkoviviti kao obrisi na zamagljenom staklu. Ali u mom svijetu Ti si srediste oko kog se krece vrtlog mog stvaralastva cija su inspiracija tvoji pokreti. Ti me pravociras da stvaram nova djela i da vajam po tvom tijelu nove dodire i ostavljam obrise prirodnih tonova boja.
Zbog tvojih rijeci sto lebde u vazduhu ja setam po usijanim krovovima i strepim da neskliznem iz tvojih ociju. Nosis me svuda pogledom dalekih zvijezda i tu gdje me najmanje ima osjecas moje njemo prisustvo. Cutke ti tisinom govorim najljepse note mojih misli, a u iscekivanju tvoje srce treperi za mojim glasom. Svaki dan prozivim kroz sledece zivote, jer mjenjam ih kao macka svoje poslije svakog
neocekivanog pada pri kom se nedoceka na noge. Natjerala si me da upoznam raskos tvoje duse i da
plovim neopazeno kroz tvoje tajne odaje ostavljajuci za sobom korake i dah koji mi se iskrade iz
cvrsto stegnutog grla.
Post je objavljen 26.06.2005. u 21:28 sati.