Sto smo onda mi ? Lude ? Nesrecnici ? Najzamrseniji ljudi na svijetu. Ni s kim istorija nije napravila takvu salu kao s nama. Do jucer smo bili ono sto zelimo danas da zaboravimo. Ali nismo ni postali nesto drugo.
Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne mozemo vise nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaceni.
Kao rukavac sto ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema vise toka ni usca, suvise malen da bude jezero, suvise velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjecanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadnistva, necemo da gledamo unazad, a nemamo kamo da gledamo unaprijed, zato zadrzavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rijesenja. Preziru nas braca i dosljaci, a mi se branimo ponosom i mrznjom. Htjeli smo da se sacuvamo, a tako smo se izgubili, da vise neznamo ni sta smo.
NESRECA JE STO SMO ZAVOLJELI OVU SVOJU MRTVAJU I NECEMO IZ NJE. A sve se placa, pa i ova ljubav. Zar smo mi slucajno ovako pretjerano mekani i pretjerano surovi, raznjezeni i tvrdi, veseli i tuzni,
spremni uvijek da iznenadimo svakog, pa i sebe? Zar se slucajno zaklanjamo za ljubav, jedinu izvjesnost
u ovoj neodredjenosti? Zar bez razloga pustamo da zivot prelazi preko nas, zar se bez razloga unistavamo, drukcije nego Djemail, ali isto tako sigurno. A zasto to cinimo? Zato sto nam nije svejedno.
A kad nam nije svejedno, znaci da smo posteni. A kad smo posteni, svaka nam cast nasoj ludosti"!
Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se ugasi. Izbrisati je da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje, ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji. Ovako se mjesaju utvare i zivot, pa nema cistog sjecanja ni cistog zivota... M.Selimovic
Savrsena ljubav
Savrsena ljubav iskljucuje strah.
Tamo gdje postoji ljubav ne postoje zahtjevi, ocekivanja, zavisnost.
Ja ne trazim da me ucinis srecnim; moja sreca ne zavisi od tebe.
Ako moras da me napustis nece mi biti zao samog sebe; izuzetno mi prija tvoje drustvo,
ali ja se ne vezujem za tebe. Ja uzivam u tvom drustvu na temelju nezavisnosti-
-neuzivam ja u tebi, to je nesto vece i od tebe i od mene, nesto sto sam otkrio,
neka vrsta simfonije, neka vrsta orkestra svira u tvom prisustvu.
Ali kad odes od mene, orkestar ne prestaje da sviara.
To je orkestar sirokog repertoara i nikad ne prestaje da svira. Antonio de Melo
U tebi me ima...
U tebi me ima
Mnogo vise
Od prolaznosti dana
I zagasitih obrisa
dolazece noci
U tebi me ima
Mnogo vise
Nego sto ti srcem
Proticu
Vrcevi ceznje
i mnogo vise
Skriveno je
Iza tvojih drhtavi
Trepavica
Zatajeno u tvojim
dalekim ocima
U tebi me ima
Mnogo vise
Nego priznajes
Sebi...
|