Zvao si me cesto i u isto vrijeme,
pozdravljao tiho, pitao sta radim,
ali tvoje usne ostale su nijeme,
ne cekas me, ne cekas me vise,
pod stablima mladim.
Ne pricas mi vise o prolicu novom,
ni o slapu sunca, o oblaku tihom,
ne znam sta cu sada u trenutku ovom,
koliko te trebam necu reci nikom,
koliko te trebam necu reci nikom.
Nisam znala, nisam znala,
koliko te volim,
i koliko mi znaci, koliko mi znaci,
svaka tvoja rijec.
Nisam znala, nisam znala,
koliko te zelim,
svakome o tebi pricala sam ja.
Nisam znala, nisam znala,
koliko te volim,
i koliko mi znaci,koliko mi znaci,
svaki pogled tvoj.
Nisam znala, nisam kako da te vratim,
neka pokraj tebe prodje zivot moj,
toliko te volim.
Zvao si me cesto i tekli su dani,
mislila sam da ce uvjek biti tako,
mi smo htjeli biti slobodni i sami,
kako da te, kako da te nadjem,
jer nije mi lako.
Ne pricas mi vise o prolicu novom,
ni o slapu sunca,o oblaku tihom,
ne znam sto cu sada u trenutku ovom,
koliko te trebam necu reci nikom,
koliko te trebam necu reci nikom.
Nisam znala, nisam znala...
Zeljko Sabol
Post je objavljen 13.06.2005. u 15:19 sati.