Ljubavi moja. Trazim te ponovo
tamo gdje sve prestaje: u jednom trenu
izmedju snijega sto pada i vatre umiruceg
na tvom licu, ispod tvoje haljine,
u zraku koji izgovaras.
Amor mio. Nema imena koje ti ne pripada:
tu je kisno ljeto, godina, grana tresnje,
tu je tvoje tijelo od voska na kome je more
ostavilo svoj sjenoviti kriz. Gorcina,
prazno nebo, tjeskoba, lude rijeci
na koje ne pristajem dok silazim
izmedju tvojih ruku i trazim
nagi plac sto ispunjava moja usta.
Ljubavi moja, uzdrhtala na kisi, ona
koja spava na mojoj postelji, prekrivena
mojom rukom, ona koja ne razlikuje vise
to sto sam stvorio i to sto me napusta.
I moju zedj s tragovima bezumne soli.
Zvonimir Golub
Post je objavljen 25.06.2005. u 13:27 sati.