Ovih se dana razni selebritiji polijevaju vodom po glavi. Mediji nas tim ekskluzivama bombardiraju kao da je, sa svakom novom kantom na glavi kakve pjevačice, političara ili glumice, otkrivena nova izvanzemaljska civilizacija.
Tisuće djece koja svakodnevno umiru od žeđi ne zanimaju ni medije, niti trgovce vodom, niti takozvanu "zapadnu" javnost.

Zapadni je svijet u šoku nakon saznanja da Hello Kitty nije mačka, nego brkata djevojčica sa zaliscima. Mnogima je nakon te spoznaje svejedno što im donosi budućnost jer za njih sutra više ne postoji.
Istovremeno, na sat dva leta avionom od njih tisuće majki s djecom strepe hoće li ih drugi pripadnici ljudske rase žive zakopati u zemlju. Čak i ako ih zakopaju, brkatu djevojčicu/mačku neće prestići po broju komentara i pružene potpore.

Kad kihnu papagaj ili zamorac kakve filmske ili glazbene zvijezde, medije preplave vijesti o tome i svi su puni iskrenih i dobrih želja za što brže ozdravljenje "pernatog ili dlakavog člana obitelji".
Već godinama tisuće ljudi umiru u mukama od vrlo opake zarazne bolesti ebole, a jedino čega se "civilizirani" dio zemaljske kugle dosjetio je da se svim ljudima iz područja koja su zaražena zabrani kretanje izvan tih područja.

I u ovoj našoj maloj, jadnoj državici su još uvijek vijesti za centralne dnevnike što je poznata pjevačica kupila svome sinu za obljetnicu prve čvrste stolice. I suosjećanje sa poznatim poduzetnikom i ratnim profiterom jer u novom helikopteru nema grijana sjedala, a znamo da je od brige za svoje radnike navukao reumu.
To, da i u našoj državi - ne bi čovjek vjerovao - ima oko 45 000 djece koja su gladna, je i za nas samo statistički podatak. Za svih tih 45 000 ionako nema dovoljno mjesta u medijima.

Sve se ove stvari događaju sada i ovdje, jedne pored drugih, istovremeno. Tko zna, možda je baš na to mislio jedan pametan i mudar čovjek, koji je svojevremeno zaključio da je sve oko nas relativno...

Oznake: Preispitivanje znanosti i aksioma

Odavno su duhovni pastiri hrvatskoga katoličkoga stada na čelu sa svojim biskupima i kardinalima izgubili moralne kompase. Kako je i crkva prolazila svoju tranziciju i pretvorbu u modernu ustanovu koja bi trebala biti kadra odgovoriti izazovima i zahtjevima suvremenog života i suvremenih vjernika, izgubili su na tom putu i smisao svojega postojanja i djelovanja. Crkva je u Hrvatskoj postala organizacijom preračunatom i sračunatom, orijentiranom na stjecanje što više materijalnih dobara, utjecaja i moći. Briga za duhovno stanje naroda i pružanje utjehe i ohrabrenja vjernicima postali su rupa koja je, nažalost, već davno otpala sa svirale.
Posljednji medijski eksponirani slučaj šibenskog biskupa Ivasa slika je i ogledalo suvremene crkve u Hrvata. Dotični je biskup unutar katedrale, koja je na listi zaštićene svjetske materijalne kulturne baštine, gradio sebi grobnicu. A uz katedralu je izgradio pečenjaru za janjce i prasce okretati. Ista je persona početkom ovog mjeseca na jednom okupljanju hrvatskih desničara oštro kritizirala vlast ( što uostalom rade svi visokopozicionirani crkveni dužnosnici i velik dio nižih, na svakom narodnom proštenju, ispod rotirajućih volova i prasaca) i proglasila ju za utjelovljenje samog Nečastivog koji ima namjeru uništiti i zatrti hrvatsko ime i sjeme. Nije na odmet još jednom pripomenuti da taj isti biskup sa svojom organizacijom od te iste vlasti uredno prima 1 200 000 000,00 kuna svake godine. Milijardu i 200 milijuna kuna.
Na stranu to olajavanje vlasti koja nije po volji crkvenjacima, jer ni jedan pas ne laje radi sela, pa tako ne laju ni crkveni kerovi.
Uz to što je šibenski biskup izvodio građevisnske radove bez dozvola tamo gdje nije smio, neki je dan u suradnji sa političkom strankom HDZ na neki način prisilio policiju da zatvori jedan šibenski klub uz katedralu, u kojem se je odvijao velik dio kulturnog i zabavnog života grada. Biskup se na taj svoj potez odlučio zato jer mu se nešto u tome klubu nije sviđalo. I zato jer je, očito, to mogao do kraja istjerati. I tu još jednom na vidjelo izlazi način na koji crkva funkcionira i kako se unutar društva ponaša. Sve ono što crkvi padne na pamet, mora se napraviti. To jednostavno mora biti tako i oni moraju imati pravo dati zadnju na sve i svaku. Bahatost je to i oholost koja jednostavno prelazi sve granice kulturnog i civiliziranog ophođenja i funkcioniranja društva. No, očito se je njegova preuzvišenost malo preračunala i popiknula u slučaju zatvaranja šibenskog kluba. Da sebi nije dao posao inkvizitora, tko zna kada bi i bi li uopće na vidjelo izašle njegove sklonosti građevinskim zahvatima. Kako će cijela priča završiti, teško je reći, no ne treba sumnjati da se biskup osjeća siguran, nedodirljiv i nevin u cijeloj stvari.
Ne znam vjeruje li njegova preuzvišenost u ono što propovijeda i naučava, no svojim ponašanjem i djelima je od toga da vidi lice Svevišnjeg u vječnom blaženstvu raja nebeskoga daleko koliko i hrvatski proračun od suficita. Osim ako Svevišnji ne olajava ovozemaljske vlade, a onda ih reketari i ne okuplja oko sebe ratne zločince i djecoubojice.
Nema čovjeka niti vjernika koji nije zgriješio . I sam je trenutni papa rekao da je samo čovjek i da kao takav i griješi. To je jednostavno tako. No, ako se kojim slučajem i ludim čudom šibenski biskup nekako i kvalificira za ulazak u raj nebeski, nadam se da će ga tamo pričekati onaj koji u tu ustanovu pripušta i iz nje otpušta, te mu suditi za najveći grijeh koji je počinio, i kao čovjek i kao biskup i dušebrižnik: za neumjerenost u svojoj bahatosti i oholosti.

Oznake: duhvnosti raznih vrsta i oblika

Sa otvorenja Ikeine trgovine u Zagrebu predsjednik republike Ivo Josipović i ministar Grčić donijeli su u Vladu poklon koji im je uručio direktor švedske trgovine.
Sazvana je hitna sjednica Vlade i Vijeća za obranu i nacionalnu sigurnost sa samo jednom točkom dnevnog reda, sastaviti pisaći stol koji je predsjednik države dobio na poklon.
Nakon što su sva nadležna tijela analizirala situaciju i potvrdila sadržaj poklona, pristupilo se je postupku sastavljanja pisaćeg stola.
Nakon podrobnijih stručnih analiza donesen je zaključak da je potrebno osnovati Povjerenstvo za nadzor i koordinaciju poslova sastavljanja. Odmah se je pristupilo organizaciji Odbora za nadzor koji je dobio zadatak napraviti podrobne analize i pripremiti sve za osnivanje Odbora za realizaciju procesa.
Nakon što je Glavni odbor za pisaći stol osnovao još dva Pododbora kako se ništa ne bi prepustilo slučaju, utvrđeno je da su stvoreni svi uvjeti za osnivanje posebnog Državnog ureda, a sve s ciljem da se proces sastavljanja pisaćeg stola pokrene što prije. Oba novoosnovana Pododbora su jednoglasno donijela zaključke da će se najveća moguća učinkovitost u procesu sastavljanja pisaćeg stola postići tek kada se ustroji nova državna Agencija. Pod direktnim nadzorom Ureda predsjednika republike osnovana je Državna agencija za koordinaciju procesa sastavljanja pisaćeg stola. Formiranje Nadzornog odbora Agencije bila je samo stvar formalnosti, kao i osnivanje posebne Agencije koja je u zadatak dobila informiranje Povjerenstva kako napreduju radni procesi.
Nakon podrobne analize novonastalog stanja utvrđeno je da se proces sastavljanja pisaćeg stola ne može nastaviti bez nove Agencije koja će objediniti sve Službe i Povjerenstva za koordinacije svih procesa.
Nakon još jedne podrobne analize došlo se je do zaključka da se proces sastavljanja pisaćeg stola ne odvija prema planovima Vlade.
Pripremljena je zajednička izjava Vlade, Ureda predsjednika RH i Vijeća za obranu i nacionalnu sigurnost u kojoj se navodi da je u interesu republike Hrvatske da se proces sastavljanja pisaćeg stola obustavi do trenutka poboljšanja svih vanjskih čimbenika na sam proces i njegovu koordinaciju. Sva Povjerenstva, Odbori, Službe i Agencije osnovane za potrebu sastavljanja pisaćeg stola nastavit će svoje aktivnosti prema zacrtanom planu.
Komentar na aferu sa sastavljanjem pisaćeg stola dao je i predsjednik HDZ-a Tomislav karamarko: " Ova Vlada je odavno izgubila svaki kredibilitet kod naroda i svakim danom dokazuju svoju nesposobnost. Ovu situaciju sa sastavljanjem pisaćeg stola mogli su vrlo jednostavno i učinkovito riješiti osnivanjem novog Ministarstva za sastavljanje pisaćeg stola, što ćemo mi i učiniti čim dođemo na vlast."

Oznake: praktični problemi vezani uz izlaz iz gospodarske

Kriza vlasti u jednoj maloj općini Zagrebačke županije rezultirala je dosad neviđenom situacijom na hrvatskoj političkoj sceni.
U očekivanju izbora novog načelnika općine grupa građana je pokrenula inicijativu GOKJ ( Građani organizirano kandidiraju jazavca) i istaknula do sada jedinog kandidata za načelnika općine, domaćeg jazavca.
"Jazavac nam ionako stalno krade kukuruz pa smo ga sada odlučili kandidirati za načelnika općine, kako bi pošteno zaslužio to što pojede", kažu iz inicijative GOKJ.
Pojasnili su i motive koji su ih potaknule na njihov čin.
"Situacija u našoj općini preslika je stanja u županiji i državi. Medijima je interesantan naš kandidat i svi se redom pitaju hoće li on biti u stanju voditi općinu kada ga sutra izaberu. A izabrat će ga jer su ostali protukandidati odustali od izborne trke kada su vidjeli koga imaju na suprotnoj strani. Kroz našu su općinu do sada prošli razni konji, majmuni, telci, volovi i još pokoji pripadnik životinjskog svijeta. Bilo je tu i nekih čudnih ptica, koje su nestale jednako brzo kako su se i pojavile. Kao što smo i rekli, gotovo je jednaka situacija i na državnoj razini. I sada smo došli do situacije da novca u blagajni nema više niti za financiranje toplog obroka novom načelniku, a jazavac je pristao obnašati dužnost načelnika za kukuruz. On ionako jede kukuruz koji krade. Naši se stanovnici uglavnom bave poljoprivredom i neće im biti teško odvojiti nešto od svoje ljetine kako bi platili načelniku da ih u budućnosti vodi na političkom planu , a sam jazavac više neće kršiti zakone i riskirati pokupiti sačmu.
Uglavnom, zadovoljni smo i sretni što je prihvatio naš prijedlog da ga kandidiramo jer da je još jedan mandat na mjestu načelnika ponovio netko od njegovih prethodnika vjerojatno si za četiri godine ne bi mogli priuštiti niti crkvenog miša."

Oznake: izbori

Institucije vlasti u ovoj zemlji već četvrt stoljeća sudjeluju u zajedničkom zločinačkom poduhvatu s bankama, korporacijama, tajkunima, crkvom i tko zna s kim još sve ne. I to protiv vlastitih građana.
Zakoni ove države dozvoljavaju tajkunima, ratnim profiterima, domaćim i stranim korporacijama, bankama da svoje automobile registriraju tamo gdje plaćaju najmanje poreze i naknade. Svojim vlastitim građanima država to ne samo da ne dozvoljava, nego ih u ime banaka, tajkuna i korporacija deložira iz njihovih domova zbog par tisuća kuna duga koje nisu na vrijeme podmirili prema tim bankama i korporacijama.
Državni inspektori progone ljude koji rade od jutra do sutra ne bi li ih uhvatili na krivoj nozi, pa im za nefiskaliziranih 10 kuna naplate globu u visini nekoliko desetaka tisuća kuna. Istovremeno, razni sportaši i sportski djelatnici koji se obilato sponzoriraju sredstvima iz proračuna se bez problema mogu prijaviti na razne svjetske adrese gdje uopće ne plaćaju porez. Dakle, oni dobivaju novac od poreza naplaćenog hrvatskim građanima, a svoje poreze plaćaju negdje drugdje i nekome drugome, ako ih uopće plaćaju.
Svakodnevno neki od ministra putem medija izjavi kako će se negdje morati uštedjeti sredstva iz proračuna. Najavljuje se štednja na liječenju bolesnika, prijevozu djece u školu, naknadama za nezaposlene i socijalne slučajeve. Istovremeno, povećavaju se subvencije tajkunima koji se bave uvozom i preprodajom, otpisuju se dugovi raznim propalim "poduzetnicima" i profiterima koji imaju prijatelje i kumove na pravim mjestima, a svake se godine i sve veće i veće sume proračunskog novca slijevaju u mješine crkvenih poglavara kojima je jedina djelatnost kritiziranje te iste vlasti koja im maže vratove kao debelim gusanima.
Sve to u ime slobode, demokracije i kapitalizma čije blagodati smo jedva dočekali svi skupa uživati.

Oznake: sve po starom

Došao u lijepu našu Hrvatsku saudijski princ, velik, mudar i bogat čovjek; priča se da ima stotine milijardi kuna na lageru. Poslao on svoju svitu da izvidi teren i zakupi mu najbolji hotel u Zagrebu, pa eto i njega. Ispričali mu savjetnici što su sve kod nas vidjeli, pa princ pozvao na divan sve visoke hrvatske državne dužnosnike i važne političare koji vode zemlju i odgovaraju narodu za to. A oni, dobra i čista srca i poštena i čista obraza, naumili u ime i na ime naroda isprositi koji zlatnik i za svoju guzicu.
Posjeo ih princ sve oko sebe na meke dušeke, podvorio im čaj i slatko, pa stao hvaliti našu domovinu pred našim mudrim glavama.
- Vidim, imate prekrasna rodna polja, mnogo rijeka i vode između njih.
Naši političari samo kimaju glavama.
- Vidim, imate prekrasno more, mnogo otoka. Imate i velika i u svijetu poznata brodogradilišta.
Naši političari opet svi kao pilići kimaju glavama.
- Vidim, imate i nove autoputeve, prekrasne i bogate šume i neiscrpne izvore vode.
Opet kimanje glavama.
- Cijeli se je naš arapski svijet izgradio i opremio iz vaših negdašnjih tvornica i bezbroj se naših doktora, inženjera i oficira školovalo na vašim fakultetima - nastavlja dalje princ.
Našim političarima se perje diglo do kristalnih lustera na stropu.
- A sad mi dovedite drogirane mandrile kojima je kirurški odstranjen mozak! - iznenada zatraži saudijski princ.
Naša vlast zinula u čudu. Stadoše se međusobno pogledavati, ne znajući što bi rekli uvaženom gostu.
Onda progovori premijer, jer se predsjednik države, kao i obično, nije htio u ništa miješati ako ne može zamparinu uzeti, a u tom se društvu do toga momenta još zapjevalo nije.
- Oprostite, svijetli prinče, na kakve to mandrile mislite?
- Na one drogirane kojima je kirurški odstranjen mozak.
- Ali, u našoj zemlji nema takvih mandrila.
- Ali, mora ih biti! - inzistirao je princ da vidi taj čudni majmunski svijet. Nastupi kratkotrajna tišina. Vidje princ da ga naši političari svi u čudu gledaju, pa im objasni.
- Imate u državi sve ovo što sam nabrojio, a uvozite hranu, ne gradite brodove, avione i vlakove, ne zarađujete od turizma, ne navodnjavate polja, ne izvozite vodu, darujete autoceste za koje ste se zadužili, školovani vam ljudi odlaze iz zemlje, bolnice vam propadaju i još ste na sve to dužni na stotine milijardi. Pa otkuda vam takvo sranje u državi ako ju ne vode drogirani mandrili kojima je kirurški odstranjen mozak!??

Oznake: bajke i basne

Dan zahvalnosti je prošao, zahvalni su mogli biti jedino novostvoreni hrvatski buržuji koji su razgrabili cijelu državu i političari, koji su se uredno uhljebili u sve pore sustava, a jučerašnji datum im označava početak podužeg ljetovanja na državni trošak. Dan pobjede, koji bi trebao biti posvećen svim hrvatskim braniteljima, posebno onima koji su u ratu izgubili živote, zasjenili su profesionalni zviždači iz raznih "stožera" i "udruga", koji po Vukovaru, Kninu i cijeloj državi slijede neke političare i fućkaju im kako im neki drugi političari dirigiraju. Ružne su to i prljave stvari i nije im mjesto na takvim obljetnicama, koliko god bio Milanović blesav, nesposoban i loš, u pravu je kada to kaže. Jer, žrtva ljudi koji su položili svoje živote u temelje domovine da bi sutra svima bilo bolje - a u to je velika većina dragovoljaca početkom devedesetih vjerovala- ne zaslužuje biti zasjenjena sakupljanjem političkih bodova i primitivnim ispadima. Nevažno u čijoj režiji i izvedbi.
Nažalost, jučerašnji je dan obilježilo i samoubojstvo jednog branitelja. I upravo taj događaj nekako daje pravu sliku cjelokupnog stanja u državi, a naročito odnosa prema velikom dijelu branitelja. Mediji tome događaju nisu dali poseban značaj. Moglo se je samo pročitati da je nesretni branitelj bio u ratu ranjen, onda zbog bolesti ostao bez posla i možemo samo nagađati kakve su ga dalje nesreće pritisle i natjerale da si oduzme život. Jedna od nesreća je bila i ta da nije mogao dobiti braniteljsku mirovinu. Vojne činove i povlastice su, s druge strane, bez problema dobivali nogometaši, treneri, pjevači, političari...
Sličnu sudbinu nastradalog branitelja dijele mnogi branitelji, no dijele ju i bezbrojni drugi građani Hrvatske. Svakodnevno ostaju bez posla, domova, budućnosti i svake ih je godine sve manje i manje koju imaju državi i političarima na nečemu biti zahvalni.
No, one u dvorcima i crnim službenim limuzinama takve stvari više ne zanimaju. Oni su svoje pobjede ostvarili.

Oznake: pobjede i porazi

Danas se obilježava Dan domovinske zahvalnosti i to je pravo vrijeme da se svi zahvalimo domovini na onom što nam je dala i omogućila. Evo i nekoliko zahvala.
Ivan Čermak: Zahvalan sam domovini što mi je omogućila da danas imam imovinu vrijednu nekoliko stotina milijuna eura. Domovina je imala u mene puno povjerenje i zato mi je predala ključeve svojih skladišta za vrijeme rata. Tada su mnogi ljudi prodavali svoju imovinu kako bi mogli kupiti oružje i krenuti u rat, boriti se za svoju domovinu. Ja sam tada prodavao naftu neprijatelju svoje domovine kako bi podebljao svoju imovinu. Domovina je, dakle, imovina!

Željko Kerum: Zahvalan sam domovini što je bio rat. Da nije bilo rata, ja bih i danas ganjao bager po gradilištima. Ovako, bio je rat i bilo je puno humanitarne pomoći. I onda znaš prave ljude u pravo vrijeme na pravim mjestima i eto ti humanitarne pomoći u tvojoj trgovini. I onda možeš kupiti jahte, motore, hotele, vile, majbahe, trista čuda. Sve ono što ostali Hrvati neće nikada u životu niti vidjeti, a kamoli imati. Domovina je, dakle, puno lipih stvari!

Hrvatski radnici: Zahvalni smo domovini jer nam je omogućila da više ne trebamo raditi nakon što smo se vratili iz rata. Dok smo mi bili na frontu, naše su tvornice privatizirali tajkuni, poduzetnici i ratni profiteri i pretvorili ih u svoje vlasništvo. Domovina je mnogima od nas omogućila da ne moramo plaćati stanarinu i režije, jer su nas iz stanova istjerali ti isti tajkuni i banke. Na kraju smo joj zahvalni i što nam je omogućila da za te iste ratne profitere radimo 28 sati na dan. Domovina je, dakle, mjesto za rad i dostojanstven život svih onih koji od rada žive!

Ljubo Česić Rojs: Zahvalan sam domovini jer sam lijepo jamio. Da nije bilo rata, ostao bi šofer autobusa. Ovako sam u godinu dana dogurao do generala, zamjenika ministra, diplome, vojne mehanizacije i lijepih para. Naravno, pomogao mi je i moj zemljak, ministar obrane. Domovina je, dakle, gdje onaj tko najviše jami dobije diplomu!

Ivica Mudrinić: Zahvalan sam domovini što mi je dala u ruke kompletnu državnu telefonsku infrastrukturu, izgrađenu novcima svih građana Hrvatske. Ja sam samo nastavio ubirati profit, otpuštati radnike , praviti se pametan kako dobro poslujem i isplaćivati si 200 000 kuna mjesečne plaće. Domovina je, dakle, zlatni rudnik!

Marko Perković Thompson: Zahvalan sam domovini što ne moram plaćati poreze i davanja. Svi hrvatski branitelji, časni i pošteni domoljubi, svi oni koji su u ratu stradali, roditelji poginulih branitelja, svi oni moraju znati jednu stvar: svi su oni svoju krv prolijevali da ja danas ne moram plaćati porez državi u koju se zaklinjem. Tko god misli da bih trebao platiti porez je izdajica i komunist i ne želi Hrvatsku! Domovina je, dakle, nula poreza i svi zubi!

Mladi sa završenim fakultetom: Zahvalni smo domovini što nam je omogućila da se o svojem trošku školujemo 20 godina, a onda radimo za državu, tajkune i ratne profitere i ljubimo im dupe jer su nam u svojoj milosti dali 1600 kuna mjesečno, od poreza koji su prije toga od nas naplatili. Zahvalni smo i na tome što smo zaduženi narednih 17 generacija. Domovina je, dakle, inozemstvo!

Nadan Vidošević: Zahvalan sam domovini jer mi je omogućila da od referenta u trenutku postanem direktor, a kasnije i ministar i poduzetnik i profiter godine i što ti ga ja znam. Ja sam u biti mađioničar. Gdje god sam se pojavio, učinio sam da nestane društveno vlasništvo i postane moje . Domovina je, dakle, magija + polarni medvjed!

Umirovljenici: Zahvalni smo domovini što nas još nije strpala u logore i odlučila nas uspavati. Istodobno se državi ispričavamo jer ne možemo raditi do 127 godina starosti. Domovina je, dakle, kad si živi mrtvac!

Ivo Sanader: Zahvalan sam domovini što sam od intendanta kazališta dogurao do prvog osuđenog ratnog profitera u Hrvatskoj. U međuvremenu sam još bio i premijer države. A znate što je najbolje u svemu tome? Nitko me ne pita za sve one silne milijarde u kožnim torbama i kutijama za hrenovke. Domovina je, dakle, pljačka! P.S. Samo pljačka, ništa više

Nezaposleni: Zahvalni smo domovini što nam je omogućila da spavamo do podneva, obilazimo kontejnere u potrazi za plastičnim bocama i tučemo se za te boce s penzionerima, radnicima na minimalcu i studentima. Igre smo dobili, bez kruha smo već naučili biti. Domovina je, dakle, povratna naknada 0,50 kuna!

Ivica Todorić: Zahvalan sam domovini što mi je omogućila da od cvjećara postanem njezin vlasnik. A ako zaškripi, domovina je uvijek tu da mi preusmjeri poticaje ili dozvoli pljačku robnih rezervi. I proda izvor vode vrijedan milijune za kikiriki. Koji je isto kupljen državnim novcem. Nije li to divno!?
Domovina je, dakle, Monopol(y)!

Branimir Glavaš: Zahvalan sam domovini što mi je dozvolila da ljudima otimam imovinu i ostvarim svoje davne dječačke snove: da pokrštavam krivovjernike u rijeci i krijepim ih kiselinom. Neki su u toj cijeloj priči dobili selojtep i metak, a ja sam dobio imetak. Domovina je, dakle, ostvarenje snova!

Poljoprivrednici: Zahvalni smo domovini što nam je omogućila da ostajemo bez djedovine koju su generacije stjecale i od koje su generacije živjele. Zahvalni smo u ime svih građana državi koja je omogućila svima da kupuju hrvatsko i jedu 20 godina staro meso. Domovina je, dakle, standard svinjska vratina hrvatskog porijekla iz Moldavije + hipoteka!

Biskupi i kardinali: Zahvalni smo domovini na dijamantnim fasadama, luksuznim limuzinama, baršunastim kapama, zlatnim križevima i nekretninama na atraktivnim lokacijama. Kome još treba Nebesko kraljevstvo dok ima na zemlji ovo što mi imamo. Domovina je, dakle, okrepa iz državnog proračuna!

Gojko Šušak: Zahvalan sam domovini što mi je omogućila da od soboslikara i konobara postanem ministar obrane, iako sam pobjegao preko granice da ne bi služio vojsku. No, morate razumjeti jednu stvar: kada vas tjeraju u vojsku i rat to je jedno, a kada vi huškate druge na rat i tjerate ljude da ginu dok vi pljačkate zemlju, to je nešto sasvim drugo. I moram vam reći, ovo drugo je puno ljepše. Domovina je, dakle, zemlja velikih mogućnosti!

Franjo Tuđman: Zahvalan sam domovini što mi je omogućila da me svi zovu doktor, iako imam samo 6 razreda škole. Također sam u svojoj domovini mogao ostvariti svoj tisućljetni san: obući se u bijelu paradnu uniformu i misliti da nešto predstavljam. Domovina je, dakle, ono što sam građanima Hrvatske upropastio za sva vremena!

Oznake: dan zahvalnosti

Menadžment zagrebačke tvornice olovaka TOZ odlučio je kupiti žirafu, kako bi se lakše nosili s teškom situacijom na tržištu i kako bi što brže prebrodili krizu u poslovanju.Kako će točno žirafa unaprijediti proizvodnju i prodaju kemijskih olovki nitko ne zna reći, ali su tim potezom pokrenuli lavinu sličnih kupnji, prvenstveno u državnim tvrtkama, koje kriza i negativna računica muče već jedno poduže vrijeme.
Tako je HEP kupio desetak ljama, koje će zaposliti na šalterima za reklamacije. Bijesni građani koji se dolaze žaliti na stalna poskupljenja struje trebali bi se "smekšati" nakon što pomiluju po glavi ove simpatične južnoameričke životinje. Ukoliko bi koji potrošač inzistirao na stručnom objašnjenju uvećanja računa na mjesečnim razinama, treba imati na umu da su ljame poznate po tome da mogu obilno i vrlo precizno pljunuti onoga tko im digne živac.
Na odličnu su ideju došli i u HŽ-u. Kupili su 7 lavova i zaposlili ih na kolodvorima, u uredima za prigovore i pritužbe putnika. U 48 sati, koliko lavovi rade, nije zabilježena niti jedna pritužba zbog kašnjenja i niti jedan slučaj traženja povrata novca. Prije novih zaposlenika bilježilo se oko stotinjak pritužbi dnevno.
Ponukani TOZ-ovim primjerom ,na sličnu su se akciju odlučili i u Hrvatskim autocestama. No,u njihovom je slučaju izostala prethodna analiza i koordinacija menadžmenta. Uprava HAC-a je kupila klokana i već treći dan nitko ne zna kako bi uposlili živahnog novog zaposlenika. Trenutno veselo poskakujući slijedi predsjednika uprave, noseći mu u svojem tobolcu poslovne dokumente, cigarete i grickalice.

Oznake: big biznis