Tko čuva čuvare?

04 rujan 2014


Medijski istup zaštitara Sokol Marića od prije par dana prošao je,nažalost, nezapaženo kao i mnogi takvi istupi dosada. Pozornost u medijima zaštitari dobiju jedino na stranicama crne kronike, kao žrtve pljački, razbojstava i ubojstava. A i onda se o tome piše i govori dan, dva, traže se krivci , malo se govori o tome kako treba poboljšati sigurnost samih djelatnika i na tome sve stane. Jer za sve to treba novaca, a u današnje vrijeme i u trenutnoj situaciji ipak je život nekoga tko radi za minimalnu plaću puno jeftiniji.
Zaštitarski i čuvarski posao bio je, uz poslove čišćenja, među prvim djelatnostima koje su išle u takozvani i danas vrlo popularni outsourcing. U toj je djelatnosti postojalo mnogo načina za pranje novca i bogaćenje. I oni koji su mogli jednostavno su to iskoristili. Državne institucije i državna poduzeća su više od jednog desetljeća bile doslovno vreće bez dna za sve podobne i one koji su imali pristupa tome zlatnom rudniku. Naravno, treba reći da je sve to bilo i još uvijek jest po zakonu. Jedno je vrijeme u Hrvatskoj poslovalo skoro 200 zaštitarskih firmi. Što će reći da su zakoni bilo dobro prilagođeni i da su i oni koji su ih donijeli i oni koji su ih koristili imali dobre koristi od svega toga.
Danas skoro sve zaštitarske tvrtke posluju po istom ili sličnom modelu kako je to opisao djelatnik tvrtke Sokol Marić, a objavio jedan internetski portal. I takva će se praksa nastaviti i dalje. Ne samo zbog toga što je u državi velika nezaposlenost i što su ljudi zbog prezaduženosti i zbog osiguranja gole egzistencije prisiljeni raditi sve što gazde od njih traže. Nego i zbog toga što se radi o jednoj skupini radnika koja nije socijalno, politički, medijski ili na bilo koji drugi način eksponirana i bitna za političke i gospodarske strukture. Još uvijek na tržištu postoji dosta firmi, sindikati u Hrvatskoj ionako nemaju nikakvog smisla osim ako se ne radi o državnim zaposlenicima i službenicima, a i sami radnici su slabo upoznati sa svojim pravima i načinom i mogućnošću borbe za zaštitu svojih prava. I zato se događaju i dalje će se događati slučajevi poput onog opisanog na Indexu hr.. Radnici su prisiljeni raditi i po 300 i više sati mjesečno, na nekoliko radnih mjesta. Plaća im se minimalac, a svi oni prekovremeni sati su plaćeni daleko ispod zakonom propisane satnice i prikazani su kroz razne druge stavke, poput troškova prijevoza, raznih nagrada i dodataka koji u stvarnosti ne postoje. Država je za takva kršenja zakona propisala financijske kazne koje su daleko niže od profita koje vlasnici zaštitarskih firmi ostvaruju kršenjem zakona. I na kraju su zaradili svi, i država i gazde. Nastradao je, kako to u ovom našem kapitalizmu obično biva, jedino radnik. No, netko mora. Država će se uvijek na neki način za sebe pobrinuti i namiriti svoje potrebe. Vlasnici zaštitarskih firmi imaju karijere i kao ratni profiteri, kriminalci, iznuđivači, ratni zločinci i znaju kako se posluje po modelu ruka ruku mije. A onaj tko je na dnu hranidbenoga lanca plaća ceh za sve.

Oznake: big biznis

Žirafa kao putokaz

02 kolovoz 2014

Menadžment zagrebačke tvornice olovaka TOZ odlučio je kupiti žirafu, kako bi se lakše nosili s teškom situacijom na tržištu i kako bi što brže prebrodili krizu u poslovanju.Kako će točno žirafa unaprijediti proizvodnju i prodaju kemijskih olovki nitko ne zna reći, ali su tim potezom pokrenuli lavinu sličnih kupnji, prvenstveno u državnim tvrtkama, koje kriza i negativna računica muče već jedno poduže vrijeme.
Tako je HEP kupio desetak ljama, koje će zaposliti na šalterima za reklamacije. Bijesni građani koji se dolaze žaliti na stalna poskupljenja struje trebali bi se "smekšati" nakon što pomiluju po glavi ove simpatične južnoameričke životinje. Ukoliko bi koji potrošač inzistirao na stručnom objašnjenju uvećanja računa na mjesečnim razinama, treba imati na umu da su ljame poznate po tome da mogu obilno i vrlo precizno pljunuti onoga tko im digne živac.
Na odličnu su ideju došli i u HŽ-u. Kupili su 7 lavova i zaposlili ih na kolodvorima, u uredima za prigovore i pritužbe putnika. U 48 sati, koliko lavovi rade, nije zabilježena niti jedna pritužba zbog kašnjenja i niti jedan slučaj traženja povrata novca. Prije novih zaposlenika bilježilo se oko stotinjak pritužbi dnevno.
Ponukani TOZ-ovim primjerom ,na sličnu su se akciju odlučili i u Hrvatskim autocestama. No,u njihovom je slučaju izostala prethodna analiza i koordinacija menadžmenta. Uprava HAC-a je kupila klokana i već treći dan nitko ne zna kako bi uposlili živahnog novog zaposlenika. Trenutno veselo poskakujući slijedi predsjednika uprave, noseći mu u svojem tobolcu poslovne dokumente, cigarete i grickalice.

Oznake: big biznis

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.