Medijski istup zaštitara Sokol Marića od prije par dana prošao je,nažalost, nezapaženo kao i mnogi takvi istupi dosada. Pozornost u medijima zaštitari dobiju jedino na stranicama crne kronike, kao žrtve pljački, razbojstava i ubojstava. A i onda se o tome piše i govori dan, dva, traže se krivci , malo se govori o tome kako treba poboljšati sigurnost samih djelatnika i na tome sve stane. Jer za sve to treba novaca, a u današnje vrijeme i u trenutnoj situaciji ipak je život nekoga tko radi za minimalnu plaću puno jeftiniji.
Zaštitarski i čuvarski posao bio je, uz poslove čišćenja, među prvim djelatnostima koje su išle u takozvani i danas vrlo popularni outsourcing. U toj je djelatnosti postojalo mnogo načina za pranje novca i bogaćenje. I oni koji su mogli jednostavno su to iskoristili. Državne institucije i državna poduzeća su više od jednog desetljeća bile doslovno vreće bez dna za sve podobne i one koji su imali pristupa tome zlatnom rudniku. Naravno, treba reći da je sve to bilo i još uvijek jest po zakonu. Jedno je vrijeme u Hrvatskoj poslovalo skoro 200 zaštitarskih firmi. Što će reći da su zakoni bilo dobro prilagođeni i da su i oni koji su ih donijeli i oni koji su ih koristili imali dobre koristi od svega toga.
Danas skoro sve zaštitarske tvrtke posluju po istom ili sličnom modelu kako je to opisao djelatnik tvrtke Sokol Marić, a objavio jedan internetski portal. I takva će se praksa nastaviti i dalje. Ne samo zbog toga što je u državi velika nezaposlenost i što su ljudi zbog prezaduženosti i zbog osiguranja gole egzistencije prisiljeni raditi sve što gazde od njih traže. Nego i zbog toga što se radi o jednoj skupini radnika koja nije socijalno, politički, medijski ili na bilo koji drugi način eksponirana i bitna za političke i gospodarske strukture. Još uvijek na tržištu postoji dosta firmi, sindikati u Hrvatskoj ionako nemaju nikakvog smisla osim ako se ne radi o državnim zaposlenicima i službenicima, a i sami radnici su slabo upoznati sa svojim pravima i načinom i mogućnošću borbe za zaštitu svojih prava. I zato se događaju i dalje će se događati slučajevi poput onog opisanog na Indexu hr.. Radnici su prisiljeni raditi i po 300 i više sati mjesečno, na nekoliko radnih mjesta. Plaća im se minimalac, a svi oni prekovremeni sati su plaćeni daleko ispod zakonom propisane satnice i prikazani su kroz razne druge stavke, poput troškova prijevoza, raznih nagrada i dodataka koji u stvarnosti ne postoje. Država je za takva kršenja zakona propisala financijske kazne koje su daleko niže od profita koje vlasnici zaštitarskih firmi ostvaruju kršenjem zakona. I na kraju su zaradili svi, i država i gazde. Nastradao je, kako to u ovom našem kapitalizmu obično biva, jedino radnik. No, netko mora. Država će se uvijek na neki način za sebe pobrinuti i namiriti svoje potrebe. Vlasnici zaštitarskih firmi imaju karijere i kao ratni profiteri, kriminalci, iznuđivači, ratni zločinci i znaju kako se posluje po modelu ruka ruku mije. A onaj tko je na dnu hranidbenoga lanca plaća ceh za sve.
Post je objavljen 04.09.2014. u 19:51 sati.