Odavno su duhovni pastiri hrvatskoga katoličkoga stada na čelu sa svojim biskupima i kardinalima izgubili moralne kompase. Kako je i crkva prolazila svoju tranziciju i pretvorbu u modernu ustanovu koja bi trebala biti kadra odgovoriti izazovima i zahtjevima suvremenog života i suvremenih vjernika, izgubili su na tom putu i smisao svojega postojanja i djelovanja. Crkva je u Hrvatskoj postala organizacijom preračunatom i sračunatom, orijentiranom na stjecanje što više materijalnih dobara, utjecaja i moći. Briga za duhovno stanje naroda i pružanje utjehe i ohrabrenja vjernicima postali su rupa koja je, nažalost, već davno otpala sa svirale.
Posljednji medijski eksponirani slučaj šibenskog biskupa Ivasa slika je i ogledalo suvremene crkve u Hrvata. Dotični je biskup unutar katedrale, koja je na listi zaštićene svjetske materijalne kulturne baštine, gradio sebi grobnicu. A uz katedralu je izgradio pečenjaru za janjce i prasce okretati. Ista je persona početkom ovog mjeseca na jednom okupljanju hrvatskih desničara oštro kritizirala vlast ( što uostalom rade svi visokopozicionirani crkveni dužnosnici i velik dio nižih, na svakom narodnom proštenju, ispod rotirajućih volova i prasaca) i proglasila ju za utjelovljenje samog Nečastivog koji ima namjeru uništiti i zatrti hrvatsko ime i sjeme. Nije na odmet još jednom pripomenuti da taj isti biskup sa svojom organizacijom od te iste vlasti uredno prima 1 200 000 000,00 kuna svake godine. Milijardu i 200 milijuna kuna.
Na stranu to olajavanje vlasti koja nije po volji crkvenjacima, jer ni jedan pas ne laje radi sela, pa tako ne laju ni crkveni kerovi.
Uz to što je šibenski biskup izvodio građevisnske radove bez dozvola tamo gdje nije smio, neki je dan u suradnji sa političkom strankom HDZ na neki način prisilio policiju da zatvori jedan šibenski klub uz katedralu, u kojem se je odvijao velik dio kulturnog i zabavnog života grada. Biskup se na taj svoj potez odlučio zato jer mu se nešto u tome klubu nije sviđalo. I zato jer je, očito, to mogao do kraja istjerati. I tu još jednom na vidjelo izlazi način na koji crkva funkcionira i kako se unutar društva ponaša. Sve ono što crkvi padne na pamet, mora se napraviti. To jednostavno mora biti tako i oni moraju imati pravo dati zadnju na sve i svaku. Bahatost je to i oholost koja jednostavno prelazi sve granice kulturnog i civiliziranog ophođenja i funkcioniranja društva. No, očito se je njegova preuzvišenost malo preračunala i popiknula u slučaju zatvaranja šibenskog kluba. Da sebi nije dao posao inkvizitora, tko zna kada bi i bi li uopće na vidjelo izašle njegove sklonosti građevinskim zahvatima. Kako će cijela priča završiti, teško je reći, no ne treba sumnjati da se biskup osjeća siguran, nedodirljiv i nevin u cijeloj stvari.
Ne znam vjeruje li njegova preuzvišenost u ono što propovijeda i naučava, no svojim ponašanjem i djelima je od toga da vidi lice Svevišnjeg u vječnom blaženstvu raja nebeskoga daleko koliko i hrvatski proračun od suficita. Osim ako Svevišnji ne olajava ovozemaljske vlade, a onda ih reketari i ne okuplja oko sebe ratne zločince i djecoubojice.
Nema čovjeka niti vjernika koji nije zgriješio . I sam je trenutni papa rekao da je samo čovjek i da kao takav i griješi. To je jednostavno tako. No, ako se kojim slučajem i ludim čudom šibenski biskup nekako i kvalificira za ulazak u raj nebeski, nadam se da će ga tamo pričekati onaj koji u tu ustanovu pripušta i iz nje otpušta, te mu suditi za najveći grijeh koji je počinio, i kao čovjek i kao biskup i dušebrižnik: za neumjerenost u svojoj bahatosti i oholosti.
Post je objavljen 26.08.2014. u 14:12 sati.