Ljubav kroz riječi jedne žene
Prva kava u gradu
Ne pamtim nikad ljepše i nikad sumornije proljeće u gradu. Lijep i sunčan dan. Poluprazne ulice. Nema uličnih svirača. Pred ljekarnama i dućanima distanciranje stvara redove. Gdje god kreneš miris dezinficijensa. Nekako mi najteže pada posjet knjižnici. U carstvu riječi maske i rukavice.
Neću se nikad priviknuti na ovo distanciranje. Na dobro jutro ispod maske, bez osmijeha. O novom načinu pozdravljanja neću ni govoriti. Iskreno se nadam da“ laktarenje i cipelarenje“,umjesto rukovanja i zagrljaja ,neće zaživjeti. I bez toga, previše ga ima u našem društvu, u našim životima.
Raspoloženje mi popravlja šum fontane. Moje mjesto za predah na povratku iz grada i prije ove nesretne situacije.
Na kiosku kupujem kavu. Prva kava u gradu nakon dugo vremena. U mirisu proljeća i razigranih kapi.
Uživam u malim stvarima ukradenog nam života svjesna da ništa nije sigurno, da se ništa ne podrazumijeva.odrazumijeva.
Oznake: male stvari
07.05.2020. u 21:56 | 17 Komentara | Print | # | ^