Ljubav kroz riječi jedne žene

Šetnja

Rano subotnje jutro. U parku nikoga nema.Travanj na izmaku, proljeće u punom mirisu i cvatu. Vjetar se igra laticama, sunce rosnim kapljicama.

Gdje su nestali ljudi?

I ovom stazom ćemo prošetati...Možda ćemo ih sresti.

Možda su se iza cvijeća sakrili?

Ni ovdje nikoga nema...

Išto sada?

Malo šnjofkati, malo trčati....

>

Oznake: šetnja

28.04.2018. u 22:18 | 14 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.