Ljubav kroz riječi jedne žene
Polja ljubavi
Koračajući brazdama života
Put sunca sam slijedila
Ljubav sadila
Korov čupala
Spoticala se i padala
Dizala se i dalje koračala
Lijepe trenutke, u sjećanja utkala
Loše, pustila nek vjetar odnese u zaborav
Iz grešaka sam učila
Spoznaje usvajala
Nisam stekla dvore
Ni jahte kupila
Mirno i strpljivo
Polja ljubavi sam sadila
Ostala su iza mene
Vremena moranja
Vremena žurbe i kašnjenja
Danas, kad koraci su kraći
A sjećanja duža
Kad snaga slabi, a duhovno jača
Kad obzori su prostranstva nepregledna;
S radošću se okrenem
S nježnošću i ljubavlju
Polja ljubavi koja posadih, pogledam
Stranicu po stranicu
U knjigu života pišemo
Poglavlje po poglavlje
U knjizi života zatvaramo
S.B
Crtice
Pred bijesom neba i ljutnjom vjetra
mali smo.
Pred urlikom zemlje
uplašeni.
Na rubu opstanka
nemoćni.
Nad provalijom ljudskosti
stojimo oholi.
****
Kad te ne vesele male stvari
upitaj se.
Kad ne primjećuješ ljepotu
zabrini se.
Kad nemaš volju dignuti se
u banani si.
Objavljeno u tjedniku "Apolon"
