Ljubav kroz riječi jedne žene
Legenda o svibu
U hrvatskom jeziku, svibanj je dobio ime po biljci koja se zove svib(a) (cornus sanguinea).
Svib je veći grm koji naraste i do 5 m, a rijetko se mogu naći primjerci stariji od 30 godina. Grane su tanke i duguljaste, mlade grane su dlakave, a preko zime imaju izraženu crvenu boju.
Kora je u početku crveno smeđa, kasnije smeđa i gusto ispucana. Listovi su naizmjenični, veliki 4-8 cm, široki 2-4 cm, ovalnog oblika, na naličju su svjetliji i malo dlakavi. Cvjetovi su dvospolni, mali, tek 5-10 mm veliki, sastavljeni od 4 bijele latice i skupljeni su u grozdaste cvatove na vrhovima grana. Cvate tijekom svibnja, ponekad može procvjetati i krajem kolovoza.
Legenda o svibu
U engleskom govornom područja, ova biljka naziva se dogwood i sa sobom nosi zanimljivu legendu. Prema priči koja je raširena u Sjevernoj Americi, dogwood se koristio za Kristovo raspeće.
Prema legendi, za vrijeme Isusova života, ovo drvo je bilo veliko i snažno poput starih hrastova, pa je zbog svoje moći i izdržljivosti izabrano za Isusovo raspeće. Legenda kaže da je stablo bilo jako potreseno što mora služiti ovoj svrsi.
Isus je primijetio bol koju je biljka osjetila pa je odlučio da više nikad neće narasti toliko čvrsta i velika. Rekao je da će od sada svib biti tanko, vitko i savitljivo drvo, s cvijetom u formi križa, koji ima dvije duge i dvije kratke latice.
(Izvor; Wikipedija)
Znam da legendu znate. Volim legende, kome se da, neka još jednom pročita:))
01.05.2023. u 23:17 | 14 Komentara | Print | # | ^
