Ljubav kroz riječi jedne žene

Zagrljaj za sreću

Svake godine, početkom (u zadnje vrijeme trećeg) siječnja, Zemlja završiti svoju putanju oko Sunca.

Ljudi zatvaraju zadnu stranicu Starog ,i otvaraju prvu stranicu Novog kalendara.

S novim nadama i novim željama.

Svim ljudima na svijetu , u Novoj godini, želim zdravlje, mir, ljubav i sreću.

Našem malom Blogosvijetu, želim sve ono što i cijelom svijetu; želim im ono što sami žele.... i još puno, puno više.

Svima ostavljam veliki zagrljaj za sreću.

U zagrljaju je ljubav, prisnost, pripadnost i toplina.

Zdravo i sretno u Novoj godini.

Oznake: lijepe želje

31.12.2021. u 12:04 | 15 Komentara | Print | # | ^

Neka nama našeg Bloga

Prije sedam godina, prvi put, svoje razbacane misli, objavila sam ,ovdje na blogu. Zahvaljujući ljubaznosti dragih ljudi, naučila sam neka od pravila pisanja i bloganja. Posebnu zahvalnost dugujem našoj Lastavici. Prvi radovi objavljeni su mi u Blogo knjizi. Volim ljude, volim pisanu riječ, a ovdje je, različitost tema i izričaja velika.
****
Udruženje za kulturu „Nova svjetlost“, za čije postojanje i projekt, Balkanske pjesničke unije su zaslužni pisci , Maja Ivković, Ivan Gaćina i Ibrahim Osmanbašić, (predsjednik).

Projekt BPU sastojao se od sedam ciklusa. Sedam (više nego uspješnih) natječaja. Poslije svakog natječaja, vrijedna ekipa radove je ocjenjivala i u Zbornicima objavljivala, te sukladno ocjenama certifikate dodjeljivala.
Na kraju 2020/21. prema ukupnom zbroju ocjenjenih radova, dijelili su zlatne, srebrene i brončane plakete.
Nakon toga, pjesma koja je dobila najveći broj bodova tijekom tri, odnosno četiri natječaja, svoje mjesto našla je u „ Antologiji savremene balkanske poezije“ 2020/ 2021. godine.

Vrijednoj ekipi, za sav rad i trud- kapa dolje.

****

Ovdje je mjesto našla i moja pjesma

RIJEČ
Nije oružje, al je ubojita. Njome pogađamo i ranjavamo.
Sjeme je razdora, kamen je spoticanja.
Njome mostove rušimo. Zbog nje mostove gradimo.
Ona je sudac i mudrac,
osuda i presuda.

Riječ...

Nježna je i meka. Topla je i draga.
Ona je cvijet koji miriše, ona je uzglavlje na kojem
ljubav uzdiše.
Melem je na ranama, poljubac na usnama.
Tu je. Među nama.
Vraća se kao bumerang, ili kao ljubav.
Bez nje smo kao drvo bez lišća,
kao orkestar bez izvođača,
kao slap bez kapi.

Riječ...

Riječ je oružje u službi čovjeka.
Naoružajmo se ljubavlju.

A u ovoj Antologiji...

RAPSODIA

Teški i sumorni nisko se spustili
oblaci sivi ,
kapima kiše oprali
sa lica tugu.

Sunčevim strunama, na razigranim granama,
duginim bojama,
vjetar je na usne nacrtao osmjeh,
u pogled vratio sreću.

S plavih visina u more se spustila
valom do obale gazila,
na prostirci mirisnih latica, u srcu,
ljubav je sanjala.

Svu raskoš i ljepotu mašte
noć je mjesečinom naslikala,
na prozor se naslonila,
misli ukrala.

****
Ovdje, s Vama, dijelim svoje misli i osjećaje, radosti i tuge.
Neka nama našeg Bloga. Da nije tako, ni ovog posta nebi bilo.

Oznake: pisanje, blog, knjige

28.12.2021. u 20:17 | 22 Komentara | Print | # | ^

Čestitka

Čestit Božić .

Zdravlje, mir i blagostanje, želim svima:))

Oznake: čestit Božić

24.12.2021. u 21:35 | 22 Komentara | Print | # | ^

Život je radost

Dok ne probano, ne znamo što znači samoizolacija. Malo je reći da, osim dosadne korone,disanje zatvaraju i četiri zida u kojima, doslovce,treba biti dvadeset i četiri sata.

Izlazak do kupaone zahtijevao je dezinfekciju prostora i svega onoga što s rukom dotaknem. Naravno, uz masku, i to ne običnu,, nego onu koju sada koriste zdravstveni djelatnici. Za to vrijeme muž je bio u drugoj sobi, iza zatvorenih vrata.Onda otvaranje prozora, dezinfekcija.... I tako četrnaest dana. Užas!

Nije bilo lako ni jednostavno, ali, uspjeli smo takvim načinom izbjeći da se i on zarazi. To je ono što je infektologici i našoj liječnici obiteljske medicine malo vjerovatno, pa će on ,za dva do tri tjedna, napraviti pretragu za antitijela.

Ima nešto na što se čovjek lako navikne. Na ono...kuc, kuc, kava, čaj, doručak, ručak je pred vratima, lako se naviknuti. Na početku, donio je stolicu u hodnik pa smo razgovarali. Onda smo se sjetili da možemo i mobitelom , što baš i nije bilo zanimljivo.

Ali dobro. Prošlo je. Prvi izlazak bio je do knjižnice. Grad u punom sjaju. Dobro je tako. Uvijek, usprkos i unatoč svemu, treba ići dalje. Treba se veseliti. Život je radost.

Ove godine, na prozorima Županijeske palače su radovi učenika i njihovih mentora. Adventski kalendar, meni najljepši do sada, djeca su napravila srcem i maštom.