skaska

Ne znam jel negdo dublje proučaval hračke, al o njima bi se mogle napisati studije. Bez dubioznijeg promišljanja primijetih kak su hrački u mojem kvartu posljednjih godina u ekspanziji. Prije petnaest let zapažala sam dominaciju onih ranojutarnjih zelenih, potom onih pušačkih elastičnih zornjaka, kojih ako ti se prilijepe za đon ne moš riješit ni sklapelom i malih, benignih pljuckotina koji bi se poput zalijepljenih kauguma doimali ponekad i simpatično. U vremena kad bih bila dobre volje znali su me asocirati na bajku "Ivek i Marica" i onu njihovu pušionu s mrvicama kruha koje su pokljucale bahate šumske ptičurine. Danas, petnaest godina poslije svjedočim sve suvremenijim i tehnički dotjeranijim vrstama ispljuvotina. No, gdje je napredak tu je uvijek i neki zajeb i zato vam danas na praznik u kojem vidjeh i Libera, našeg znanog penzića i vrsnog sakupljača flaša made in kontejner, kako u levoj drži brat bratu pedeset flaša, a u drugoj ruki crvenu ružu, jer Valentinovo je jebote, isforsano i moraš pristat na to ak izlaziš među ljude, eto, danas vam na dan zaljubljenih poklanjam istinitu priču o hračku i mojoj susjedi Đurđi, umirovljenoj djelatnici financijske agencije. Elem, krenem ja tako podvečer po neke podžbukne rozete, probirštifte, te gusjenicu za napu i sretnem već na vratima Đurđu kako sva slomljena kreće u mom smjeru. Prozborim s njom nekoliko o vremenu, dovoljno da se nađemo na zetovoj stanici. Tu malo protračamo susjedstvo, a posebno Željku, obožavateljicu oleandera, koja je u mjesec dana sahranila oca, svekra i muža a bijaše viđena nedavno u nezgodnom položaju sa susjedom Zdenkom kaj popravlja telkače. Čekasmo prijevoz baš kod pekarnice Iljujufija Bahrexijujima. Promatrasmo muške kak furaju ruže, mimoze, orhideje, visibabe i lepe kate doma svojim manje lepim katama, a naravno vidjesmo i gospodina s povelikom ružom v ruki kak pobožno čeka svoju ženu, ljubavnicu, prijateljicu, sestru il kajmuvećje pred pekarnicom. Bio nam je s desna te se nameračismo proći pokraj njega s obzirom da nam je prijevoz stizao. I kaj. U taj čas, o usuda mu kvartovskog, taj s ružom kaj je čekal spizdil je na Đurđine cice takav hračak kakav još ne zapazih do dana današnjih.
- Oh, oprostite, nisam vas vidio, gospođo! - hajde jebiga, ipak je zamolil za oprost, al tak hračnut usred grada ispred pekarnice i još s ružom v šapi, pa jebote...Đurđa je spustila glavu prema mjestu na kojem se hračak udobno smjestil i potrčala je s menom na bus. U isto vrijeme iz one pekarnice izlazila je hračkova ženska s kruhom kojeg je narod od milja zval "cvjetić".