skaska

- Griješio sam! - Jura je pokušao podići ruku prema velečasnom, ali sve je ostalo na nezamjetnom trzaju. Obitelj se skupila u kuhinji. Mirisala je kava i vanilin-kiflice.
- Griješio sam puno i nije mi žao. Samo... - tu se malo zagrcne. Suho grlo stvara nevidljive noževe. Proguta teškom mukom slinu. - Krao sam!
- Oprostit će Bog! - lik pokraj njega činio je odrješujuće pokrete rukama. Jura to nije primjećivao.
- Krao sam svake nedjelje. Crkveni tisak sam krao. Ubacivao bih uvijek premalo, a uzimao previše.
- Jesi barem čitao? - prene se velečasni.
- Malo. Prelistao.
- I onda bacio?
- Da.
- Oprostit će Bog!
Jura htjede još nešto reći, ali voda kojom bi pripremio grlo stajaše predaleko.
Velečasni dovrši obred i priključi se onima u kuhinji. Popije domaću orahovicu. Pije je svake godine jednom. Pred Novu kad dolazi posvetiti kuću. Ove godine iznimno drugi put. Pozdravlja se i izlazi. Već u dvorištu mobitelom zove svog kapelana i javlja mu najozbiljnijim glasom:
- Nije Matko, Jura je!