skaska

Ej što sam ljuta na sebe kad me svisci svakojaki i trutovi kreteni izbace iz takta. I poremete plan. Planirala sam raditi tortu od šampinjona i onda je uletjelo pismo, pa majstor tri sata ranije (nevjerojatan tip, na to još nisam naišla za svih svojih života), pa skraćeni satovi u školi, pa tip koji mjeri utrošak plina, pa tip koji mjeri utrošak vode, ženska s tepisima i zastorima...Oko devet sam već bila spremna i za moguće deratizatore. Dakle, zaključih oko deset, ništ od planirane klope i planiranog plana, ne stignem se primit šparheta, danas bumo si pojeli sam jajca na oko.
Uspoređivala sam malo svoje susjedstvo s osobama koje čitaju to kaj ja napišem između doručka, ručka i večere. I s onima kaj čitaju i komentiraju. Spočitnula sam si kak sam na dobrom putu da kompenziram stvarni nedostatak stvarnih susjeda. Jer kaj, ja sam zaprav usred civilizacije turbo izolirana od svega što taj isti pojam nosi. Prvi susjed mi je pekar s kojim se gledam na sto metara najmanje, pa jedna ženskica kaj ima cvjećarnu, al pati od kontinuiranog mamurluka, pa dućan koji, kak sam vam već napisala, dela non stop cijele godine. Nisam još vidjela da prodavačice uopće izlaze iz njega, te ne bi bilo čudo da žive i spavaju ispod mesoreznice. Onda crkvica. Na župnika mogu naletjeti u obližnjem kafiću dok lista 24 sata, puši Marlboro i pije kavu sa šlagom. To je neobično bitno, baš tim redom. I obućar. Introvertirani tip koji mi je ljetos silom htio uvaliti tuđe čizme umjesto mojih sandala, jer je na žutoj vrećici pisalo moje prezime. Dalje, imam žensku koja prodaje gaće i grudnjake, al je i svojevrsni psihoterapeut svih ženskica iz naselja i dućan joj je uvijek turbo pun, pa urar koji se kladi i igra na automatima sa zlatarom koji je pak u vezi sa šeficom ljekarne. I na kraju, spomenut ću tu novu uslužnu djelatnost koja se svodi na vječnu borbu protiv kurjih očiju, pedikera. Nema tu Barice, Štefice il Dragice. Okružena sam sitnim obrtima i uslužnim djelatnostima koji su se otvorili, jer su Barice, Štefice il Dragice, da prežive, iznajmile svoje garaže i sobe. A ja razmišljam o knjižari. No, jer je već sve iznajmljeno i ne mogu unajmiti prostor blizu da bih mogla, kako želim, prodavati knjige u šlafruku, danas sam odlučila kupiti mini alpsku kućicu od deset kvadrata u kojoj ću prodavati knjige. To sam danas smislila i nije planirano kao što ni cijeli dan nije po planu od jučer. Biti će to isključivo kulinarska izdanja sa svih strana svijeta uključujući i našu stranu. U tih deset kvadrata smjestit ću i rešo, te ću kad ne budem inkasirala izrealizirati pokoji svoj recept. Sutra ću se baciti na konkretnu kalkulaciju, al mislim da me sve to skupa neće stajati više od vrijednosti pet zubnih porculanskih krunica, a takve radi zubar smješten do mesnice, preko puta one tete kaj prodaje gaće.