Eto…svi smo svjedoci ovog što se dešava u našoj susjednoj zemlji Japanu. Drmno ih potres, pa je taj potres proizveo tsunami koji je kasnije pokosio ono što potres nije. Da napraviš anketu među ovim mojim babama u Lici…one bi rekle da je CUNAMI njemačka riječ za medvjeda težeg od dvista pedes kila. Uglavnom sad svi pričaju o tom CUNAMIJU pa i ove moje babe po selu. Eto neki dan slušam kako jedna viče mojoj materi – „Es ti vidla onije poplava gore u Ameriki!“…em je fulala kontinent a em je uvjerena da je napadalo kiše i izlila se rijeka…vrag njoj more objasnit da se diga val od 6…7…8..metara i pokosio sve ispred sebe…da sam i iša objašnjavat, drugi dan bi pukla priča po selu da se drogiram…pa sam samo potvrdno rekao „Jadni Amarikanci.“
Ta naša susjedna zemlja Japan je svakodnevno izložena potresima i CUNAMIJIMA a i nije čudo s obzirom gdje su se naselili. Da ih ima ko nas, 4 ipo mil-jona, odavno bi nestali…vako ih ima preko 100 mil-jona pa će preživit. Ono što se meni vrzma po glavi…je…da taj CUNAMI pogodi našu jedinu nam popljačkanu Rvacku? Ja ću se ograničit na svoju Liku. U našem ličkom centru za elementarne nepogode bi zazvon´jo telefun i na njega bi se javio Pere…
- „Alooooou? Ko smeta?“
- „Ovdje zagrebački centar za elementarne nepogode. Prema vama se kreće tsunami visine 14 metara! Ponavljam…“ – Pere bi ga prekin´ja
- „Molim? Ponovi!“
- „Pa sad sam krenuo da ponovim pa me prekidaš.“
- „Da ponoviš što?“
- „Čovječe jesi ti normalan?“
- „Jes ti mene nazva da me vređaš il koja pička materna?“
- „O luda čovjeka!“
- „Ko lud? Ja?“
- „Dobro čovječe jel ja mogu dovršit započeto?“
- „Ajde ne pizdider…čuja sam te…dolazi CUNAMI od 14 metara. El tako?“
- „E.“
- „I štob ja sad treba u 5 u jutro organzirat doček tom CUNAMJU ispred vatrogasnog doma?“
- „Čovječe jel ti znaš što se kreće prema vama?“
- „Imal to veze sa Srbima?“
- „Koji Srbi čovječe božji….TSUNAMI IDE PREMA VAMA…“ (Pere ga opet prekida)
- „Momč´no ti si prenervozan…jat moram poklopt!“
I Pere bi mu poklopio. Odmah do desne „noge“ stola za kom sjedi bila bi već otvorena jedna karlovačka piva koju bi Pere uzeo i nategnuo guc i sam sebi u bradu promrmljao
„CUNAMI!?...jeba te cunami da te jeba…štoj to uopće?“
Onda bi Pere iša u 5 u jutro zvat svog šefa na mobitel da mu prenese vijest
- „Aloouu Jure!“
- „Rec Pere!“
- „Jes budan?“
- „Jesam…evo štalu kidam.“
- „Bilobt bolje da kidaš Ank´cu!...hahahhahahahahah“
- „Hahahahhahaha…rec što je?“
- „Sad javše one budaletne iz Zbrega da neki CUNAMI dolazi vamo i da je 14 metara visok!“
- „Pere Bog te jeba rec da se zajebavaš!?!?!?!?!?!??!?!“
- „Jure ti si isto nervozan ka i onaj iz Zabrega!“
Udarni val CUNAMIJA bi opizderio u Liku. Za razliku od japanskih ulica kojima piče daske i ostala drvena građa (uglavnom materijali kojima se tradicionalno grade drvene kuće u Japanu) kod nas u Lici bi ulicama gradova i sela tekla rijeka kalašnjikova…minobacača…topova…transportera….tenkova…haubica…protuaviJonaca i traktora IMT….uglavnom udar CUNAMIJA bi iz svake kuće istjera po koji komad oružja jer mi smo u Lici naoružani ka da nas Ameri napadaju. Kad je bila ona akcija VRATITE ORUŽJE…mi ličani smo vratili ravno 11 praćki…4 pištolja na vodu i 2 zračne puške, pokvarene naravno. Vele da su Japanci dosta smireni s obzirom na situaciju i vrlo disciplinirani…a mi Ličani ka neb bili??? Mi bi svi utekli u Kapelu i Velebit. Gore bi se organizirano pekla rakija…vrtili janjci…tukla harmonka i plesalo ličko kolo. CUNAMIJU bi prkosili tako da bi nas dvista iljada ličana stalo duž hrbta Kapele i Velebita i pjevalo ličke bećarce u stilu
„Oooooj CUNAMI dođe iti knami!“
(CIJELA KAPELA I VELEBIT) „Joj oj CUNAMI dođe iti knami!“
„Nek si doša,sad i Lika more imaaa!“
(CIJELA KAPELA I VELEBIT) „Joj nek si doša, sad i Lika more imaaaa!“
Žrtava u Lici nebi bilo. Ni ljudskih ni životinjskih. Tih 2-3 dana boravka po Kapeli i Velebitu, mi Ličani bi iskoristili za druženje sa životinjama…pa bi se tako organizirali šahovski turniri između nas i skupine medvjeda a pobjednik turnira bi bio onaj isti Jure koji bi u finalu tuka medvjeda u šahu sa 5-4. Žene bi vjevericama i puhovima nosile lješnjake…sve dok jednog dana nebi sletio sokol i javio da je CUNAMI prošao i da se možemo vratiti kućama. Kad bi se vratili kućama skužili bi da je sve drugačije i da napokon Lika ima more. Pojam „imati kuću u prvom redu do mora“ bi se od tada primjenjivao i kod nas. Moja susjeda baba Ruža bi sjedila ispred kuće kao i obično samo sada sa nogama u plićaku i umjesto kokoša, sa kuruzima bi hranila srdele. Ribu TUNU koju je tsunami izbacio negdje kod Gospića odnjeli bi u lički prirodoslovni muzej, prepariranu naravno…i ispod nje napisali „Dinosaur“…jer mi Ličani za sve što ne znamo što je, kažemo da je dinosaur. Štale bi preuredili u klasične apartmane od 7 kvadrata i ljeti iznajmljivali Česima i Švabama. Čeh bi se čudio da lani ovdje nije bilo more ali djelatnik ličke turističke zajednice koji perfektno govori češki bi im to objasnio sa:
- „Nas opizderenko jedan valenko…od tadenko mi imamo morenko!“
Pošto sad imamo more a o ribarenju na moru nemamo pojma…mi bi posegnuli za isprobanom ličkom metodom lovljenja ribe pomoću…naravno…dinamita. U sezoni lova na ribu duž cijele Like odzvanjale bi detonacije…jebi ga…svak lovi ribu onako kako zna…el tako? Kako o gradnji barki nemamo tri čiste, mi bi prilikom svakog odlaska u ribarenje iz kuća izvlačili kade…pa bi tako na pučini mogli vidit jedno dvjestotinjak KADA kako plutaju.
Počeli bi mi i uzgajat masline a kad bi maslina rodila cijela Lika bi išla brat masline. Kad bi ih nabrali…zaključili bi da po obliku liči na šljivu a sve što ima šljivin oblik – zna se – ide u rakiju…pekla bi se tkz – maslinovača od 19 gradi…lagana za piti. Kad bi tko ulovio kilu dve srdela doša bi kući i vika ženi „Ženo vako mali pastrva nikad vidio nisam!“. Sadili bi mi i vinograde…ipak smo mi sad ono što je dalmacija nekad bila. Grožđe bi rodilo a mi bi ga pobrali i…pekli opet rakiju – grožđovaču.
Nakon 10 godina takvog života…svatli bi da nam fali…šljivovica…harmonika…pastrva…janjetina…piva…krave...narodnjaci…prasci…krađa drva…i onda bi dopeljali cisterne za pražnjenje septičkih i u 2 mjeseca usisali kompletno „Ličko more!“ a Pere bi nazva u zagrebački centar za elementarne nepogode i istom onom čovjeku reka:
- „Alooou…mi ispumpali onaj tvoj CUNAMI!“
< | ožujak, 2011 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Obrana i zaštita od gluposti
Veljača 2018 (1)
Ožujak 2017 (2)
Ožujak 2016 (1)
Siječanj 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (3)
Prosinac 2013 (2)
Studeni 2013 (4)
Listopad 2013 (2)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (5)
Studeni 2012 (1)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (4)
Kolovoz 2012 (5)
Srpanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (6)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (6)
Siječanj 2012 (6)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (4)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (4)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (12)
Rujan 2010 (18)