OBRANA I ZAŠTITA OD GLUPOSTI

nedjelja, 20.03.2011.

LIKU POGODIO TSUNAMI!!!

Eto…svi smo svjedoci ovog što se dešava u našoj susjednoj zemlji Japanu. Drmno ih potres, pa je taj potres proizveo tsunami koji je kasnije pokosio ono što potres nije. Da napraviš anketu među ovim mojim babama u Lici…one bi rekle da je CUNAMI njemačka riječ za medvjeda težeg od dvista pedes kila. Uglavnom sad svi pričaju o tom CUNAMIJU pa i ove moje babe po selu. Eto neki dan slušam kako jedna viče mojoj materi – „Es ti vidla onije poplava gore u Ameriki!“…em je fulala kontinent a em je uvjerena da je napadalo kiše i izlila se rijeka…vrag njoj more objasnit da se diga val od 6…7…8..metara i pokosio sve ispred sebe…da sam i iša objašnjavat, drugi dan bi pukla priča po selu da se drogiram…pa sam samo potvrdno rekao „Jadni Amarikanci.“
Ta naša susjedna zemlja Japan je svakodnevno izložena potresima i CUNAMIJIMA a i nije čudo s obzirom gdje su se naselili. Da ih ima ko nas, 4 ipo mil-jona, odavno bi nestali…vako ih ima preko 100 mil-jona pa će preživit. Ono što se meni vrzma po glavi…je…da taj CUNAMI pogodi našu jedinu nam popljačkanu Rvacku? Ja ću se ograničit na svoju Liku. U našem ličkom centru za elementarne nepogode bi zazvon´jo telefun i na njega bi se javio Pere…
- „Alooooou? Ko smeta?“
- „Ovdje zagrebački centar za elementarne nepogode. Prema vama se kreće tsunami visine 14 metara! Ponavljam…“ – Pere bi ga prekin´ja
- „Molim? Ponovi!“
- „Pa sad sam krenuo da ponovim pa me prekidaš.“
- „Da ponoviš što?“
- „Čovječe jesi ti normalan?“
- „Jes ti mene nazva da me vređaš il koja pička materna?“
- „O luda čovjeka!“
- „Ko lud? Ja?“
- „Dobro čovječe jel ja mogu dovršit započeto?“
- „Ajde ne pizdider…čuja sam te…dolazi CUNAMI od 14 metara. El tako?“
- „E.“
- „I štob ja sad treba u 5 u jutro organzirat doček tom CUNAMJU ispred vatrogasnog doma?“
- „Čovječe jel ti znaš što se kreće prema vama?“
- „Imal to veze sa Srbima?“
- „Koji Srbi čovječe božji….TSUNAMI IDE PREMA VAMA…“ (Pere ga opet prekida)
- „Momč´no ti si prenervozan…jat moram poklopt!“
I Pere bi mu poklopio. Odmah do desne „noge“ stola za kom sjedi bila bi već otvorena jedna karlovačka piva koju bi Pere uzeo i nategnuo guc i sam sebi u bradu promrmljao
„CUNAMI!?...jeba te cunami da te jeba…štoj to uopće?“
Onda bi Pere iša u 5 u jutro zvat svog šefa na mobitel da mu prenese vijest
- „Aloouu Jure!“
- „Rec Pere!“
- „Jes budan?“
- „Jesam…evo štalu kidam.“
- „Bilobt bolje da kidaš Ank´cu!...hahahhahahahahah“
- „Hahahahhahaha…rec što je?“
- „Sad javše one budaletne iz Zbrega da neki CUNAMI dolazi vamo i da je 14 metara visok!“
- „Pere Bog te jeba rec da se zajebavaš!?!?!?!?!?!??!?!“
- „Jure ti si isto nervozan ka i onaj iz Zabrega!“
Udarni val CUNAMIJA bi opizderio u Liku. Za razliku od japanskih ulica kojima piče daske i ostala drvena građa (uglavnom materijali kojima se tradicionalno grade drvene kuće u Japanu) kod nas u Lici bi ulicama gradova i sela tekla rijeka kalašnjikova…minobacača…topova…transportera….tenkova…haubica…protuaviJonaca i traktora IMT….uglavnom udar CUNAMIJA bi iz svake kuće istjera po koji komad oružja jer mi smo u Lici naoružani ka da nas Ameri napadaju. Kad je bila ona akcija VRATITE ORUŽJE…mi ličani smo vratili ravno 11 praćki…4 pištolja na vodu i 2 zračne puške, pokvarene naravno. Vele da su Japanci dosta smireni s obzirom na situaciju i vrlo disciplinirani…a mi Ličani ka neb bili??? Mi bi svi utekli u Kapelu i Velebit. Gore bi se organizirano pekla rakija…vrtili janjci…tukla harmonka i plesalo ličko kolo. CUNAMIJU bi prkosili tako da bi nas dvista iljada ličana stalo duž hrbta Kapele i Velebita i pjevalo ličke bećarce u stilu
„Oooooj CUNAMI dođe iti knami!“
(CIJELA KAPELA I VELEBIT) „Joj oj CUNAMI dođe iti knami!“
„Nek si doša,sad i Lika more imaaa!“
(CIJELA KAPELA I VELEBIT) „Joj nek si doša, sad i Lika more imaaaa!“
Žrtava u Lici nebi bilo. Ni ljudskih ni životinjskih. Tih 2-3 dana boravka po Kapeli i Velebitu, mi Ličani bi iskoristili za druženje sa životinjama…pa bi se tako organizirali šahovski turniri između nas i skupine medvjeda a pobjednik turnira bi bio onaj isti Jure koji bi u finalu tuka medvjeda u šahu sa 5-4. Žene bi vjevericama i puhovima nosile lješnjake…sve dok jednog dana nebi sletio sokol i javio da je CUNAMI prošao i da se možemo vratiti kućama. Kad bi se vratili kućama skužili bi da je sve drugačije i da napokon Lika ima more. Pojam „imati kuću u prvom redu do mora“ bi se od tada primjenjivao i kod nas. Moja susjeda baba Ruža bi sjedila ispred kuće kao i obično samo sada sa nogama u plićaku i umjesto kokoša, sa kuruzima bi hranila srdele. Ribu TUNU koju je tsunami izbacio negdje kod Gospića odnjeli bi u lički prirodoslovni muzej, prepariranu naravno…i ispod nje napisali „Dinosaur“…jer mi Ličani za sve što ne znamo što je, kažemo da je dinosaur. Štale bi preuredili u klasične apartmane od 7 kvadrata i ljeti iznajmljivali Česima i Švabama. Čeh bi se čudio da lani ovdje nije bilo more ali djelatnik ličke turističke zajednice koji perfektno govori češki bi im to objasnio sa:
- „Nas opizderenko jedan valenko…od tadenko mi imamo morenko!“
Pošto sad imamo more a o ribarenju na moru nemamo pojma…mi bi posegnuli za isprobanom ličkom metodom lovljenja ribe pomoću…naravno…dinamita. U sezoni lova na ribu duž cijele Like odzvanjale bi detonacije…jebi ga…svak lovi ribu onako kako zna…el tako? Kako o gradnji barki nemamo tri čiste, mi bi prilikom svakog odlaska u ribarenje iz kuća izvlačili kade…pa bi tako na pučini mogli vidit jedno dvjestotinjak KADA kako plutaju.

Počeli bi mi i uzgajat masline a kad bi maslina rodila cijela Lika bi išla brat masline. Kad bi ih nabrali…zaključili bi da po obliku liči na šljivu a sve što ima šljivin oblik – zna se – ide u rakiju…pekla bi se tkz – maslinovača od 19 gradi…lagana za piti. Kad bi tko ulovio kilu dve srdela doša bi kući i vika ženi „Ženo vako mali pastrva nikad vidio nisam!“. Sadili bi mi i vinograde…ipak smo mi sad ono što je dalmacija nekad bila. Grožđe bi rodilo a mi bi ga pobrali i…pekli opet rakiju – grožđovaču.
Nakon 10 godina takvog života…svatli bi da nam fali…šljivovica…harmonika…pastrva…janjetina…piva…krave...narodnjaci…prasci…krađa drva…i onda bi dopeljali cisterne za pražnjenje septičkih i u 2 mjeseca usisali kompletno „Ličko more!“ a Pere bi nazva u zagrebački centar za elementarne nepogode i istom onom čovjeku reka:
- „Alooou…mi ispumpali onaj tvoj CUNAMI!“

subota, 19.03.2011.

Siva joj glava - ekonomija još sivija

Moj komšo Pero je tih prijeratnih godina redovito klao kokoši u svom dvorištu. Kako bi kokoš obezglavio tako bi ju pustio a ona onako bez glave mlatarala i pičila po dvorištu. Ja sam to ko mulac gledao i uvijek se čudio - pa kako kokoš piči po njivi a glave nema?? Moj ćaća nikad nije ima volje ništa objašnjavat pa je na moje pitanje „Ćaća kako ova kokoš skače po njivi a nema glave?“, odgovor bio jasan i nadasve pametan:“Što ja znam jebla te kokoš…valjda je još živa…ajde ukuću, doneside mi čašu ledene vode!“
Baš ka i ta bezglava kokoš koja je mlatara po njivi…baš poput nje mlatara i naša rvacka vlada na čelu sa „Gandalfom Sivoskutim“. Za razliku od pravog Gandalfa koji je sa onom svojom šćapinom čuda radio, ova naša Gandalfica sa svojim hobitima ne zna kud hoda a kamo li što radi…dakle…prevedeno – piči po njivi ka kokoš i stavke broj 1. Zadnjih godinu i pol dana samo slušam o novim kapitalnim investicijama i reformom zakonodavstva koje će izvuć zemljurinu iz krize. Njoj bi bilo najbolje da uzme jednu teglenku i na njoj sa crnim slovima napiše KRIZA…a onda uzme 1 lopatu punu ZEMLJE i saspe u tu teglenku…onda nek sazove konferenciju za novinare i nek IZVADI ZEMLJU IZ KRIZE. Druge joj nema…jer ovo što ona radi zajedno sa svojim hobitima…ovo se može nazvat druženje pijanih hobita sa još pijanijim Gandalfom.
Evo sad baš pred neki dan najavila je kapitalne investicije u visini 2 milijarde eura koje će najprvo koristiti poduzeća HEP (iz kojeg usput budi rečeno fali 500 miliona kuna) te RVACKE AUTOCESTE (u kojima fali sve što trpi glagol UKRAO)…a kaže ostatak ide na škole, vrtiće i slično. Gradnja škola i vrtića su kapitalne investicije!?!?...ako je to kapitalna investicija onda ja predlažem da se i groblje uvrsti u kapitalnu investiciju jer kad prdneš u rosu, samo za uzemljenje ti treba par iljada eura a i isplativost investicije je zagarantirana s obzirom da za sad još uvijek ljude sahranjujemo na groblju…mada…ako se ova kriza ovako nastavi…ostavljat će nas tamo gdje umremo…pa ko umre na busnoj stanici, moga bi malo duže čekat bus…ko umre u Todorićevom KONZUMU na odjelu sjemenskog krumpira, moga bi ležat dok mu klica krumpira ne izbije na guzicu…a…oni malo imućniji, koji umru na skijanju, njih ćemo pustiti da se vrte na žičari. Kad broj mrtvih tjelesa bude zabrinjavajući, vlada će osnovat povjerenstvo za kontrolu i prebrojavanje mrtvaca a samim prebrojavanjem mrtvaca ćemo imati statističke podatke na osnovu kojih ćemo vidjeti što i kako dalje.
Ko može prebrojat sve silne bisere našeg Gandalfa…evo zadnji najnoviji…kad joj već ne ide „bijela“ ekonomija, ona se počela baviti „sivom“ ekonomijom…pa će tako po najnovijem, stupiti na snagu zakon koji zabranjuje primjerice da vam susjed udaljeniji 500 metara od vas popravlja veš mašinu i slično. Dakle…ako imate veš mašinu koja vam se pokvarila i imate susjeda 499 metara od vas…vi ga pozovete…on popravi…i mirna Bosna. Ako pak imate susjeda na 501 metar udaljenosti od vas i istu onu veš mašinu – e…naš Gandalf kaže – TO NE MOŽE!!! Pa bi tako dolazak vašeg „501“ susjeda mogao koštati u kaznenim okvirima oko 50 000 kuna. Sad vi zamislite…sve kuće kod mene u Lici su izgrađene tako da bi doša ujak iz Njemačke…stric…braća…bratići…upalila se mješalica i nikla kuća za ta 2 tjedna godišnjeg. E sad po novom…toga nema...sad po ovom novom zakonu…ama moš se jebat. Ideš si sazidat garažu a u krugu kilometar oko tebe nema žive duše…znači ne smiješ nikog zvati da ti pomogne. Kakve si kurčeve sreće još će biti da živeš sam sa babom pa ti ljepo izvuci mješalicu i naprdi gluvu babu na mješalicu nek mješa…kad te baba priupita da zašto ne zovneš brata Matu iz Minhena ti uzmi tratur za ljevat rakiju u bocune…okreni ga…nabij ga babi na uvo i proderi se BABAA NEDA KOSORICA…ŠUTI I MJEŠAJ!!! Strašno. Saš vidt kad poraste broj prodanih ciklometara u Rvackoj (ciklometar = ono govno od kotača kojim mjerite dužinu). E sad el ti otpalo pola kvadrata keramike u kupaoni…e sad uzmi ciklometar…poništi brojač na nulu pred vlastitim ulaznim vratima i kreni lagano u selo…jebi ga…mjeri…ako imaš koga 500 metara od kuće ti si LUCKY BOY/GIRL…ako nemaš….hm… onda odi u keramičarski obrt KERAJOSO da ti on poljepi keramiku…pa će ti taj KERAJOSO poslati svoja dva keramičara koja rade na crno (a za to Gandalfa Sivoskutog boli kurac)…pa će ti poljepiti tih pola kvadrata po povoljnoj cijeni od 750 kuna koje će vam uzeti bez da vam daju račun (opet Gandalfa Sivoskutog boli kurac…to je već drugi put)…a onda će KERAJOSINI radnici sjesti u auto iz kojeg suklja gusti crni dim jer ide na lož ulje.

petak, 18.03.2011.

„E ovo se zove sranje…a ne onaj tvoj Černobil!“

Završim neki dan s poslom i direkt s posla oko 6 navečer u birc popit pivu pa kući. Sjednem ja…reko Vili dajde jednu…stigne piva…reko dajde Vili novine…eto novina…kako sam ih stavio na stol tako sam skočio 2 metra u rikverc. Na glavnoj naslovnici velikački naslov RADIOAKTIVNI OBLAK STIŽE ZA 15 DANA…pri tom misle na ono sranje što se dešava oko japanske nuklearke. Hm…nema šta…najaviše ga ka najnoviji holivudski film koji stiže u cinestar kina...znate ono kad najavljuju film pa onaj pavijan sa grubim glasom izgovara – OOON DOOLAZIIIIIII!!!!!...pa onda stanka…pa opet ON ŽANJE SMRRRRT!!!! (ko žanje smrt u pičku materinu????)…pa stanka…pa ga opet čuješ ON JE TAAAAAAJ!!!! (ama KO!?!?!?)…pa stanka…pa ga opet čuješ ON ĆE DA VAS NAAAĐEEEE (ama ko će da me bre nađe lebac ti jebem!?!?!?!?!)…pa stanka…pa ga čuješ ETO GA SAMO ŠTO NIJEEEEEE!!!!! Itd…itd. Uglavnom…čitam ja to i sjetim se Černobila i svih pizdarija vezanih uz njega. Bilo je to sad već davne 1986,pred kraj 4tog mjeseca. Ja taman naganja svoju plavu poniku (baciklo) po selu. Pičim ja kad piči susjeda…trči i viče meni – „Mali bjež kući pala je bomba!!!“…stanem ja…ima sam 10 godina…bombe za koje sam tada znao su bile one iz partizanskih filmova što su njemačke „štuke“ bacale po gradovima socijalističke federativne republike jugoslavije i rušile bratstvo i jedinstvo svih naših naroda i narodnosti (jebalo majku, jesam dobar?). Ja reko ne zna baba što priča i nastavim pičit sa svojim baciklom. Pičio ja dok me pokojni ćaća nije ukeba na nekoj ravnici
„KUĆ AJDE PIČKAT MATERNA DIVLJA!!!!“
Dera se on čim me je vidio. Mislim si u sebi,ma jebi se ti ćaća…ionako me svaki put tjera kući bez razloga. I ja uteče. Nije prošlo 15 minuta vidim ja cijelo selo se uzjebalo. Eto meni mog prijatelja koji je iša samnom u razred i viče – „Bjež kući počinje rat!!!“…e…tu se ja usra…em mi ona baba spomenula bombu…em on sad spomenu rat…pa reko ajd ti krule lagano pedaliraj kući. Ja ravno kući…kad viče ćaća
„U grob šme satjerat pičkat materna divlja…el ja tebe moram po selu lovt ka jelena….ukuću ulazi i nemat van mjesec dana!!!“
„Pa što sam napravio???“
„Ne deri se na malog!!!“ – viče mater
„Kakos neću derat…uru vremena ga lovim po selu ka da nije moj!“ – viče ćaća, a vjerovatno samo mater zna istinu
Sjeo ja…ćaća navlači sve zavjese…spušta rolete…ajd kud se mi „zamračujemo“ tud sve kuće spuštaju rolete. Ja u sobu…sjedi ćaća gleda tv…spominje se neki Černobil
„Ovo nije dobro!“ – govori ćaća
Sjedim ja…gledam tevejac sa ćaćom…
„Svi ćemo najebat!“ – opet on
„Što je to bilo?“ – pitam ga ja
„Ošla neka nuklearka uzrak i sad zrači!“ – objašnjava ćaća
„Zrači?“
„A-a!“
„Što to znači zrači?“
„Ne znam!“
„Pa ja ode onda van“ – točno se sjećam kad sam mu to reka
„Pa pičkat materna divlja…ženo ovaj naš mali nije normalan…ama nemat van dok ovo sranje ne prođe!“
Uglavnom…kućni pritvor. Nisam zna koji je dan ni jel vani dan il mrak. Ćaća sve blindira. Ćaća je o zračenju i radijaciji zna ka i Jadranka Kosor engleski. Glavno da je diza paniku. Vika je da će bit dobro ako nas pola u selu ostane čitavo kad taj radioaktivni oblak prođe kroz selo. Sva sreća bila mater koja ga u startu proglasila ludim pa sam više vjerova materi neg njemu. Rekla mu mati „Ozračilo tebe odavno!“. Odma je otkaza mljeko od babe Milke jer da je reka da ga on jebe što kani pit mljeko iz ozračene krave…nego da će on opet počet kupovat ono „KIM“-ovo mljeko u vrećici što se moralo prokuhavat…pa mu mater rekla da što on misli da to „KIM“-ovo mljeko dobiju muzeć slona a ne isto tako kravu. Onda je reka da će mu to zračenje sjebat sav krumpir što je posadio i da ga nekani jesti…pa mu mater opet rekla da nek se jebe jer da ona posebnu hranu za njega neće kuvat jer da joj je dosta ionako 3 jajana u kući i da joj ne treba beba. Ja ga pita da oćel mi to sjebat moj baciklo pa on reka da možda i oće pa mi mater rekla da neće pa sam ja više vjerova materi. Taj treći dan doša susjed pa su onda obojica dizali paniku. Ovaj vika da mu jedna kokoš izgubila perje i da je sad goluždrava i da je to možda od Černobila pa mu moja mater rekla da nikad nije ni ima normalne kokoši. Ćaća je nakon 5tog dana izvuka fiću iz garaže i iša ga prat nebil skino radijaciju sa fiće jer je na teveju vidio kako tamo peru kamione. Drugi susjed je bio alkoholičar pa je vika da ako ima sreće da mu prascu izraste još jedna noga pa bi ima jedan pršut više i da njemu nemere ništa bit jer da on ima tolko konjaka u sebi da se radijaciji neda ni imat posla s njim. Ćaća je reka tom susjedu da je lud a mater je rekla ćaći – „A ti ka nisi?“. Dva puna tjedna ćaća je diza paniku. Odmračili smo se nakon ta 2 tjedna kad je ćaća vidio da je svaki dan isti ka i onaj od prije godinu dana.
Kad je počeo rat…sjećam se kad mu mater rekla – „E ovo se zove sranje…a ne onaj tvoj Černobil!“
Zračenje?...evo jedna prigodna slija:

<	ožujak, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31