OBRANA I ZAŠTITA OD GLUPOSTI

subota, 20.02.2010.

TOP 10 IZUMA ČOVJEČANSTVA

Cres...mrkla mrakača u mojoj sobi....budim se ko avet...gledam na sat...2 sata i 10 minuta u jutro...budan ko da trebam ići orat. Nije ni čudo kad svi idemo spavat oko 7 ko kokoši. Tu gdje smo smješteni nema ama baš ničega...možda eventualno ima kakva američka vojna baza al niko ju vidio nije. Dignem se ja dakle u 2 u jutro...sjednem na krevet...reko «Što ću radit žaru ti jebem!?»...pa što da radim u 2 sata u jutro?!?...Lega sam u 7 navečer i sad je 2...pa to je 7 sati sna....u Rijeci legnem oko ponoći i u 6 na posao...a ovdje na Cresu spavam ko krme. Upalim tevejac...na njemu snjeg...ukinuli analogni pa već 3 tjedna nema slike...al ko ga jebe....i «snjeg» na tevejcu je dobar kad nema slike...ko ga jebe...što da radim u 2 u jutro majku mu milu zaprašim??....ma dobrih pola sata sam razmišljao i napokon se sjetim!!!! – reko «idem srat!» Ajde reko da bar nešto radim....da ne trulim ko kakav leš....a ja ljepo u wc...parkira guzicu na školjku...reko da ga jebeš sad imam pol sata posla da jebe noj kolibra. Sjedim....čitam novine 24 sata i to isti primjerak od lani po 43. put...čujem kroz prozor pada kiša....i tu počne moje razmišljanje...počnem razmišljati o 10 najboljih izuma od kad je čovječanstva!
Pod rednim brojem 1.
1. KIŠOBRAN – u ovom 21 stoljeću...dobu kibernetike...hdz-a...mobitela...satelita...svemirske tehnologije...kompjutera...osvajanja Marsa...vi ste unatoč svemu, prisiljeni iznad glave nositi usrani komad platna koji je sa 6-7 običnih usranih žica pričvršćen na komad drvenog štapa koji je na kraju zaobljen da bi ga mogao negdje okačiti. Kako je uopće nastao kišobran? – pa ja sam uvjerenja da je za to zaslužan krapinski pračovjek dok je još prije 100 000 godina htio kamenom zatući suprugu pa je istog digao u zrak i u tom trenutku skužio da mu kiša više ne pada po glavi. Ako ništa...prije 100 000 godina smo imali Hrvata koji je izumio kišobran...(ček malo!? Prije 100 000 godina Hrvat!?!?!?!? - Zašto onda onaj Žanko pjeva «od stoljeća 7-og»?)

2. ČAJNA PAŠTETA U LIMENCI (ona od gavrilovića)
Možete vi jesti kavijare....brancine...janjetinu...hobotnice na žaru....sve delicije ovog svijeta......al kad vi pijani bauljate po trotoaru...izbjegavajući rasvjetne stupove...i gladni otvarate vrata svoje krletke....i hitate prema frižideru...i shvatite da je prazan...a onda malo bolje pogledate....na vratima stoji....limena...nikad otvorena...gavrilović čajna pašteta u limenci. Morate priznati da sreći nema kraja. U tih 4 sata u jutro vi bi vlastitu mater mjenjali preko plavog oglasnika za jednu paštetu...a sad vam ista stoji na vratima frižidera. Jedete ju...a što je kod nje najpraktičnije – pušači nakon žderačine imaju gdje otresati pepel pa u konačnici i ugasiti cigaretu. Jedna od mana joj je što nije preporučljiva da ju konzumiraju oboljeli od ratnog PTSP-a jer otvarač na konzervi podsjeća na osigurač od bombe.

3. DALJINSKI UPRAVLJAČ
Tih 80-tih godina prošlog stoljeća imao sam najjače trbušne mišiće u selu jer svaki put kad bih ja ležao i gledao televiziju na kauču do moga je ležao i ćaća i naravno govorio «Aj mi prebaci na drugi!»....»Aj mi sad vrati na prvi!»...»Smanji!»......»Aj daj drugi!»....»Aj vrati sad na prvi!»....»Daj baci na drugi!»...»Pojačaj!»....»Ma ne tolko pičkamumaterna! Smanji malo!!»...»Sad će dnevnik...daj na prvi!»...i onda bi ja svaki put iz ležećeg išao u stajaći položaj i dnevno mjenjao po ko zna kolko jebenih puta taj program. Imali smo samo 2!..prvi i drugi...Ja sam tih godina pa...dobrih....7-8 godina imao funkciju DALJINSKOG UPRAVLJAČA...

4. PIVA
Ja neznam ko je nju izmislio a i neda mi se guglat da saznam. Ono što znam je da ljeti legne ka šamar budali. Sjećam se jednom...tamo 95-te...nešto smo radili....i cijelu od pola litre sam rokno na eks....ta me je doslovce izula iz cipela. Svi se čude zašto u građevini ama baš svi građevinari piju pivu.....objašnjenje tog fenomena je vrlo jednostavno – naime ljeti kad grije 40 stupnjeva, vi možete piti vodu do jedne granice....recimo meni je rekord 7 litara vode od 7 u jutro do podne...a onda od podne se prelazi na pivu samo iz jednog jedinog razloga – GADI VAM SE VODA!!! Zašto se onda zimi pije piva kad nije vruće? – jer je ostala navika od ljeta! Definitivno moj izbor u top 10 izuma čovječanstva.

5. SMRTNA KAZNA
Jednostavno šteta što je ukinuta. Uz male pogreške pri suđenju znali smo se riješiti budala sa vavjeke...ovako ih gledamo kako se vuku po Remetincu o našem trošku te bivaju pušteni sa robije nakon 2 godine UZORNOG ponašanja. Pa kakvo je to UZORNO ponašanje kod čovjeka koji je zbog pljačke ili ubojstva osuđen na zatvorsku kaznu!?!?!?!? On ima uzorno ponašanje!? – pa to je ko da lav sa antilopom karta belu!

6. VEŠ MAŠINA
Možemo mi srati 100 godina ali veš mašina spada u top ten izuma čovječanstva. Pa čovječe prije su žene išle na potok nebi li u potoku oprale veš a danas imaš potok u stanu koji ulazi u neku mašinu koja sama pere!!!! Nema više rifljanja i sranja po potocima...sapunjanja i štot ja znam kakovih pizdarija. A i nas muške, žene više ne mogu ucjenjivati sa «OD DANAS TI NE PEREM!»

7. WC ŠKOLJKA
Jedan od rijetkih izuma koji nas tjera da svi seremo na isto mjesto u protivnom bi gradski kvartovi bili kompletno zasrani. Život bez wc školjke je nezamisliv. Bez tuš kade se može...bez lavandina isto...al bez wc školjke moš se jebat!...Nemaš ju? – Pa ti si mrtav čovjek!

8. BAGER SA PIKAMEROM I KAŠIKOM
Bio bi srednji vijek da nema bagera sa pikamerom i kašikom....tu dileme nema.

9. GROBLJE
Fala bogu da su izmislili groblje. Nezamislivo bi bilo da ideš na posao a da je neko sahranjen na busnoj na kojoj čekaš bus!? Ili recimo ideš kupit građevinsko zemljište a dođeš tamo a ono križ zabijen u zemlji...pitaš prodavača «Oprostite što je ovo?»...»Ma tu smo didu zakopali...ne smeta vam valjda!?»...»Ma kakvi...ionako su mi temelji od buduće kuće 20 metara niže!»

10. PRIVATIZACIJA NA HRVATSKI NAČIN
Kako bi mi danas jeli govna da nije ovog izuma? Fala dragom Bogu što usliši naše molitve za željom za gorim sutra

ponedjeljak, 15.02.2010.

Svi moji zubari

Danas sam uzeo jedan dan godišnjeg. Ma morao sam na sud u svojstvu svjedoka pa u banku po karticu koju mi je požderao pohlepni bankomat na Cresu...nikad si neću zaboraviti vlastitu facu kad mi je na Cresu bankomat pojeo karticu...nit sam dobio pare nit mi vratio karticu...to se može mjeriti sa roditeljskom smrću....suze su mi bile na rubu očiju...no jebeš to. Već duže vremena me jebu ravno 2 zuba al nikako da ih odem popraviti jer sam po cijeli tjedan na Cresu a subotom se vratiš u Rijeku oko 5 sati popodne a vikendom u to vrijeme rade samo kurve...semafori....i policajci....o zubaru subotom u 5 sati poslijepodne moš samo sanjat. I tako mi danas ovo na sudu došlo ko kec na cenera...reko idem odma u jutro kod svoje zubarice. Probudim se jutros u 7, reko moram u 8 biti prvi na redu...oću to riješiti. Tako i bilo. Ulazim ja u čekaonu...gledam na njena vrata...kaže NEPARNE UJUTRO, PARNE POPODNE...kontam...danas 15.-ti...neparni...radi – dobro je. Ja pogledam...kad ona radi od 7...reko sunce ti žareno...pa ona od 7 radi....pokucam...provirim...kad vidje ona mene skoči ka zmaj – «Pa gdje si ti...jesi živ!?»...»A eto me doktorice...vučem se ka lovačka kuja....nikad na zelenu granu!»...kukam ja njoj već standardno....reko – «Pa vi od 7 radite!?»...»Neeego što si ti mislio» nabaci ona meni....»Pa vi ste doktorice gori od nas bauštelaca...mi počnemo oko 7 i 15!»...»Reci ti meni što tebe muči!?»....E kad meni reče tu svoju poznatu RECI TI MENI ŠTO TEBE MUČI, ja se sjetio njene reakcije kad me je prije jedno 2 godine vidjela s tim da me duuugo duuuugo nije bilo do nje. Pojavio se ja kod nje (prije te 2 godine)....odprilike isti pristup – «PA JESI TI ŽIV!?»...
- Evo me doktorice nekako sam se dovuka do vas
- Pa dobro gdje si svih ovih godina?
- Pa malo putovao u Francusku...pa malo Italija...bio i u Kini
- Ozbiljno!?
- Ma zajebavam se doktorice....vučem se po gradilištima...kakva Kina i Francuska...pa ja vam južnije od Senja nikad u životu bio (ŽIVA ISTINA!)
- Reci ti meni što tebe muči!?
- Gornja desno 6-ica mi otišla u klinac!
- Ma kako ti znaš da je 6-ica?
- Doktorice u ovih 4 godine što me nije bilo malterne sam završio stomatologiju!
- A što si mi ovo donio?
- To sam vam donio panoramski rendgenski snimak svojih ralja!
- Super...to puno znači. Zini da vidim.
E tu ja zinem a ona stavi onaj rendgenski snimak na sunce i gleda u sliku pa meni u usta...pa na sliku pa meni u usta...gleda...gleda...
- Pa gdje ti je 6-ica donja desno! Na slici je ima a u ustima ti je nema?
- Nema je....izvadila je jedna doktorica gore kod guvernerove...bila mi susjeda a ja bio ljen doći do vas pa navratio do nje...ona na 1. katu a ja na 5.om...pa mi izvadila zub jednom prilikom...kad je izvadila zub čak mi je i šivala...al šavove sam sam skinuo
- Sam? Kako sam?
- Pa škarama...prerezao konce i pincetom izvukao sve van...pa što da davim ženu zbog zeru konca
- A ko ti je radio ovu 5-icu dolje desno...vidim da je rađena? Isto ta doktorica?
- E nije ta...to mi radila jedna sa stomatološkog fakulteta dolje kod željezničke stanice...kako sam završio kod nje – nemam pojma...neko me uputio tamo al se ne sjećam ko...svrdlala i bušila pa mi 2 tjedna zub sa nečim zapunjavala....skoro mi dopizdilo to zapunjavanje pa mi malo falilo da odem kod doktora na Sušak da mi izvadi tu 5-icu ko što mi je izvadio 7-icu preklani!
- Nemaš ni sedmice?
- Eto pa zavirite...vidjet ćete da je nema!
(zaviri ona u usta)
- Bogme je nema....pa čekaj ko ti je vadio 7-icu...doktorica kod guvernerove palače?
- Neeeeee...ona je vadila 6-icu...5-icu svrdlala ona sa fakulteta... a 7-icu na sušaku kod zubokirurga. Sedmicu sam otiša izvaditi preko veze.
- Kako preko veze?
- Pa umirao sam od bolova pa sam nazvao prijatelja ako ima dovoljno jakog zubara koji može izvuć sedmicu.
- I?
- I od prijatelja prijatelj radi ko zubokirurg pa me po hitnom postupku ubacio da izvadim zub.
- Pa ti si vadio zub pod upalom?
- Kako vi to znate?
- Pa jesi sad rekao da si umirao od bolova. Znači da je bio upaljen...pa kako ti ga pod upalom uspio izvaditi?
- Pa dao čovjek jednu injekciju...pa drugu...pa treću....pa krenuo vadit...a ono boli....a on mene pita dal boli...a ja lažem da ne boli...kad ga izvukao van iscurilo pol kubika gnoja...
- Majko Božja...
- Umnjake sam vadio kod kirurga na željezničkoj.
- Vadio si i umnjake!?
- 3 komada
- Isuse Bože!
- Sva 3 umnjaka mi je trebao vaditi jedan doktor a na kraju mi svaki umnjak izvadio po različit doktor
- Pa kako pobogu?
- Kod prvog umnjaka sam pokucao na kriva vrata ali doktor me primio i izvadio umnjak i tek na kraju pročitao da nisam kod njega naručen. Drugi umnjak mi vadila studentica stomatologije....i tek 3 umnjak mi izvadio doktor kod kojeg sam bio naručen.
- Pa koliko se zubara izredalo na tebi!?
- Za svaki zub po jedan.
- Mili Bože...pa kako si to uspio...
- A Ličan....ja čim vidim na vratima da piše «zubna ordinacija» ja odma ulazim...
- A od čega ti ovaj ožiljak na čelu!? To nisi prije imao!
- A to...to sam u rafinieriji na Mlaci skočio kroz oblak vodene pare pa me pri izlasku na drugu stranu dočekao žljeb (gurla)...pa direkt čelom u lim...
- Nemoj mi reći da si to sam šivao?
- Niiiisam...to mi na hitnoj zašili....
- A konce sam povadio?
- Normalno...pa na čelu su...što imam kod doktora iči za vadit konce...od sramote se ne pojavljujem

Htio sam samo reći da sam sretan što sam danas popravio 2 zuba kod 72. zubara/ice

p.s. gdje je Milinović da ovo vidi....

nedjelja, 14.02.2010.

Valentinovo - eto ti plinska boca na dar!

Te davne 1992. 14.02.....čuo sam prvi put u svom životu za VALENTINOVO. U mojoj srednjoj školi organizirao se veeeliki ples povodom tog dana i svi su trebali naći partnera za ples koji će se održati u prostorijama škole. Prvo što je meni palo na pamet, kad sam čuo da stiže Valentinovo, je da je to neki praznik...da će biti neradni dan i da neću morat u školu. Pa kako nebi pomislio kad sam svih godina do te 91...92...slavio praznike poput 1. MAJ-a....pa onda neznam...4.7. DAN BORCA....29.11. DAN REPUBLIKE (alaj se tog dana prasaca klalo da im se broja nezna)...pa 27.7. DAN USTANKA U SRH...25.5. DAN MLADOSTI...16.7. DAN TENKISTA JNA....i unda odjednom «VALENTINOVO». Ja sam mislio da se radi o još jednom partizanu pod imenom Valentin kojeg su našli smrznutog na Igmanu....što sam drugo trebao pomisliti!? Onda je došao i taj dan plesa u školi i to Valentinovo.....sjećam se da sam došao pred školu sav upicanjen jer su rekli da se moramo srediti. Ono što mi niko nije rekao je da svojoj partnerici moram nešto kupiti tako da su me pred školom svi pitali «A ŠTO SI TI KUPIO SVOJOJ PARTNERICI!?» «Pas mater u dupe!!!! Pa što joj moram nešto kupiti!?!?!?»...kažu svi...»Isuse Bože...pa VALENTINOVO JE!!!!»...Ja se okrenem...reko u pičku materinu pa nisam sigurno jedini koji nije ništa kupio....ja odem do jednog – on svojoj kupio...i drugi je kupio svojoj...i treći je kupio svojoj....jedini ja NIŠTA!....Pa reko što ću sad majke ti mile. Kaže frend «Pa odi u trgovinu pa joj kupi nešto!»...Ma reko «S čim da joj kupim konjino...pa kune usrane nemam» (mada mislim da su tada bili «hrvatski dinari» tkz «hrdeki»). Pa što ću sad....pomislih ja...već me znoj napao a nebi bilo dobro da se fleke znoja vide na mojoj novoj humanitarnoj košulji koju sam našao u jednom od ona 2 hangara u kojima sam se tih godina kao prognanik oblačio. Pa ne mogu biti jedini koji nema ništa....i mislim ja mislim...mislim...i ne da se sjetim...nego sam skočio u onaj snjeg ispred škole od sreće. Odpičim ja doma...otvaram sav zapuhan vrata od stana....viče stara «Što ti je!?»...reko «Stara moram imat poklon za plesnu partnericu!»...veli stara «A zbog čega moraš imat poklon!?»...Sjetio se ja Dana Borca...Mladosti...i Titinog rođendana...pa ko će još i staroj sad ići objašnjavati kad ni meni nije jasno...reko «Stara jebi ga...kažu da je to narodni običaj!» E tu je stara skočila jer nikad nije bila protiv narodnih običaja. Kaže «Pa onda moraš imat poklon!»...ja i dalje sav zapuhan tražim po stanu...kaže stara «Pa što tražiš!»...ma reko «Tražim onu kutiju...onu humanitarnu donaciju majku joj jebem...pa di smo je stavili!?»...pa veli stara «U špajzi je!»...ja trkom u špajzu i nađem kutiju...otvorim ju i ugledam svoj budući poklon partnerici...odmah mi se smješak pojavio na licu. Veselje je prekinuo ćaća kad je dobacio «Nemoj da bi joj poklonio moju kolonjsku vodu jer onda ja osta bez kolonjske!». «Pa ćaća žensko je majku mu...što će joj kolonjska!?»....»Neznam ja...ja ti samo velim da nediraš moju kolonjsku» Jebla te kolonjska pomislim ja...a i ta kolonjska...nisu ko sve normalne pakirane u bočicama...neg ova u nekoj teglici ko pekmez jebala majku svoju. Takve su bile sve donacije....uvijek u čudnim pakiranjima. No jebeš to...dakle ugledah ja budući poklon...reko «Stara što misliš jel bi ovo bio dobar poklon!?»...veli stara «S obzirom na okolnosti i novce koje imamo ovo ti je jedina opcija!»...U kutiji je bio nebi vjerovali LAK ZA KOSU...al kao što rekoh maloprije – te donacije nikad nisu imale normalna pakiranja nego uvijek neke anomalije....pa je tako moj LAK ZA KOSU bio u sprej verziji...ali brale jebalo majku bio je veličine tenkovske granate...kad sam ja to izvadio iz kutije...»Uuuuuu...»veli stara «pa kolikački je to sprej majko božja!?»...eto starog iz sobe...veli ćaća «A kru ti jebem...pa to nije sprej...pa to je plinska boca! Pa neš joj valjda poklonit plinsku bocu!?»...Daaaaaj daaaaj nemojte me jebat ljudi, pomislim u sebi...jedini poklon koji imam i baš me briga što će reći....ja onaj sprej u najlonsku vrećicu i pravac škola. Ja dolazim pred školu kad vidim već se razmjenjuju pokloni....te ga ovaj vadi iz džepa od hlača...te ga ovaj vadi iz džepa od jakne...a ja!?...ja svoj poklon u najlonskoj vreći...ka da krumpire vučem....reko jebem ti vrećicu, uzmem ju i bacim....gledam ja u ruci onaj sprej...jeba majku sa dvije ruke ga držim ko naramak drva....i gledam di je ona moja partnerica. Ugledam ja nju...reko jebi ga...što se mora mora se...i otišao sam do nje i uručio joj to...znam da je poklon spustila na pod i stavila ga kraj vatrogasnog aparata pa sam joj rekao da ga odmakne jer bi ih mogla zamjeniti kad bude odlazila....rekla je «Super...sad imam cijeli mjesec lak za kosu!»...pomislih u sebi «MOLIM!? Cijeli mjesec? Imaš ti laka za cijelu godinu i još ćete se grijat na njega cijelu iduću!»

Eto tako je završio moj Valentin dan....to je bio prvi i zadnji. Nikad više nisam slavio to čudo!...kako i bi kad imam PTSP baš od VALENTINOVA

<	veljača, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28