križar

https://blog.dnevnik.hr/krizar

četvrtak, 30.05.2019.

SINE MOJ

Moje naranđasto djetešce, podrumaš moj moj tihi, mirni ,ozbiljni dječak, moj časni, pošteni muškarac, MOJ SIN se ženi.
Zmajići moji, nek Vam bračni brod i zajedničku plovidbu, oplahuju valovi Božjeg blagoslova i ljudske dobrote.

SINE MOJ

te jeseni,

rane

opojne i sretne

(ima tome dvadeset osam
,zime,proljeća i ljeta)


bili smo jedno
zbog tebe u meni
za nas,
dok je tvoja sestra
zujala djetinje,
s pitanjima
kako si u mene ušao,
kako ćeš izaći,
kako...

mirišalo je žuto

(zbog ukuhanih paprika)

zeleno se isparavalo
(kiseli krastavci s koprom u sirćetnom rasolu)

i počelo je crveno vonjati
(ne zbog napola skuhanog paradajza)

s neba.
preko rijeke
iz komšijine bašče

krvavim,
zlim,
jesenjim plodovima.

ljuljačke su zašutjele,
tobogani počeli hrđati,
u pješčaniku ostale
lopatice i kantice,

psi četveronožni
pobjegoše pred
dvonožnim ćukcima

ptice dobiše
aluminijska krila,


iz žitnih polja
proklijaše mine,


te jeseni,

kasnojesenje,

sine moj,

prošlost i uspomene
nagurali smo
u pet vrećica,
i dvije kutije

perine,
molitve za sutra
zamjenismo
krtičnjakom


a ćale tvoj

blatom i rovom

( srca punog nas i
dvorišta nam,
obraz nezablaćen)



U pauzi
(između "krmača"
granata i uzbuna)

u prolazu
( za mrtvačnicu)

na prelazu,
(između sad i možda
nikad)

s prvim pahuljama,
rijetkim,
krhkim,
unikatnim,
moćnim
kao i život
oradostio si nas
ti.


Sretan ti vjenčani dan,
čeljade moje,
koje si tako svoje.

Kao svemir,
srce mi je!

( od pogleda,
samog,
na tebe, na Vas dvoje)

Ovog proljeća.

- 15:58 -

Komentari (13) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.05.2019.

elegija

Jednom,
kad noć se probudila, omotana sterilnom tišinom, nečujem vakumirana, tako čvrsto, da zvuk nije mogao prodisati....
JA, tugaljivošću psa,
mrava sam čula kako plače,
skritog pod list koji je preminuo uz zaborav...
....da je ikad zelen bio.

- 19:14 -

Komentari (11) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.