nedjelja, 25.10.2015.
pečalbarska No.1
Svitanja ovdje sviću
bez pol mene u njima,
mirišu daljinama,
obojena tuđinom
magle su gušće
zrak rjeđi,
oblaci tmastiji,
zvijezde zgasle
vjetar stranac
sunce mrzlo,
al s noći kad
mjesec mi dom
u snove ugnijezdi,
moj kruh sa sedam kora
tako
sladak je!
I onda novo svitanje,
prva zašećerena kava
gorka je,
prva jutarnja cigareta
tugom se dimi,
a tuđina na moja ramena
bremenite ruke
spusti.
- 07:48 -
Komentari (19) - Isprintaj - #
