srijeda, 30.09.2015.
White Lilith & Križar - esencija Života
Nama je Život droga
na koju se navukosmo
svojevoljno, radovoljno,
jer Život ljubimo
i svoju čeljad mazimo.
Nama je Život droga
kad bolne ustajemo za Njih,
dok smijemo se s Njima,
grlimo ih, ljubimo,
vidamo i plačemo istodobno.
Nama je Život droga
kad radost naša
rađa Njihovu još veću,
slobodnu, nesputanu,
onu što ćutimo i dok šutim.
Nama je Život droga,
opijene svojim Ljudima
zaboravljamo sebe.
Nama je Život droga
jer bezgranično ljubeći Njih
bezvremenski volimo sebe.
Ni naučene
ni genetski naslijeđene
već Životom oplemenjene
Ljubavlju navučene
na ovisnost svoju ponosne
cjelovitosti Života predane...
Oznake: čista esencija
- 19:21 -
Komentari (27) - Isprintaj - #
nedjelja, 20.09.2015.
sin titulo
jutrom kuvam.. (skoro menzu vodim)..
danom jedrim" pjevajući"
a s noći
ljudikam i dušu poezijom hranim
- 18:21 -
Komentari (16) - Isprintaj - #
petak, 18.09.2015.
srce i mozak
Hrvatski narod, ima veeeliko srce, dokazali smo to bezbroj puta,posebice mi "mali" kad složimo male rukice pa ho-ruk sve ozlatimo.sve pretrpimo,sve oprostimo,borimo se kao iz jebenog nereda u red (fujjj), stojimo u redovima - kad će se to riješiti - e ne zna se,- ali ja sam danas osjetila toliki "ponos"i pala ničice u obožavanju "Mozga" našeg predragog Vlade i još moje veće štovane "ljubavi" Vlaste.Kad sve te mozgove skupiš na kup dobiješ - pileći mozak, a navodno je kokoš najgluplja životinja (ma niš navodno jer imam iskustva s kokošima, ne nalazeći prolaz na ogradi kokoš je u stanju crć, lupajući glavom u jedno te isto mjesto). Ujedno, kad već pišem o organima, dotični (neš ti Vođa) su već odavno dokazali da im muda u škripcu drži neka druga "majka", a kako svog organa pripadajućim mudima, nemaju, onda po onoj narodnoj - lako je tuđim kurcem gloginje mlatiti.Prošle godine - lijepa sela, lijepo plivaju (jel tko odgovovarao- nije, i btw ima priča o koječem - vrlo trulom, al ne u Danskoj)ove godine šorovi ušoreni uz granicu,bez plana, bez pomoći, bez delanja Vlade, a još manje Vlaste -koja samo mlati praznu slamu, ostavljeni po onoj - snađi se.
Danas sam imala bliske susrete, a i sama sam u preseljavanju, "mažena svim instucijama i udrugama koje vode srb o svojim građanima"(povrać) brižno neki dan kažnjena jer sam parkirala kamionić s mojim stvarima tam gdje selim, a ne smije se zaustavljat-et fala im, kaznu sam bacila u smeće) s izbjeglicama, migranitima, nevoljnicima i...niš oni bauljaju mojim gradom. u koloni - 5 bimba, krkana, 1 dite, 1 trudnica,(starog ja vidla nisam) bez pratnje cccc policije (plan aaaaaaaaaaaaa) i ja se zaustavila, vozila sam jabuke mojoj čeljadi i kruv i bila voljna sve to podijeliti s potrebitima, na uštrb sebe i mojih al,,,,,,jedan alala-alalala - s rejbankama i valjd se to zove aj-fon- oće otet kruv i viče - Slovenija. ja njem Slavonija, on šumom, a ja drumom, i tek kad sam sklopila ruke i rekla - pliz lisn (nije mene strah nikog, NIKOG osim mene same)- i na najnovijem tom njegovom mobu ja mu pokažem di je - eeeeeeeeeee, no ingliš. no dojć. neg 
e sad jel mi što opsovo - ne znam!Ja dala sveee što sam imala!I odoše bauljajući!
I sjetim se ja et, tak bljak nepopularne 91.gdje sam ja gledala kako mi kuća gori, pa s jednim ditetom u drobu, drugo za ruku, utovarila sve "nužno" u prikolicu ( ma kakvog muškog- svi na fronti-obraniti svoje dvorište, bašču, svoju čeljad) i u fići, preko "vode do slobode" u grad k mojim kumovima 30 km od grada koje je dnevno 100 granata primalo od komšija, od snajpera mojih susida, ma od neljuskosti,i JA I moja djeca imali smo žute trake, ups kartone da bi dokazli smo u vlastitij drfžavi - građani drugog reda. Moj sin i dan-danas ne može izvadit rodni list samo u gradu di se sticajem okolnosti rodio-internacioalni list o rođenju- za ekonomsko izbjeglištvo, o kom se ne govori, čeko je tri mjeseca jer waaaau to se čeka,čeka, čeka, ma fujjjjjjjj)
Znači, ja sam osoba koja iz fotelja i teveja, ništa nisam gledala neg doživjela i tad i onda i prošle godine u poplavama,a i sad- i tko god hoće po tom pljuvat- izvolte Vi svi fotelj humanisti, svi Vi empatični ljudi - dođite, preplanuli, odmoreni, ljeta na obali nauživani,pomići- al nemojte meni srat- SVI smo ljudi- jeeee, kad to netko drugi odradi.Tko je neki dan poginuo u razmirivanju- Slavonac!
I ja koja sam evoulirala od stoke sitnog zuba (fuj meso)do trendovske vegeterijanke - vreće kupusa- ma jebai ga- mene neće nitko kiselit, nit tko od mene spremat - sekelji gulaš.Ja želim Vam svima ugodnu smrdljivu noć (ja sam smrdljiva od današnjeg dana kao i dana prije, jer nemam plina pa i tople vode) jer za mene nikog briga nije.A ja bi.kao trebala bit - žena-majka-kraljica hahahah. Hahaha, ja sam carica i ugodne snove želim Vladi uz pjesmu-
- Bauljam i dalje
jer to radim najbolje!
Mašala!
- 19:53 -
subota, 12.09.2015.
pierre turguosise
Željela sam ja nju,
sanjala,
nju tu večernju,
dugačku, tirkiznu haljinu,
potpuno otvorenih leđa,
sprijeda, redovničko- zatvorenu,
ukoso krojenu
kao ranglav rukavi bez rukava,
a umjesto toga moja gola ramena,
s naborima preko grudi,
skupljenim,
uhvaćenim,trakom oko vrata,
decentno izveženom zlatovezom u tragovima
pletera,zakopčana samo jednim zlatnim gumbom
na prijelazu tajnovitom,erotičnom,
gdje nisi siguran kad završava kralježnica a počinje glava,
samo kap mošusnog ulja ih dijeli,
koja se niti u struku ne širi,
nego kao sireninin rep,
prati liniju tijela,
s prorezom od butine,
do zlatnih sandala,
iz kojih izviruju nalakirani
barikni nokti, a prorezom
se gizdi noga zavodljiva,
gola, osunčana, živa, cijela
( a druga stidljiva, skrita)
I našla sam ja nju,
tu, moju snovitu halju
i sandale zlaćane s
15 cm pete, tanjušne,
s tri Mojrine zlatne niti,
koje sve obožavanim predmetom čine.
I riječi su krhke,
(to samo doživjeti moraš)
da opišem,
ushit, ugodu,
kad osjetih slapove,
satena koji se sliše mojim
poluobnaženim tijelom,
(ko salivena,ko tirkizna druga koža koja obljubila me)
I mojih 186 cm,
nadoštukanih, i ja
razmaknusmo crveni baršun,
kabine,
ushićene
i ugledasmo se u zrcalu,
ja nisam prepoznala svoj odraz,
a moj odraz nije prepoznao mene.
Kupila haljinu nisam,
(do danas je se više ni sjetila nisam,
da mi ne bi kćeri.....)
sandale eto samo tada nazute
poklonila,
(ni ne sjećam se više kome)
jer ja sam samo od jedne haljine,
kompromisne-vjenčane.
- 20:14 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
srijeda, 09.09.2015.
dugo, toplo ljeto
Cijelo ljeto, provela sam u Slavoniji, s časnim izuzetkom produženog vikenda u Zagrebu gdje sam u četiri dana uspjela ugurati- svekrvu u bolnicu, svekrvu iz bolnice,prodaju automobila,razgovor za posao u....,babinje,kupovinu ormara u Ikei u tri u jedan- tad,samo onda i nikad više ( "najskuplji" drek nad drekom, gdje sam se nateglila,"bruh"dobila,sve smontirala, pa krivo,pa razvalila,sreća nisam imala sjekiru da sve sasjeckam, pa rastavljeno-sastavljeno sastavila pa se sad sve klimata-ko konj se naradila), sahranu, posjetu kumovima u Samobor u koji još kako-tako uđem, al izać jedva-jedvice na jedvite jade ( i ĐPIS je u Samoboru k....c od ovce, ko i krempite- sorry al ja od te tople bebi-pape imam noćne more ko i od tople pive il fuj Žuje) i sva sreća -šećer na kraju tog vikenda - promociju.
.E to je bilo ovak- prvo smo auto parkirali negdje hmhmhm u "dubravi" pa s vrećicama (slavonka uvik s poklonima ide u "goste") to sve doteglili do Petrinjske i sjeli na neku terasu s dušom u nosu i ugledam ja Gorkića- velim zakonitom- evo blogera idem ga ja pozvat da kavu popije s nama i ja "isprepadam" dotičnog- ta sam i ta sam i ja sam ona koja nikad ne glasa ( brate da odma zna s kim ima posla pa da sam odluči šta će i oće li sa mnom). Čovjek se lijepo ispriča, veli moram pomoći Sjedokosom s knjigama i ode, a ja sjede popit tu kavu do kraja - kad evo Sjedog i Moje mode- ja na noge lake (upitno) pa čovjeka ljub-ljub (nek mi njegovo potomstvo oprosti al ja sam ga prisvojila ko svog oca) grl-grl i poklon u ruke - nema oš-neš neg moraš (supltilnost mi "vrlina").Još smo dvije -tri riječi prozborili i on ode, ostade Modica s nama. I gledam ja nju, svu glamuroznu, elegantnu, u crnom i pomislim - e slavonko moja,nebrušena,kaktusu jedan, štas ti obukla, vid nje- carica- al tad Moda- Deci progovori, nasmija se i .. ja zaboravi na svoju "modu" koja mi nikad bitna bila nije. I u slijedećem trenutku osjetila sam miris lavande pomješanu s žamorom i umjetničkom suptilnošću Šanselizeja i netko me dotaknu po ramenu i predstavi se - Ja sam Sarah - Đizus, nisam znala tko je ljepši ona ili njene pjesme i priče i tako sam dobila poriv da je ušuškam u mucastu, mirišljavu dekicu i privijem na grudi...Ostalo je "povijest" koju su ostali blogeri, uslikali, opisali. al tamo sam više ljudi izljubila i izgrlila neg u pet godina rodbinu za božić i novu godinu i sve događaje tipa- moraš bit tu-krv ti je----- .al ovo je moj sažetak ljeta na izmaku i počela sam s kraja...
S početka ljeta kad sam pompozno najavila tam-tam odo ja- našla sam bila posao u Austriji (prije toga imala sam razgovor s jednim poslodavcem iz HR koji mi je milijun puta ponovio- imate Vi sve refernce, ali znate mi smo multikulturalni grad, a ja sebe zamislila kako visim s grane,živim u sojenici i govorim samo m-m-m il eventualno grrr- na tri jezika-, pa da ga spasim samo sam rekla- žao mi je ja sam samo kulturna)...ali ga i otkazala jer nije mi prvi put da sam sebe "zanijekala" radi "moje" čeljadi - njih sedam- najmlađoj 11, najstarijoj 82 godine. Sva djeca, povjerena mi jer im majka radi u Austriji, a otac u Njemačkoj završila su školu s odličnim, s tim da sam i jednu upisala u srednju školu, ajoj muke e-muke (to bi kao trebalo biti jednostavnije eeeeeeee- nije)ništa nije bilo usklađeno s ničim, nit upisi, nit rokovi za domove, nit potvrde od liječnika ( tri smo vadili- potvrdu liječnika obiteljskog, potvrdu od javnog zdravstva i potvrdu od medicine rada)- ali eto jučer smo dijete odvezli u dom.O nabavi knjiga neću jer...mi nismo u Hrvatskoj koja dijeli besplatne udžbenike - mi smo provincija, bogu iza nogu, vukojebina, na pol puta u..pečalbu.
Bio je izazov- kao da radim u menzi- kuhati za sve njih, s 37,23 kune svaki dan - vrhunac mi i tim se ponosim za te novce skuhati i juhu i glavno jelo i desert , al jesam - veš lonac ajnpren-gnojne-prežgane juhe s preprženim kockicama kruha, prosjačka pita sa starim kruhom, naribanom podrigušom (salamom) paradajz-sosom i jajima, i šnenoklama - sve sam slikala budem objavila meni.Znam da će gurmani, nutricionisti reć eee- neuravnoteženo jelo, previše bijelih uglikohidrata, al nek mi za te novce oni slože "zdrav" obrok.
Svekrva (82) mi imala četiri prehodana moždana i infarkt slezene i kad smo došli po nju u bolnicu- rekla je da je jedva čekala izać iz bolnice jer tam leže sam bolesni babe i didovi. Skuhala je pekmez od šljiva po izlasku i sad nas handri za paradajz.
Moj otac je postao topla osoba- toplo me - kad sam na sve njegove nebuloze odgovarala sam - da oče tako je - popizdio pa reko šta ja njega zajebavam s tim da se slažem sa svim s njim ( a prije toga mu uvijek rekla što mislim)- istjerao iz svog doma.Sutra sam se vratila jer me treba i ...ma I et,kad kažeš što misliš- ne valja, kad se slažeš s s nečim ne valja - poznato ha. Još sam mu rekla za promociju , a on meni - e ti i tvoje jebatanje.Uspjela sam brata nagovorit da ga odvede k sebi na vikenda da ja mogu u Zagreb (hvala brate za ta tri dana godišnje brižnosti za NAŠEG oca)
Ja sam svako veče na balkonu stvarala "rivijeru" uz morske sadržaje i romantičnu atmosferu, baklje i svijeće, pokušavajući rasplamsati "vatre" kojekave, pa sam zapalila ..tepih svježe opran koji se sušio preko ograde.. i dala si samozabranu, uopće pomisli na ..bilo što otvorenog plamena... a i bila sam na "Vatri"kobajaki rock-bend, ma moš mislit.
Intervenirala sam novčano na intervenciju - ko jebe od "velikih i moćnih"Ustav i očitovanje Ustavnog suda i Kazneni zakon i uopće pojam - javno dobro- HEPI-HEPA jednoj rođačkoj obitelji s djecom da im struju ( ma koja je pizdarija licemjerna civizacija-a i ovi naši kokošari))ne isključe: I tak , kak se dobro dobrim vraća - meni su isključili plin . Nije još uključen, a kad će ne zna se,Obzirom na moju samozabranu- prilaska otvorenom plamenu i nije tak strašno.Ponudila mi jedna predobra duša (druge duše kojima sam pomogla-eee imaju svojim briga) pozajmnicu - al sam rekla NE, hvala, kao i da jesi-
Do kraja ljeta još malčice dana, a mene čeka sud, selidba,pretrage suočavanje s brdom neljudi,.blala-blalabla- ovo je samo rezime mog ljeta, u kojem nisam tražila sebe (pa znam tko sam i što sam i kakva sam), nemam fotke egzotičnih destinacija (kolko god netko mislio da sam obična i jednostavna - ja sam egzotika)ne treba mi prostora (to je i tak samo jedna dimenzija) a i samo skuplja prašinu....meni je ljeto bilo super.....mmmmmmmmmmmmm sam da sam..............
- 01:45 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
srijeda, 02.09.2015.
simple minds
sve je ili
bijelo ili crno
između su boje
ili spavam
il sam budna
između sanjam
ili volim
il se sklonim
između je radost
i tuga
ili imam što reći
ili nijemim,bez riječi
između
ruku pod ruku
život i ja
živimo
- 09:39 -
Komentari (29) - Isprintaj - #
