Željela sam ja nju,
sanjala,
nju tu večernju,
dugačku, tirkiznu haljinu,
potpuno otvorenih leđa,
sprijeda, redovničko- zatvorenu,
ukoso krojenu
kao ranglav rukavi bez rukava,
a umjesto toga moja gola ramena,
s naborima preko grudi,
skupljenim,
uhvaćenim,trakom oko vrata,
decentno izveženom zlatovezom u tragovima
pletera,zakopčana samo jednim zlatnim gumbom
na prijelazu tajnovitom,erotičnom,
gdje nisi siguran kad završava kralježnica a počinje glava,
samo kap mošusnog ulja ih dijeli,
koja se niti u struku ne širi,
nego kao sireninin rep,
prati liniju tijela,
s prorezom od butine,
do zlatnih sandala,
iz kojih izviruju nalakirani
barikni nokti, a prorezom
se gizdi noga zavodljiva,
gola, osunčana, živa, cijela
( a druga stidljiva, skrita)
I našla sam ja nju,
tu, moju snovitu halju
i sandale zlaćane s
15 cm pete, tanjušne,
s tri Mojrine zlatne niti,
koje sve obožavanim predmetom čine.
I riječi su krhke,
(to samo doživjeti moraš)
da opišem,
ushit, ugodu,
kad osjetih slapove,
satena koji se sliše mojim
poluobnaženim tijelom,
(ko salivena,ko tirkizna druga koža koja obljubila me)
I mojih 186 cm,
nadoštukanih, i ja
razmaknusmo crveni baršun,
kabine,
ushićene
i ugledasmo se u zrcalu,
ja nisam prepoznala svoj odraz,
a moj odraz nije prepoznao mene.
Kupila haljinu nisam,
(do danas je se više ni sjetila nisam,
da mi ne bi kćeri.....)
sandale eto samo tada nazute
poklonila,
(ni ne sjećam se više kome)
jer ja sam samo od jedne haljine,
kompromisne-vjenčane.
Post je objavljen 12.09.2015. u 20:14 sati.