srijeda, 29.10.2014.

CMDTN

Otvorim ja, frižider. On ko nov ,ko iz dućana, sam mi se s jedne police ceri, napola puna (il prazna) staklenka masti, čisto kao eksponat, u antireklame svrhe .Hamletovska dilema - dal kuhati il ne, postade trilema - šta skuhati.Zalupi ja vratima (moram ga isključiti, sam mi ždere struju) i zvjeram po kuhinji (2*2 kad je ispunim svojom kubikažom,niko,ne mož više u nju stat) i ugledam spasonosnu vrećicu s kruhom, doduše kupljen prije četr dana, i to ne ona navodno zdrava crna verzija neg ona najjeftinija s tragovima brašna u sebi, sva od pjene za brijanje.Sa strahom je otvaram jer šta ak je pljesnjiv (iak- pljesan-pencilin-alternativa- po onoj kolko para tolko doktora). Al et fala na izumiteljima "prirodnih aditiva"koji eto i pljesan ubijaju - nije. Taman sam se spremala odrezat krišketinu kad osjeti navalu hladnoće (nema to veze što još ne grijem), a pred očima mi se zakovrljiše one crno-bijele spirale (ma ne od gladi)
.U tren postade hipnotično-opsjednuta, a kim drugim do duhom Marije Antonete koja mi prošapta (tu je imala glavu) - nemoj misliti na velike kriške, nemoj misliti na velike kriške, reži male,male jes čula-MALEEE ( ovo zadnje se več derala)

I mam,doživi ja prosvjetljenje ( i to dva):

Prvo - kriške su krive za sve - em sam ja uvijek rezala velike,hraneći sebe i svoje ljude, em one "gore" koji su izili "kruva" za tri generacije unaprijed, jer njihova glad nezasitna je.

Drugo- osnovat ću ja stranku, bazu od 5-6 ljudi već imam ( doduše ova šesta mi se već mjesec dana ne javlja, pa,dobro, onda sigurnih 5) Pod dojmom, zvukova iz vlastitog želuca odmah sam smislila i ime i slogan. Zvat će se CMDTN (svaka ozbiljna stranka ima -kraticu,jest da je ovu malo teško izgovorit, al neće bit ni potrebe)- Crkni magarče dok trava naraste-. Slogan će joj bit - svi čep u guzicu, a flaster na gubicu- Čepove odma dijelim u kampanji da svi na prvu vide da sam vjerodostojna.Čista ekološka stranka koja momentalno rješava sve probleme, sve deficite i štedi na svemu, zaduženja daljna skroz nepotrebna.Em nema potrebe za jelom,nit za onim drugim (samo miris lavande u zraku), em niko nit zuc,ni mrc nit trc (samo zvuk ptičica), kake bune i prosvjedi, kaka plaćanja parkirališta, kaki nabrijani auti,kaki luksuzni tornjevi s nepotrebnim WC-ima- svi doma hiberniraju (ak ga imaju) il u slabosti i nemoći bauljaju.
De dobro nemojte odma, tražit dlaku u jajetu, ipak sam ja još uvijek opsjednuta, i nisam razradila još sve, al za sve što mi nije jasno il u šta sumnjam, časna riječ - unajmit ću detektive i odma se s njima dogovorit- plaćanje po mom dolasku na strahovlast,ispod stola tuđom lovom.....

Imam ja još toga, al mi toliko kruli u stomaku, da i Marija,obezglavljena pobježe (ostavi je, da ne bi dalje slušala te jezive zvuke), ja se osvjesti i opet ono pitanje - šta skuvat- možda čisti hrvatski zrak, tanko narezan, da nam duže traje.

- 17:56 -

Komentari (30) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.10.2014.

zadnji vagon - zadnjeg vlaka

Bez suvišnih riječi, uhvatili smo jučer, zadnji vagon, zadnjeg babljeljetnog vikend vlaka s tekućim hladnjakom i drvenjacima, pa uz složnu i gladnu ekipu proslavili - eto što smo zajedno.Carica je bila štuka u foliji,ispečena u žeri (prvo su pojeli slaninu s nje).Glavnom "strojovođi"- hvala i mogo bi ti to i češće!

- 12:36 -

Komentari (25) - Isprintaj - #

utorak, 14.10.2014.

osvrnite se oko sebe.....

zašto se jednostavno................

ne bih bacila sa zgrade?
.... žablju perspektivu zamijeniti ptičjom,
iz rova put neba,
..... na par sekundi,
onako sa sanjanim krilima,
namjesto stvarnih ruku?

Zašto ne?

Ja.........ne bih

zgrade u mom gradu
su trokatnice,
ne bih se polomila
više nego sam polomljena
i skršila više
nego sam skršena
letjela ne bih,
čovjek u pol sekunde
nema šanse
pticom postati!
(pticom se moraš izleći,
a djelima,sebe,čovjekom
očovječitii)

.................................zašto se,jednostavno,

ne bih zapalila?
Vatrom pročistila,
Fenix postala i
suzama izliječila
sve rane,
sve bolne......

Ja...... ne bih..................

jer Hefes
ugasi vječnu
vatru
a zaboravljen
On
prokle zadnjeg
crveno-zlatnog
besmrtnika
pradavno
(dok je još
Svarog plutao po
moru, zarobljen u jaje)
sretnom kletvom
- dabogda čovjek bio-

Stvorovi ogromnih
nedjela i
užasne samovolje,
proždirući život
i gutajući
svjetlost
(u birokratskom spokoju)

pucaju...........
.......... u naše snove
kao da su
glineni
golubovi!

Ljudi bez
snova.
odu..........
nepopravljivi
nepovratno
u nepoznato.

Sni bez
čovjeka,
kao posljednji
šapat
nade,
zamuknu
zanavijek.

Samo nam
je jednom
snovitim
ljudskim bićem
biti,

samo smo
jednom
prokleti,
radosno
ukleto,
blagoslovom
življenja!

Snivajmo
sanjive
snove,
jer na
dnu
škrinje
ostade
"dama"
koja
nas
hrabri,
da život
nisu
samo
noćne more!

- 00:32 -

Komentari (23) - Isprintaj - #

srijeda, 08.10.2014.

koraljna straža

S uštapom
namjesto
mača,
na noćnoj straži,

čuvam,
polubudne sanjare
vremešnu djecu cvijeća,
anđele bećare pjane,
zvijezde zgasle,sjajne
ljubavnike vatrom smrzle,
herbarije promirišane,
zaboravom sasušene,

one nemoguće,
hodnike uspomena
osjetilima potrebite

bdijem nad
paprati ukovrčanoj
tajnim pretincima,
bez katanaca
ljubavlju do vrha krcatima

nad mahovinom,
sjenovitom,
svjetlošću iznenađenoj,
neuplašenoj,
zlatno-sivoj,
nikada zelenijoj

nad krijesnicama
djetinjstva
prohujalog,
karabitom
fragmentiranog
penzlom
pometenog

kao kljasti
koraljni vojnik,
u stavu nemirnom,
čekam balerinu kositrenu
u ružičastoj plesnoj haljinici,
da u trokoraku,
trenutak po tren
otplešemo
hodočasno
u čudo,
u svitanje,
u dane prigrljene
u
budnost snovitu,
neminovno
s dlana
isčitanu.

Mjeseca,
stranu tamnu
slutim,
lunu
ćutim