Konobarica s tastature
četvrtak, 25.09.2025.
Off to Germany
Baš sam malo uzbuđena :)
Ujutro krećemo na Oktoberfest.
Nisam toliko uzbuđena radi činjenice da ćemo pohoditi Oktoberfest, što je već neko vrijeme Juniorkina ustvari želja, već radi toga da se nakon punih 30 godina vraćam u Njemačku.
Moja je pečalba trajala 1993. - 1995. I nije bila radi novca. Ne mogu reći da se nije nešto zaradilo, ali najveći kapital koji baštinim iz tog razdoblja je jezik. Sluhista sam, jezici mi idu, no doći u Nejmačku a znati od tog jezika brojati do 100 i nekoliko tek konobarskih fraza, a nakon dvije godine solidno savladati i komunicirati bez problema na njemačkom jeziku - velika je moja pobjeda. I neprocjenjiv kapital za cijeli život.
Novac se ionako, kao i svaki novac, potrošio.
Ostaje mali žal što si nisam kroz ovih 30 godina nikada dala još malo truda, pa da savladam i pisanje njemačkog. Sa čitanjem i govorom, iako nisu sasvim idealni, nemam problema.
Kako bilo, ujutro palimo naš njemački auto pa put Njemačke.
Pišemo se i čitamo nakon Minhena.
Prost!
