Konobarica s tastature
četvrtak, 20.04.2023.
Debela/ jesam ti rekla
Debela veza, debela šiba, debela grana, debela zmija, debela šparoga...sve to može biti debelo. Za neke je pojave biti debeo ili debela poželjno čak. Za osobu nikako. U rijetkim, ali izuzetno rijetkim prilikama možda. U neke anoreksišne osobe. Ili one sa ubrzanim metabolizmom.
Pa zašto?
Otkuda to?
Zašto je biti debeo automatska uvreda?
Ne govorim o pretilosti, ona je znamo opasna. Govorim o običnoj debljini.
Noć-dan, crno- bijelo, svjetlo- tama, tuga-sreća, loše-dobro...
Jedno bez drugog ne bi imalo smisla. Tako niti mršavo bez debelog.
E, ali kad si mršav okej si. Kad si debeo NIKAKO.
Zamislimo sljedeće:
Šetaš mirno šetnicom, ruku pod ruku s dragom osobom. U susret ti ide frendica iz mladosti, niste se vidjele sto godina. Vidiš da ima malo više kilograma, sjećaš je se puno mršavije. Ipak, debljinu ne spominješ. Dapače, iskomplementiraš dobar izgled.
Pa opet šetaš šetnicom, ruku pod ruku... I opet u susret ide frendica iz mladosti, niste se vidjele sto godna. Ali ova je mršava, figura ko prije tih sto godina, a u tebe se nakupila koja kilica više no što hoćeš. Čak malo i zavidiš. Ali tu bez problema istakneš njenu mršavost. I nevoljko, dobar izgled.
Nije mi jasno.
Još mi nešto nije jasno.
Znaš da se situacija nekoj osobi iz tvoje bliže okoline neće razviti kako ona priželjkuje. To i kažeš. Osobi se to ne sviđa. Znaš da si u pravu, ali puštaš...
Kad se situacija ne razvije kako je osoba priželjkivala nikako, ali nikako ne smiješ izreći "Jesam ti rekla" rečenicu. Zašto?
Da rezimiramo: Predvidiš situaciju, kažeš - preventive radi da razočarenje bude manje, tako se na kraju i posloži i onda...onda to ne smiješ nipošto izreći.
Ne kužim nikako.
Možda da se izjednači frustracija. Osobe koja se razočarala i tebe koja si fakat bila u pravu.
Ili?
