Konobarica s tastature
četvrtak, 09.03.2023.
Lika
Eto zakoniti danas zaključio Gospić trilogiju.
Bio na kontroli, vađenju šavova i sve je okej.
Sad još malo mirovanja i sve gotovo.
Uglavnom, po povratku odlučili smo polako starim pravcima doma. Koji doživljaj! Odavno nisam tako uživala u vožnji. On je ubacio neki country CD (veliki je ljubitelj glazbe, a sluha uopće nema :)) i pod nebom koje se nikako nije moglo odlučiti koje ruho da navuče, pa je debela divna duga stajala tamo u daljini masu vremena, vozila sam polako praznom, činilo mi se zaboravljenom cestom. I kad smo stali na vidikovcu iznad Doline Gacke raspametila sam se. Nije bilo druge nego spustiti se, i užitak nastaviti kroz ljepotu doline. Ma ljudi moji! Mir, tišina, priroda. Divota. Prešli smo dolinu uzduž i poprijeko, bez navigacije, bez plana i pojma kamo idemo. Puna sam dojmova, i sljedeći odmor zasigurno provodimo tamo.
Nevjerojatna ljepota.
Šteta što je Lika tako raseljena i zapuštena.
Jer je PREDIVNA.
Oči mi se sklapaju i jedva sam dočekala da se fotke učitaju na komp, pa da vam ih montiram.
I da ne zaboravim završni tač. Slasna pastrva sa žara u bistrou čija staklena stijena "pada" u Gacku.
Lijep vam pozdrav i laku noć uz nekoliko fotkica (možda nisu baš zavidne, ali više sam upijala, no fotografirala) iskonske ljepote s tog komadića planete gdje priroda nije umrla.
