Konobarica s tastature
ponedjeljak, 27.02.2023.
Fifina parada
Eto, prođe još jedna parada FIFAe.
Htjela sam gledati, uistinu.
Peglala sam neko rublje u sobi, vrata odškrinuta i onda čujem nominacije za golmane muškog nogometa. I fuuuuuuujjjjj. Počnem psovati na najjače. Pa jebemu! Kako? Kako?
Pajac argentinske reprezentacije nominiran. Ma sve i da je obranio 24 jedanaesterca na jednoj utakmici, onakvo ponašanje na Svjetskom prvenstvu... Plaženje jezika, urlanje i ponižavanje protivnika pri svakoj obrani, i za kraj, stavljanje statue koju je osvojio za najboljeg golmana prvenstva na genitalije, držeći ga za neki valjda falusni simbol, dok prijenos finala i dodjelu nagrada gledaju milijuni. Takav bude nominiran. Takav daje primjer sportašima, kolegama, djeci koja u najboljima vide svoje idole...odlično.
I takav bude proglašen za najboljeg golmana 2022.
Tuga.
Bilo je još tih tuga. No, o najboljima su odlučivali kompetentni (valjda) i neki kriteriji nama, običnom puku nepoznati. Naravno da smo svi mi, običan puk i navijači subjektivni, da bismo htjeli čim više naših favorita u nominacijama i među laureatima. I sve je to ljudski.
No, ima ta mala jedna finesa koja čini razliku. Poštovanje.
I kad istrčiš na teren, poštuješ. Igru. Protivnika. Publiku. Navijače. Sebe.
Poštuješ sport. I one radi kojih sport postoji. Poraženog protivnika ne ponižavaš niti mu se izruguješ. Slaviš pobjedu dostojanstveno. Pružiš ruku, uvijek. Na osvojenoj se nagradi zahvališ.
Lako je biti nogometaš, golman, zadnji ili prednji vezni. Krilo, bok, što li već.
Sportaš. Sportaš treba biti.
Onda si pobijedio.
Dogodine se dodjela neće temeljiti na uspjesima sa svjetskog prvenstva.
Možda će biti poštenija. I uz više one karakteristike koja se na svim dresovima nogometašica i nogometaša i kapetanskim trakama ispisuje.
Respect.
