Konobarica s tastature
četvrtak, 07.04.2022.
Književni početak dana
Danas slobodna.
Ujutro uključim mobitel, a on isti čas počne zvrndati, brundati i izvještavati o silnim porukama i obavijestima koje su mi odaslane dok je miroavao, a ja spavala.
Bacim pogled i izdvojim jednu koju odmah moram pročitati, pa ju čitati krenem.
Lektorica. Dobre riječi i vijesti. Ne znam koliko ona uživa u tom poslu, ali kaže da joj se tekst jako sviđa. "Nasmijala si me, al i rastužila." između ostalog piše. A to je upravo ono što ja od svojih tekstova želim. Emocija. Hvala T :)
Zatim, taman zgotovim kavu i počnem smišljati što za doručak, kadli din don, din don...
Pogledam kroz špijunku, poštar. Zvoni dvaput. Ne očekujem nikakvu dostavu, pa mi prođe mislima kako donosi neku kaznu. Il službeni papir.
Otvorim.
-Jutroooo, evooo - pruža mi paket. Prepoznam rukopis na paketu u sekundi. Nasmijem se.
-Jutro, hvala. - uzmem paket, odložim na ormarić.
-Evo. - pruži mi onaj ekranić na potpis. Prođem prstom po njem i kao potpišem se; - hvalaaaa, đenjaaa.- veselo će barba.
Tko zna kad je ujutro započeo sa službom, budan je i čio. Ja pak još uvijek pokušavam moždane natjerati da se razbude i pokrenu.
-Đenjaaa, hvala vamaaa.- otpjevam mu natrag, dok je on već na stubištu.
Uzimam paket. Nisam ništa naručila, znam. Ali se veselo osmjehujem, znam što je unutra. Najprije ga par puta okrećem, gledam, iščitavam s njega sve podatke. Radost. A onda trgam papir iznutra obložen mjehurićastim najlonom. I eto je. Vukovar na moru. Ispod čekića. Nova, fina, glatka, još na tisak miriši, od autora potpisana, posveta doduše ne ide meni već Zakonitom kom je autor omiljeni pisac. Iako, ovu ću s veseljem pročitati i ja. Jako volim Pavličićeve knjige koje tematski nisu njegov karakteristični žanr. Tematika je topla, budi uspomene i divnim stilom opisuje neka ljepša vremena, ljude i stil življenja. Iz knjige izvlačim nekoliko markera (označivača za knjigu) s motivima izdavača knjige. Umjetnička organizacija Lađa od vode čiji su vlasnici Julijana Matanović i Pavao Pavličić izdaje njihove knjige. Za sada je Julijana direktorica i bavi se tehnikalijama, dok Pavao vrijedno puni biblioteku izdavaštva i trenutno u broju izdanih naslova vodi sa četiri naprama dva :). (Osobno, potajno se nadam nekom izjednačenju u skoro vrijeme.) Tehnikalije su u ovom slučaju nešto toplijih tonova, jer ona se eto brine i o ovakvim sitnicama. Vjernim poklonicima autora, ničim izazvana pošalje knjigu. S posvetom. Time direktno izbije komadić zarade iz profita umjetničke organizacije. Neki bi to nazvali marketingom. No energija emocije koja se ovakvim sitnicama izazove ionako novcem izražena ne može biti, a marketing sa tim veze nema.
Uostalom, Lađa od vode odavno je brend.
Dalje odoh u dan. S Juniorkom do ortodonta. I dok je ona dobrih četrdeset i pet minuta izdržavala montiranje novih žičica i žbičica i kopanje po usnoj šupljini, ja u čekaonici čekam i jedna sam od onih "gledam u busu svi normalni tapkaju po mobitelu, a jedan luđak čita knjigu". Čitav školski sat družila sam se s likovima hrvatske književnosti. Bez problema, jer Tko se boji lika još.
Po povratku, Juniorka i ja svratimo u naš GKR ogranak. Nakon pustih godina, eto nje opet u članstvu knjižnice. Konačno ću pročitat Kiklopa, kaže. Nisam sigurna da je bila ozbiljna. Za prvu posudbu iz knjižnice je izišla praznih ruku.
Za razliku od mame.
Uglavnom, odličan dan.
