Konobarica s tastature
ponedjeljak, 21.02.2022.
Ovi (neki) prvi ljudi
Čitam jučer Nedjeljni plus, podlistak Novog Lista koji se uistinu trudi biti optimističniji od ostatka tjedna glede tema. Uglavnom u njem budu priče o inspirativnim ljudima tu oko nas. Osobno čak mi i stil pojedinih novinara ne odgovara, ali im moram priznati da rade odlične intervjue, pa ih čitam.
Jučer, jedna iza druge, dvije priče. Milan Grozić i Davor Bruketa.
Prvog se sjećam kao gosta iz dva gradska restorana u kojima sam odradila prvo desetljeće novog milenija. Potpis i faktura na Sava Osiguranje, firmu u kojoj je bio na funkciji. Čitam tako u priči o njemu da je odlučio poveliki dio, četiristo tisuća kuna svoje životne ušteđevine darovati trima zdravstvenim ustanovama. U rodnom mu Lupoglavu ordinacija će biti bogatija za ultrazvučni aparat. Pazin, gdje je završio srednju školu, moći će bolje organizirati palijativnu skrb, a Thalassoterapia u Opatiji sredstva će rasporediti gdje se ukaže najveća potreba. Rezimira gospodin Milan da on ima dovoljno. Nakon umirovljenja prodao je kuću u okolici Rijeke, kupio posjed u Vranji s one strane Učke, tamo sadi voćke i povrćke, pas Fido mu pravi društvo i sretan je čovjek. Osamdeset mu je godina. U riječkom je sportu glede organizacije i sponzorstava ostavio duboki trag od devedesetih na ovamo. Nikada nije bio niti u jednoj stranci, međunarodno je priznati stručnjak za pomorsko osiguranje. Priznaje kako je dobro zarađivao i kako bi bilo tužno da on čuva toliki novac, kad gleda kako je zdravstvo u problemima. Sreća zajednice je uvijek bila i moja sreća, pa tako i kroz te dobre sportske rezultate koji su svima donosili radost, kaže. A novinar u jednom pointu opaža: I dok s jedne strane svjedočimo kako se ljudi na najodgovornijim političkim funkcijama, i to od naroda izabrani pa bi dakle prema tom narodu trebali i gajiti posebne emocije, otimaju za svaku kunu jer je to „njihovo pravo“, Milan Grozić – koji bi kao čovjek u visokim godinama, imao pravo na jedan isključivi način brinuti samo o svojoj sutrašnjici – sve što ima podijeli ljudima s kojima živi. Bez straha i ikakvog egoizma.
Drugi je poznati dizajner. Firma Bruketa i Žinić odnedavno i Gray. Dvoje genijalaca koji su prošejkali hrvatsku, potom i međunarodnu dizajnersku scenu. Odmjeren u razgovoru u svemu vidi priliku za napredak i nove ideje. Ne želi mnogo komentirati eksces oko dizajna kovanica nadolazeće valute. Samo kratko kaže da je šteta što natječaj nije profesionalno organiziran. Osobno mi se najviše sviđaju ideje kojima ti dizajneri inventivno djeluju putem vinskih etiketa. Dizajn etiketa za vinariju Stina potpuno je bijela etiketa na kojoj je reljefno u gornjem lijevom kutu, gotovo nevidljivo utisnuto ime vina, dok je etiketa za Enosophia (ex Feravino) Trs No 5 interaktivna što znači da se skidanjem aplikacije i slikanjem etikete putem mobitela može slušati glazba pri konzumaciji vina. Ideja – vizija – realizacija – uspjeh. Kroz cijeli se intervju gotovo opipati može odmjerenost i mirnoća kojom uspješni dizajner gleda na svijet. Naglašava da njihova dizajnerska agencija gdje god vidi priliku nastoji odaslati poruku od društvenog dobra te kad vidi priliku pokušava ljude mobilizirati oko nekog korisnog cilja. Za kraj Bruketa kaže: Danas domoljublje znači bolje organizirati stvari, razdvajati otpad, paziti na slabije, plaćati porez, jačati toleranciju i ukazivati na prostor za rast, ali prvo pomesti ispred svoga praga. Doslovno i metaforički. Urediti svoje dvorište, dogovoriti se sa svojim susjedima i svijetom.
Takvih ljudi poput gospode Grozića i Brukete…
U ovim vremenima Remetinaca, Dorhova i naknada za odvojen život (od obitelji koja je tri gradska naselja sjevernije), potrebna nam je vidljivost takvih ljudi koji promišljaju i djeluju poput gospode Grozića I Brukete.
A ima ih…
