Konobarica s tastature
četvrtak, 04.11.2021.
Knjiga
"Povijest nam je pokazala da su muškarci oduvijek raspolagali svim konkretnim moćima. Od prvih vremena patrijarhata procijenili su korisnim zadržati ženu u ovisnom položaju. Njihovi zakoni usmjereni su protiv nje. Na taj je način konkretno oblikovana kao Drugo. Taj je položaj služio muškim ekonomskim interesima, no također je odgovarao njihovim ontološkim i moralnim težnjama. Kad se subjekt nastoji afirmirati, Drugo koje ga ograničava i niječe mu pritom nužno; dostiže se samo putem te realnosti koja nije. Stoga život muškarca nikad nije potpunost i odmor, on je manjak i pokret, borba. Pred sobom muškarac susreće prirodu. Utječe na nju, nastoji si je prisvojiti. No ona ga ne može ispuniti. "
"Ženama se pridaje svijetli misterij čvorastih trsova, svježe vode. One ozdravljuju i liječe; njihov aje mudrost tiha mudrost života, razumiju bez riječi. Kraj njih muškarac gubi ponos. Poznaje nježnost prepuštanja i ponovnog postanka djetetom, jer između njih ne postoji nikakva borba za prestiž. ne može prirodi zavidjeti na njezinim nadljudskim vrlinama. U svojoj se posvećenosti mudre stručnjakinje koje ga njeguju prepoznaju kao sluškinje. on se podvrgava njihovim blagotvornim moćima jer zna da u tom podvrgavanju ostaje njihov gospodar. Sestre, prijateljice iz djetinjstva, čiste mlade djevojke, sve buduće majke dio su te blagoslovljene čete. I sama supruga, kad nestane njene erotske čarolije, čini se mnogim muškarcima manje ljubavnicom, a više majkom njihove djece."
"Kad god se žena ponese kao ljudsko biće, proglase je onom koja se poistovjećuje s muškarcem. Njezine sportske, političke, intelektualne aktivnosti, njezina žudnja za drugim ženama tumače se kao muško i protest. Odbija se imati na umu vrijednosti prema kojima se žena transcendira što očito vodi do uvjerenja da ona radi neautentičan izbor subjektivnog stava. Veliki nesporazum na kojemu počiva taj sustav interpretacije jest u tome što prihvaćamo da je za ljudsko biće ženku prirodno da se pretvori u ženstvenu. A za ispunjavanje tog ideala nije dovoljno ni da bude heteroseksualka, pa čak ni majka. Prava žena je umjetan proizvod koji društvo proizvodi kao što se nekoć proizvodilo kastrate. Njezini navodni instinkti očijukanja, poslušnosti potaknuti su u njoj kao u muškarcu falički ponos. Ni on ne prihvaća uvijek svoj muževni poziv, a njoj zaista ne manjka razloga da još manje poslušno prihvati poziv koji joj je namijenjen. "
S. de Beavouir, Drugi spol
