Konobarica s tastature
četvrtak, 14.10.2021.
Oprostite, gdje vam je...
Navikla sam se već.
Kaufland, danas:
Zavijem u aleju higijenskih uložaka i krenem tražiti. Nisu za mene, pa mi nisu prepoznatljivi. U ruci mi spisak i kemijska, jer kako kupim, tako prekrižim. Mislim da sam ih spazila, pa se sagnem. Kutkom oka primijetim čiču kako mi se približava. U ruci ima neko paklo, ne znam čega.
-Oprostite, vi radite ovdje? -
-Ne, samo kupujem.
-Aha.
Okej, imala sam crvenu hudicu, preko nje crnu jaknu, pa me lako zamijeniti sa djelatnicom centra kojem je zaštitna boja crvena.
Pa još jednom nešto kasnije dok sam tražila ječam. Ovaj put u ruci imam spisak, kemijsku, sok od naranče i mineralnu... I tražim ječam koji su premjestili od kad sam ga zadnji put kupovala. Inače ne koturam kolica stalno, nego ih imama običaj negdje parkirati, pa po par stvarčica odšetati. Brže mi je i praktičnije. Ide nona prema meni. Znam što slijedi. Ovaj put pitanje se konvertira u:
-Oprostite, vi ne radite ovdje?
Nasmijem se:
-Ne, ne radim.
-Aha. Dobro.
Nekako imam izgled i aureolu prodavača u centru, čini mi se. Neovisno o trenutnoj garderobi o ulju, šećeru, plavim hlačama, brojevima jakni, velikom pakiranju brašna i sličnom ulijetali su mi pitanjima kupci po Metrou, Lidlu, Plodinama i Kauflandu. Ovo dvoje današnjih su bili fini i pristojni, inače se prema meni ide direkt in medias res.
-Oprostite, gdje vam je ono ulje po šest i nešto?
-Jel imate još onog šećera...
-Ono oštro od deset kila, nema više?
Ne znam, stvarno ne znam što na meni upućuje da sam djelatnik centra. Iako, moram priznati da sam jednom totalno nepromišljeno u Kaufland otišla u sportskom Champoin điletu crvene boje. Zaustavilo me 5 puta. Ko mi je kriv kada se nisam sjetila dvostrani đilet preokrenuti na sivu stranu.
A i činjenica da u kupovinu uglavnom idem sa okolopojasnom torbicom ne pomaže u cijeloj priči.
Uglavnom, ulje trenutno na akciji odmah je na ulazu.
I odavno nije po šest i nešto.
