Konobarica s tastature
subota, 20.03.2021.
Nataša IX
Na božićno jutro
Nikad mi nije bilo jasno zašto se na Božićno jutro ljudi bude kao i radnim danom. Zar ne bi to trebao biti dan kada se spava do nemilosti i onda polako pije kava uz otvaranje poklona? Ovog Božića u obitelji Ivanović, mojoj obitelji, isto kao i uvijek. Božićni ručak na koji nam je dolazila moja sestra sa svojom malom obitelji bio je po starom dobrom običaju zakazan za 13 sati, a to je značilo uzbunu od tamo negdje osam ujutro. Ja sam još uvijek bila u onoj skupini djevojaka koje na Badnje veče izlaze na ponoćnu misu, a potom obilaze klubove u centru. Točnije, opet sam bila u toj skupini, jer prošli Badnjak Saša i ja proveli smo kod njegovih frendova, a pretprošli sami kod njega, friško zaljubljeni. Dakle, sinoć sam se vratila staroj tradiciji i nije mi bilo nimalo jednostavno izvesti to ustajanje u osam ujutro. No dobro. Moj najdraži brat, imao je naravno privilegiju da odspava do deset. Jer, kao on ionako nema nekog posla prije. Ne znam da ga je imao i nakon, ali eto. Samo, ovog Božića moj se brat nije zatekao u našoj obiteljskoj kući. Čekali smo da se ustane, što je isto bio čisti SF, jer njega je trebalo dizalicom vaditi iz kreveta. Uvijek. Kada sam se nakon poduljeg kucanja našla u njegovoj sobi, ona me pozdravila prazna. Ooops! Najprije sam se začudila, a onda produžila po mobitel. Nazvala sam njegov broj i naravno „Korisnik trenuto nije…“nisam ni odslušala tetu automat da mi do kraja izrecitira poruku. Uf, idiot!! Pa šta mi nije mogao poslati sms da će noćiti negdje van kuće. Sad ćemo imati baš cool Božićno jutro. Starci će, a pogotovo mama poluditi. Željko je imao dvadeset i četiri godine. Jedini je u našoj obitelji bio nezainteresiran za akademsku titulu, tako da se po završetku srednje tehničke odmah zaposlio. I trenutno, kao automehaničar zarađivao bolje od ijednog od nas. No imao je nevjerojatan talent da sav taj novac ne uspije zadržati u svom posjedu i rijetko kad bi izgurao cijeli mjesec a da nije uzimao pozajmice. Uglavnom od mene. Nisam imala pojma na što je trošio tolike novce. Uglavnom je cijele dane provodio u garaži. Najprije kod poslodavca, a potom kod frenda gdje je u fušu popravljao automobile. Istina, prvih nekoliko godina pokupovao je brdo alata i naravno, prvi Fiat Uno koji je potom trebalo nabrijati do besvjesti. Pa sljedeći auto i tako dalje. No posljednje dvije-tri godine, dobro mu je išlo, solidno je zarađivao, a novci su nestajali. Jednom me tako pukla paranoja da se drogira...Pa sam ga danima kontrolirala, davila...Kad sam se uvjerila da ne konzumira drogu, pukla me paranoja broj dva...sigurno se kocka, kladi, što li...i opet sam svom silinom navalila...Naravno, moja je paranoja bila neosnovana. Nije se kockao. A listići kladione nisu premašivali uloge od dvadesetak kuna. Bilo je to ono neko rekreativno klađenje. Bilo bi mi lakše kontrolirati ga da je imao neku stalnu djevojku, no on je bio u braku s ispušnim loncima, blatobranima, karburatorima i tome slično. Nerijetko sam i ja plijenila pažnju kolega na poslu koji bi malo-malo otrkili neku novotariju na mom Fiatu Bravo. Dakako, bila sam ponosna na svoj drugačiji automobil oko kojeg se uopće nisam trebala truditi, jer svako toliko Željko je izletavao s nekom idejom i uredno mi ga nadograđivao, što u motoru, što na karoseriji. I da sam htjela, nisam mogla biti šminkerica...vozila sam najsportskiji Bravo u gradu...Gdje li je samo zaglavio? Nazvala sam ponovno .Opet automat. Ništa. Ipak ću morati starcima izići bez informacije. Spustila sam se u prizemlje. Kuhinjom se već širio miris juhe, a impresivno velika purica primala je nadjev iz maminih masnih šaka. Tata je bio negdje u dvorištu. Bilo bi mi lakše da je i on tu. Uputila sam se van. Željkov auto bio je parkiran na prilazu.To me još više zbunilo.Bilo je hladno i činilo se da će snijeg. Vratila sam se unutra i opet popela na kat, u svoju sobu. Po treći put sam nazvala. Ništa. Nazvala sam Mirelu.
-Hej! Već si budna, partijanerko...-pozdravila me cvrkutavo
-Yep.Budna od osam ujutro.Ti?Jesi preživjela rastanak, jel draga otišla?-Irena je jutros otputovala doma, svojima u Ogulin.
-Je, otišla je isto tako, oko osam. Ej neš vjerovat, starci joj poklonili kućni ogrtač i papuče za Božić. Kakav horor!! Nisam znala oću li se smijat ili plakat...Ipak sam se odlučila smijat, na kraju...A šta da ti kažem, frka i strka doma, sad. Purice, mlinci, kiseli kupus...Juha se kuha valjda od šest ujutro. Ana dolazi sa svojima, ma pričala sam ti već. Ko i tebi, vjerojatno.-
-A-ha. Isti scenarij. Samo, imam jedan problem.-
-Reci.-
-Željka nema. Nije se pojavio cijelu noć. Auto mu je tu, ali nemam pojma di je on. Išla sam ga probuditi i skužila sam da se nije pojavio uopće. Zvala sam ga već tri puta, al mob mu je, naravno isključen. Nemam pojma šta reć starcima. Mama će poludit, znaš nju. Skočit će joj tlak samo tako. Šta da radim?-
-Pa jel' se već dogodilo da prespava negdje vani, pretpostavljam da je?-
-Mislim da nije. Ne znam šta je bilo dok nisam tu živila, al kad jesam, nije. Nemam pojma. Ne mogu vjerovati da se nije baš danas pojavio, gdje god da je zaglavio sinoć.-
-Ako je negdje zalomio, napio se, pa prespavao kod frenda ili nekog komada, možda je i bolje da nije dolazio doma. Šta ja znam. Imaš koji broj od nekog njegovog frenda, od onog dečka što radi s njim, možda?-
-Imam, ali oni se baš i ne druže privatno.Joj, vidiš imam i od ovog njegovog Marina, nisam uopće išla za tim. Baš me frka ulovila kad sam vidjela da ga nema. Još mu i mob isključen. Čudim se da mi nije barem poruku poslao. Da znamo da je o.k. Jooooj! Poludit ću! Nije mi dovoljno što se na Božić moram ustajat u osam, još i ovo. Sad će stara pilat, stari njurgat. Aaaaa!!-počela me pucat nervoza. Bila sam neispavana, lagano još mamurna i sva mi je ta gungula oko Božića začinjena Željkovim nepojavljivanjem počinjala ići na živce.
-Aj se smiri. Pomalo sad. Najprije nazovi sve koji bi mogli imat pojma di je, pa onda vidi šta ćeš. Nemoj još i ti počet paničarit. Bit će dosta nervoze i bez tebe nervozne.-
-Ma znam, nisam nervozna, nego me počinje pucat sad sve lagano. Nisam se naspavala.-
-Hm, imaš nekoliko dobrih razloga za to, čini mi se. Noćas ste ti i beba nestali negdje oko dva. Hmmm. -zadovoljno je zaprela. Nju je moja seks-bez-obaveza-veza sa Ivanom strašno zabavljala. A lagala bih kad bih rekla da mene nije...pogotovo onda kada sam nakon tih noći mogla bez ikakve grižnje savijesti produžiti spavanjem do kad god. Što danas nije bio slučaj.
