Konobarica s tastature
četvrtak, 10.12.2020.
KOLIKO JE DOVOLJNO DOBRO???
Zaista,koliko?
Ne sjećam se da se, barem posljednjih 20 godina, nije prenosila ikakva utakmica rukometne reprezentacije. Dakako muške. Bude tu i prijateljskih, i pripremnih i natjecateljskih, a najviše volimo one uz koje čupamo kose dok nam nacionalna sedmorka na terenu u zadnjim milisekundana osvaja ili gubi bodove i trofeje.
Trenutno je u tijeku Evropsko prvenstvo u rukometu za žene. Nismo u ženskom kao u muškom rukometu tako uspješni i jasno je da je interes mnogo manji. Ipak, izboriti Evropsko prvenstvo, pa već u prva dva susreta srušiti dvije moćne reprezentacije od kojih su jedne aktualne svjetske prvakinje, rezultat je vrijedan respekta. Sramota je za televizijske kuće što nisu osigurale prijenose utakmica Hrvatske ženske rukometne reprezentacije na Evropskom prvenstvu. Bez obzira na rezultat.
Jer te cure i žene koje trenutno haraju parketima EPa nečije su kćeri, sestre, supruge, partnerice, majke.
Al imaju eto jednu nesreću. Nemaju one dvije klatilice među nogama. Jer proliveni znoj treninga, priprema, ulaganja, utakmica kad se oko klatilicama nakupi - neupitno više vrijedi. Živaca, navijanja, ljubavi prema sportu, televizijskih prijenosa.
Poštovanja.
Za neupućene, reprezentacija se kao prva u skupini C, pobijedivši u sva tri susreta plasirala u sljedeći krug natjecanja.
Možda nešto iz tog kruga osim na Teletekstu, pogledamo i na ekranima uživo.
Ali veliko je to možda jer eto pretražujući najprije po bespućima MAXtva, potom i interneta, nailazim na podatak da se današnja utakmica (prva iz druge faze natjecanja) može u izravnom prijenosu pogledati na kanalu PlanetSport. Možda malo sramotno za mene, ali ja za spomenuti kanal prvi put čujem. Neki su mi Fb frendovi rekli da su posljednji susret između Hrvatske i Srbije (a to su oni gdje se još uvijek pred i nakon susreta sablje suču i riječi na vagu stavljaju) gledali preko RTSa. Koliko mi je poznato RTS je u Srbiji što i HRT u Hrvatskoj.
Zaista, što je i koliko potrebno, a da to nisu neke individualne kvalitete svjetske razine, poput Janice, Blanke ili Sandre, da se ženski sport u Hrvatskoj počne shvaćati ozbiljno? Ili barem mrvičak ozbiljnije.
I da se vratim malo na Fb. Ovo je moj status na današnji dan 2014.:
"Hvala HTV-u što je utakmicu Hrvatske ŽENSKE rukometne reprezentacije smjestio na 4.program. Drugi program je naravno rezerviran za zlatne dečke milijunski vrijednih nogu. I opet, krivi spol, krivi sport...j-ga."
Što dovodi do zaključka da se u šest godina, ne samo da nismo pomakli naprijed, već zakoraknuli debelo unatrag.
Pitam se, zaista koji level je potreban da bi te cure bile dovoljno dobre i vrijedne direktnog prijenosa jedne od 3 najtransparentnije TV kuće
Cure respekt i samo jako !!!
