Konobarica s tastature
četvrtak, 03.12.2020.
Džinglbels tjedni
Poput pahulja koje ovih dana zabijeliše pola države (poetski, priznajte) sasule mi fotografije iz uspomena Fejsbuk profil. Hotel u kojem radim, jedan od najomiljenijih u gostiju na ovim prostorima, kako kažu tripadvajzori i neke statistike, u tim danima pod kraj studenog ili pri samom početku prosinca zaključuje prvi dio sezone. Odlazimo tada na tri tjedna pauze. Ne umanjujući rad i trud niti jednog radnika niti poslovanje ostalih hotela, mi se tijekom tog osmomjesečnog prvog dijela sezone uistinu izgulimo od posla. Popunjenost kapaciteta je uglavnom iznad devedeset posto, a strani se vlasnik u svemu prilagodio domaćem poslovanju, unatoč gostima koji dolaze u sličnom postotku iz njegove države. Cijene slične njihovima, davanja sukladno našima. Tablica prihoda i rashoda svake godine u rubrici dobiti bilježi sjekire u medovima. Gostima pak u korjenima ostalo nešto od posjedničkog mentaliteta od preko sto i dvadeset godina unatrag kada je ovaj grad bio pod ingerencijom njihovih predaka. Poprilično su zahtjevni no tu karakteristiku uviju u celofan ljubaznosti, pa nekako ide.
Uglavnom, po kraju tih iscrpljujućih sezona, gazda lijepo počasti feštom za personal. U konačnici tripadvajzori, statistike i pozitivne rubrike u bilancama rezultat su provođenja njegove poslovne strategije tih marljivih operativaca koji zdušno odrađuju na terenu. Recepcija, rezervacije, nabava, pozadinski uredi, velnes, domaćinstvo, kuhinja, restoran, tehinčka služba podmazani je mehanizam što tika-taka poput satića. Ponekad, budimo realni, malo i zapne. No sreća je da u operativnom dijelu ima više profesionalaca no onih drugih, pa satić otkucava u ritmu zadovoljstva svih.
Dio djelatnika zimsku sezonu kreće odrađivati po matičnim hotelima u gazdinoj domovini.
Veći dio odlazi na trotjednu pauzu, a tko želi u mogućnoati je par dana otići na sindikani izlet i odmoriti se u jedan od spomenutih hotela. Prije povratka odradit će se još kakva edukacija ili dodatno čišćenje. Za to vrijeme tehnička služba malo pokrpa najnužnije po hotelu i postavi božićnu dekoraciju.
Vraćamo se, relativno odmoreni nekoliko dana prije Božića, u raskoš zelenila, crvenila i zlaćanih boja kojima se uresi svaki kutak hotela, i preostala tri džinglbels tjedna, prije dvomjesečne zimske pauze odrađujemo u totalno okrenutom programu rada i uragan ritmu. Nakon prve sezone shvatila sam da su džinglbels tjedni ekvivalentni tempu rada kroz dva mjeseca. Kuhana vina, programi, recitali, predstave, gostovanja pisaca i glazbenika iz domovine im, izložbe, pilatesi, rekreacije, pića dobrodošlice i još bolje ošlice, produženi doručci, bife ručkovi, svečane večere. Badnjak, Božić, Silvestrovo...Iscrpljujuće. Pada se s nogu, prekomjerno viče, živci su tanki, opterećenje na najjače.
Ipak...
Kada bi netko ove nesretne godine ponudio istu gungulu i džinglbels scenario...
Pristala bih.
Odmah.
Iz prve.
