Konobarica s tastature

ponedjeljak, 02.11.2020.

Dobri ljudi, svemir, ono nešto...

Zaredalo se nekoliko napornih dana i žrvanj me samljeo u sitan prah. Shvatila sam da neću stići/moći obaviti neke stvari na vrijeme. Poklopili se termini, terapije, kontrole, neka administracija za porješavati i uz 0/24 njegu majke nakon operacije te osobne boljetice, shvatim da na groblje ovih dana nikako ne stižemo ni ja ni muž, a u premišljanju hoću - neću propustila sam na vrijeme naručiti tortu kćeri za rođendan, koji smo u ovim covid vremenima morali malo presložiti, dislocirati i iznijeniti tempo slavlja...
Sve se struštilo u dva dana i nakalemilo na ponešto intenzivniji nam ritam svakodenvice.
I onda, kao u dobro režiranom filmu...
Prva poruka stiže dan prije rođendana. Njena frendica, maturantica slastičarka pita me za savjet što da napiše na torti. Zna kaže, da je dogovor bio da će ona samo napraviti neki kolač za rođendansko druženje najboljih frendova, al rođendan bez torte nije rođendan, pa će ona njoj posložiti tortu. I to onu od tri vrste čoko moussea, kakvu juniorka najviše voli. Al to će bit iznenađenje...

Druga je poruka stigla dan prije blagdana Svih svetih. Susjeda s trećeg kata mamine (i moje bivše) zgrade, javlja da su ona i teta K. išle na groblje, pa su svratile i do tate. Malo smo sredile, pomele, zapalile svijeću, tako da ne brineš. Meni suze na oči. Ja se zahvaljujem, ona ni da čuje. Ništa ne treba zahvaljivat, tu smo si kad treba. Mosa bavlju, dodaje.

Tri su to cure/žene od kojih je prva vršnjakinja moje kćeri, druga dvije godne mlađa od mene, a treća par godina mlađa od moje majke. Osobno nisam niti s jednom od njih naročito bliska. Tek onako na isto valnoj duljini. A to je čini se dovoljno.

Dovoljno svemiru, svevišnjem, energiji, onom nečem, čemu li da poveže djela i ljude onda kada treba i onako kako treba.

Juniorka je dobila perfektnu, ukusnu do bola tortu (a podsjećam da je frendica tek maturantica i u narednim će vremenima rasturati).
Tati je vjerojatno svejedno, no grob je sređen, svijeće upaljene, molitve odaslane.
Ja sam umirena, a i manje me boli zadnjih dana...
Cure, žene, hvala vam.

02.11.2020. u 12:38 • 6 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< studeni, 2020 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Listopad 2024 (8)
Rujan 2024 (7)
Kolovoz 2024 (7)
Srpanj 2024 (9)
Lipanj 2024 (5)
Svibanj 2024 (9)
Travanj 2024 (6)
Ožujak 2024 (8)
Veljača 2024 (8)
Siječanj 2024 (9)
Studeni 2023 (9)
Listopad 2023 (8)
Rujan 2023 (6)
Kolovoz 2023 (9)
Srpanj 2023 (4)
Lipanj 2023 (9)
Svibanj 2023 (9)
Travanj 2023 (8)
Ožujak 2023 (9)
Veljača 2023 (8)
Siječanj 2023 (9)
Prosinac 2022 (9)
Studeni 2022 (8)
Listopad 2022 (9)
Rujan 2022 (9)
Kolovoz 2022 (7)
Srpanj 2022 (9)
Lipanj 2022 (9)
Svibanj 2022 (4)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (9)
Veljača 2022 (8)
Siječanj 2022 (9)
Prosinac 2021 (9)
Studeni 2021 (11)
Listopad 2021 (13)
Rujan 2021 (12)
Kolovoz 2021 (21)
Srpanj 2021 (14)
Lipanj 2021 (12)
Svibanj 2021 (13)
Travanj 2021 (12)
Ožujak 2021 (12)
Veljača 2021 (11)
Siječanj 2021 (8)
Prosinac 2020 (10)
Studeni 2020 (9)
Listopad 2020 (9)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Blog! Blog! Moraš otvorit blog...
Pa eto, blog.
Priče za čitanje.
Priče za uživanje.
Jer priča je život...
...i život je priča.
Uživajte!

Linkovi

Loading

Arhiva