Konobarica s tastature
srijeda, 07.10.2020.
Koromač il' komorač
Ovisna o njima. Osjetljiva na njih. Zavidna. Volim ih.
Mirisi rijetko mogu iznevjeriti. Točno znamo što nam koji znači, na što nas podsjeća i vrlo lako vežemo trenutke i događaje iz života uz njih. Na jednoj sam od stručnih edukacija naučila: "Miris je jedini osjet koji nije egzaktan. Osjet mirisa putuje direktno do mozga i to onog dijela koji upravlja emocijama."
Neki dan na poslu, kolegica me ispravlja pri riječi koromač. Ne kaže se koromač, nego komorač, reče ona. I u pravu je. No taj komorač meni nikada neće mirisati kao koromač koji je nama klincima iz Petra Jurčića 7 parao nosnice dok smo ga, onako divlje izniknulog, čupali iz njegova korjenja koje se skrivalo u velikim bijelim grotama oko naše tada tek izgrađene peterokatnice. Mirisao je tako snažno da ga nije trebalo prinositi licu niti mirisati. I obično bi ga opisivali sa "Bljak, koromač!".
I eto nas u nekim drugim vremenima, nekoliko desetljeća kasnije. Umaci, salate, začini, juhe...sve to gdje se komorač ugurao, vrhunska je delicija. I taj komorač, nešto otmjenije forme no netom iščupan iz grote, nešto nježnijih grmića i svjetlije zelene boje...baš on takav ipak me vraća u one bezbrižne dane intenzivnog mirisa koromača mog djetinjstva. I tako ja namjerno pilam Ko-Ro-mač. Kolege me ispravljaju, meni ne smeta. Jer znam što je meni komorač, a što koromač.
More, đumbir, tartufi, bura, bura u friško zamijenjenim plahtama, lavanda, sauvignon, merlot, celer, svježe skuhana kava, limun, limunska trava, kad se kuha maneštra, nakon ljetne kiše, Light Blue, koromač, lovor, ružmarin, prelomljeni listić kadulje, sandalovina u mirisnom štapiću, na pari topljena čokolada, netom oguljena naranča, pršut, paljevina, dim, pokošena trava, pečenje rakije, čevapi, prvi okret pri filetiranju pečene ribe, otvaranje školjki na žaru, lubenica, maslinovo ulje, mirisi iz welnessa, kokos, vanilija, nafta, petrolej, ljubičica, ruža, jorgovan...
Ima ih nebrojeno. Ugodni su, neugodni, intenzivni, blagi...Volim ih. Rijetko me kad iznevjere. Vrlo često razvesele. Punoćom koju ostavljaju u porama moga bića,
duše i tijela.
P.S. Onaj koromač moga djetinjstva, uopće to nije bio. Bio je to kopar. Al eto...
