Komentari

bez-obzira-109.blog.hr

Dodaj komentar (20)

Marketing

  • nema garancije

    Poklopilo se:(

    avatar

    07.11.2025. (13:49)    -   -   -   -  

  • AnnaBonni1

    Tužna je priča ova iz Tuzle : najteži, nepokretni sa sedmog kata bespomoćni, neki i pri svijesti umiru u gušenju. Danas na fejsu osmrtnica jedne djelatnice iz bolnice njihove, 9o godina

    S nekim stvarima se mirimo, s nekim nećemo i ne možemo, ali glas protesta onih koji ne mogu se ne čuje daleko.Tvoj je ovdje na blogu.

    avatar

    07.11.2025. (13:59)    -   -   -   -  

  • Goddess Vesna

    Zadnji pasus tvog posta.... :(
    Evo ti primjer: mom suprugu je dijagnosticiran karcinom. Njegov urolog ga šalje na Rebro po drugo mišljenje. Na Rebru kažu da zračenje traje 28 radnih dana! Prvi termin bi bio u lipnju 2026.
    Poslao je papire i u privatnu kliniku koja radi i za HZZO. U privatnoj klinici (bili smo neki dan) obavio je sve preglede; zračenje počinje za 2 tjedna!
    Umjesto 28x, ozračiti će ga samo 5x! Između redaka za Rebro je prestar pa se ne trebaju prevše truditi! A što se tiče vitamina i minerala koje (mi, u godinama,jelte) moramo uzimati, preporučam ti da naručuješ s Amazon.de. Meni osobno ne pada na pamet više kupovati te stvari kod nas.

    avatar

    07.11.2025. (14:50)    -   -   -   -  

  • nema garancije

    Anna: Ovo je stvarnost i po tko zna koji put kažem, nisam u
    najgoroj situaciji, ali boli nemar, kad nešto može biti bolje
    uz mali trud. Dobro je dok još hodamo a dokle ne znamo:)

    Goddess Vesna:) Mi gotovo cijelu godinu imamo svoje voće i povrće,
    tako da kupujemo minimalno, ali kupuju drugi, a mi
    nismo sami na svijetu.
    Što se tiče tvog supruga..., prošla i prolazim sve što
    se tiče bolnica. Kao onk. bolesnik koja se svakih 6
    mjeseci pojavljuje na redovitom onk. pregledu, sa
    svim nalazima. Ali, ne može jednostavno, mi kao
    imamo prednost..., šipak, za dvije pretrag naručena
    sam 2026. god, a nalaze dostavljam u prosincu,
    onda ostaje opcija "plati pa se rugaj" ili prolongiraj.
    S koliko godina je čovjek prestar, ili ako je i star,
    treba li ga prepustiti slučaju ili mu omogućiti
    dostojanstvo u zdravlju i bolesti, ili se zaboravi sve
    ono što smo odradili u radnom vijeku? Eh, ispada
    da se žalim..., ne, meni i nije loše, bolest je za sada
    pod kontrolom, ali gledam svijet oko sebe, mnogi
    su ispod svake granice dostojnog života:))

    avatar

    07.11.2025. (19:07)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Svima nam treba mirna i dostojanstvena starost, a ovo sa privatnim staračkim domovima je tragedija i zločin. Nadam se još dugo biti pokretan i da se znam vratiti doma.

    avatar

    07.11.2025. (22:02)    -   -   -   -  

  • lijemudro

    To je posljedica raslojavanja obitelji i urbanog nacina zivota...djeca u vrtice,starci u domove ( ako ima mjesta ), srednja generacija radi izvan kuce i trosi vrijeme na putovanje do posla i natrag.

    avatar

    08.11.2025. (00:57)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    da, za stare i nemoćne se dogodio tragičan kraj...bolan do suza...

    avatar

    08.11.2025. (05:11)    -   -   -   -  

  • nema garancije

    gogoo: Vidiš i sam, a slažem se da mi jedino treba biti na nogama i
    zdrave glave. Nažalost, često ne biramo:))

    Lijemudro: Sve se izvitoperilo, a kad stari završe u dom, osuda okoline
    a ova jadna djeca ne znaju ni gdje su. Istina da domovi nisu baš
    normalno okruženje, čovjek treba odrastati i stariti uz svoju
    obitelj, ali danas smo sretni ako uhvatimo mjesto u domu.
    Ove tragedije što se događaju su sistemski propusti, da ima
    više kontrole možda ne bismo ni zazirali od odlaska tamo:))))

    avatar

    08.11.2025. (18:21)    -   -   -   -  

  • nema garancije

    Dinaja: Ne ponovilo se, ovo nije prvi ni jedini slučaj. Pojačati kontrole
    taj posao samo odabrani mogu raditi, a domove otvara tko ima
    novac. Tko zna što nas čeka? Pozdrav:))

    avatar

    08.11.2025. (18:23)    -   -   -   -  

  • agava

    Tužna slika naše svakodnevice...odlično izabrana tema, životna....
    tebi hvala na posjeti mom kutku...lp

    avatar

    09.11.2025. (13:14)    -   -   -   -  

  • Euro

    Nije lako..

    avatar

    09.11.2025. (19:45)    -   -   -   -  

  • j.

    Meni se čini da bi u ovakvom svijetu bilo pomalo nepristojno preživjeti čak sedamdesetu; tko je što od stvari koje je naumio napraviti stigao, stigao je. Imam još do tada nekih desetak godina, ali ionako mi se već polako čini da nema baš nikakve svrhe posebno inzistirati. Svijet kojeg živimo bez sumnje postaje svijet mržnje i laži i jednostavno valja odbiti u njemu pod svaku cijenu trajati. Jedan pogled s Vršiča vrijedi mi utoliko kao milijun tih vitamina i minerala. Od srca se nasmijem kada mi netko za gljivice u kupaoni veli, joooj, razboljet ćete se. Kao da su preda mnom desetljeća :)))

    Moja baka je hodala zemljom dok je nije sasjeklo; pokopala je troje žive djece i muža; onda je u četiri - pet mjeseci istrulila i osušila se na krevetu ne pripustivši liječnika k sebi. Nije od sebe pustila glasa, osim nekoliko rečenica razgovora s nama dok je mirno gledala u strop. Nerijetko molim Boga da mi dade snage poći njenim putem kada stigne vrijeme za to.

    avatar

    09.11.2025. (22:58)    -   -   -   -  

  • mecabg

    Starost sama po sebi nije neka lepota, ali alternativa je još gora...

    avatar

    10.11.2025. (08:30)    -   -   -   -  

  • ZlicaOdOpaka

    Čuvajte se!

    avatar

    10.11.2025. (08:45)    -   -   -   -  

  • Potok

    Brutalna istina da starost u ovim uvjetima znači stalnu borbu između nemoći i dostojanstva.

    avatar

    10.11.2025. (09:01)    -   -   -   -  

  • nema garancije

    Euro: Mi koji još "pješačimo" i donekle smo prisebni nekako:)

    j: A što moj vjetre, da se kolektivno upucamo, putanja je od-do, ne
    možeš se prepustiti jer na taj način otežavaš onima koji se za tebe
    brinu, a da baš forsiram rutu..., ne bih. Nas oboje imamo iza sebe
    dugovječne roditelje, ali oni su otišli skoro "s nogu". Ne želim da
    poput svoje sestre i brata dođem do devetke, ali kad njih gledam
    funkcioniraju savršeno, umno i fizički. Taj odabir nije na nama, a
    kad smo već tu..., zar je najrazumnija opcija zakidanje i odapni?
    Iznijela sam problem ljudi koji baš nemaju puno alternative, a po
    vragu ni smrt ih neće. Kućni ljubimci imaju barem azile, što je
    čovjek, a što dalje i društvo mu se smanjuje, za novi svijet nije.
    Za sebe kažem da mi je ovih sedamdesetpet taman, sve dalje je
    patnja u svakom pogledu, ali ne kanim prikratit sebi ako to netko
    drugi ne učini a to njemu na dušu. S druge strane moram te
    podržati nemam što dobro ni gledati:)))

    macabg: Neka netko iznese plan što raditi, ako bude donekle u
    skladu s normalnim objeručke prihvaćam:)

    Zlica: To nam je dužnost, održavati se do neke granice:)

    Potok: Ne stavljam ovdje sebe u prvi plan, moje stanje je održivo,
    ali to je do trenutka kad počne "otpadat perje", a nitko ga
    ne želi kupit. Živjeti i manje ali slađe, ali tko nas pita:)))

    avatar

    10.11.2025. (11:19)    -   -   -   -  

  • nema garancije

    agava: Često čujem ljude koji kažu: "da sam bar ćuko":))

    avatar

    10.11.2025. (11:21)    -   -   -   -  

  • sewen

    Vjerujem da sam udario dobre temelje za neku mirnu starost...

    avatar

    10.11.2025. (13:39)    -   -   -   -  

  • nema garancije

    Nije mi baš situacija za plač, ali ne živim samo ja:))

    avatar

    10.11.2025. (13:46)    -   -   -   -  

  • Zemlja 2 blog hr

    Jako lijepo napisano. Ljudski.
    Ali dok se može "migati" treba biti sretan i zahvalan.

    avatar

    11.11.2025. (09:35)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...