Komentari

penetenziagite.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • Dinaja

    Nisam bila u Poljskoj, a Zdenko je s teatrom bio 1979... prošli su Varšavu, Krakov i Gdanjaks, u restoranima se mogli jesti samo pilić i piti pivo, a onda ih je direktor Gdanjskog teatra pozvao u klub dramskih radnika... vila na Baltiku, a restoran nudi kavijar, biftekei mnoge delicije... a piće od konjaka i viskija do šampanjca... imali su pravu gozbu u zemlji u kojoj nije bilo ničega... uvijek isto postoje oni koji nemaju i oni koji imaju...

    avatar

    23.08.2024. (08:50)    -   -   -   -  

  • konobarica

    Uf joj, razbila me ova zadnja rečenica.
    Poanta jest da se trebalo dogoditi sad, a ne u devedesetima. Eto.
    Vozi Miško. Kraj.
    Hvala za šetnju Varšavom.
    Nadam se da ste odmorili nakon Poljske.
    ...svaki dan poloneza
    zvoni na mojim vratima...

    avatar

    23.08.2024. (09:06)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Lijepo o posjetu Varšavi. Nisam bio ali sam sjevernije na Baltiku, uvečer u dugim rukavima.

    avatar

    23.08.2024. (10:24)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    U Varšavi sam živio dvije godine u stanu iznad Zapieceka s pogledom na Rynek, pa je dobro poznam. Čak sam svojedobno i muvio po Polskie. ;)
    U kraljevskom se dvorcu vrlo često održavaju koncerti. Pretpostavljam da je fotka iz dvorane (sa klavirom) snimljena tamo ili ....
    Što je sa hranom, jeste li jeli po restoranima uokolo Ryneka i u Freti? Poljaci imaju jako dobre kolače, a Varšava ima par vrhunskih slastičarni u blizini njihove koncertne dvorane. Njihov poriv za slatkim je toliko jak da su Gregoriane, koji su imali koncert u dvorani Palače, prisilili na pauzu u sredini koncerta kako bi se poljakinje mogle preždravati kolača na štandovima aule dvorane.

    avatar

    23.08.2024. (11:17)    -   -   -   -  

  • Blumi

    što mladima donosi pritisak, a što ugodu, fakat ne znam, ali nekako ne vjerujem da odveć mare što misle ili očekuju stari, ili čak uopće, svi drugi, bar je to tako bilo u moje vrijeme, a teško da se oko toga nešto osobito promijenilo
    p.s. 90-e su ispremiješale mnoge svjetove, razbile iluzije i grubo nas prizemljile, jednom, pašče u zaborav, ali na žalost, doći će neke nove tuge koje će ih zamijeniti

    avatar

    23.08.2024. (12:19)    -   -   -   -  

  • j.

    dinaja, nevjerojatno je bogatstvo te zemlje, a među mjestima na kojima se ponajviše ogleda, da, ističu se tržnice...
    konobarica, da, to je poanta
    gogoo, da, i ja sam bio fasciniran tom klimom...
    Boccacio, fotka je iz Instituta Frederyk u ulici Podwale, taman pored zidina; koliko se sjećam, jeli smo u nekom restoranu pored katedrale, čini mi se da se zvao Gospoda ili ovako nekako, a drugi put u onom Gosciniecu kod Barbakana... poljskih specijaliteta prejeli smo se još u Vroclavu... da, vidio sam tu masu kolača i slastičarnica; probali smo negdje uz kavu, ali nas dvoje smo nekako manje tome skloni, da prostiš, ja najviše volim kada Ona doma ispeče protvan nečega; od sveg slatkog na ovom putovanju u posebnom sjećanju ostalo mi je najviše kada smo stali ispod Tatri u Slovačkoj u nekakav Potraviny pa smo tamo navalili na ona njihova peciva sa orasima i jabukama...
    Blumi; to je tako kad si istinski mlad, u dvadesetima; poslije ipak parovi počnu utjecati mišljenju okoline; još su mladi (nećemo ih zato prestati zvati mladima) ali moraju pokazati pred društvom, bili smo tu i tamo, išli smo ovdje i ondje... uvijek me u razgovoru s ljudima te dobi (recimo, tridesetih) prenerazi kada ustanovim da malo znadu o mjestima oko njih... samo gas i more ili skijanje...

    ovo si predivno rekao o tugama i devedesetima; na žalost, to je velika istina; uvijek od gorega ima gore...

    avatar

    23.08.2024. (12:33)    -   -   -   -  

  • NF

    sve sve, ali chopin u prirodnom staništu ;) naravno da je meni bilo neusporedivo bolje u DDR-u nego bilo gdje, ali bio sam mladi stipendistu internatu s vršnjacima i vršnjacima iz svijeta, jwdino mi je budimpešta bila ljepša poslije promjena, prag nikako, krakow, dobro, s mladima u židovskoj četvrti...vašava preskočena, kod mene očito za uvijek...

    avatar

    23.08.2024. (18:34)    -   -   -   -  

  • luki2

    Da, tržnice su posebna priča u Poljskoj. Dtani pa gkedaj!:)))) Chopen - u Poljskkj - pa kud ljrpše! Samo uživajte! Majstor si pripovijedanja. Kakve devedesete, sada vam je dano da Ăąživate. Ljubim!

    avatar

    23.08.2024. (21:17)    -   -   -   -  

  • White Lilith

    Nisam stigla dalje od Krakowa, a Prag nisam nikada zaboravila...:)
    Upravo mi je ovo ljeto postalo jasno da sve ono što nisam, a htjela sam obići, na žalost (fizički) više ne mogu.
    A tvoj zapis romantičaru kao slušati Chopina u Varšavi, uvijek mi izmami osmijeh na lice kada pišeš o Njoj:)

    avatar

    24.08.2024. (06:50)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    Sve je lijepo, svaki detalj uočen, sve nebitno zanemareno samo spominjanje 90.-ih izaziva i druge asocijacije

    avatar

    24.08.2024. (13:08)    -   -   -   -  

  • viatrix

    Tko je vidio popiti kavu u nedjelju prije devet. Lijepo.:)

    avatar

    24.08.2024. (19:42)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Sad znam nešto o gradu koji ne znam...

    avatar

    25.08.2024. (05:53)    -   -   -   -  

  • modrina66

    Nikada bila, ljepo za vidjeti...

    avatar

    25.08.2024. (14:55)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Po pročitanom pomalo zavidno razmišljam kako je ljepota posvuda samo treba krenuti.

    avatar

    27.08.2024. (19:11)    -   -   -   -  

  • Kukumare

    Divno.
    Još divnije bi bilo osjetiti to u devedesetim.
    Uvijek se sjetno osvrnem i na moje takve propuste.

    avatar

    31.08.2024. (17:12)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...