Kad primim u ruke jednu od njegovih knjiga ne prestajem čitati. a onda, nakon nekog vremena čitam još jednom. možda svega dvije- tri njegove nemam. jednostavno, fantastično jasno, naizgled sasvim obično, a onda te rečenice povuku u neke vlastite nejasne zakutke. ova mi se čini posebno teškom, možda zbog mračne teme koju je pripitomio tako domaće i prisno, da je čitamo i kao krimić i kao polaganu sagu o svemu i svačemu, svima i svakomu. preporučam posebno njegove pitke osobne "bilježnice". hvala na podsjećanju na saramaga. upravo me za tu knjigu nažicala frendica da joj posudim :))))) jedan od rijetkih autora beletristike koju imam doma na policama (no, dobro, i na krevetu, pored kreveta, na stolcu, na policama na kojima kod većine obično stoje dekrlići, vaze i uspomene s putovanja, kod mene svega i svačega, pa i knjigica).
zapravo, kad razmisliš, da baš nitko ne umire na svijetu bi nastao totalni kaos, možda bi to ubrzalo istraživanja nastanjivih egzoplaneta.
kad sam je prvi put počela čitati, podsjetilo me na film "upoznajte joea blacka" (pitt, hopkins, forlani), no film je, usprkos tomu što je iizvrstan, samo djelić onoga što govori saramago.
04.06.2024. (22:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nobelovac je, težak do neba , metaforičan i probitačan u svakoj gangliji , ali, osobno mi je dojmljiva "nerazumljivost " slijepaca i sljepila u Ogledu o sljepoći , trenutačnom sljepilu pred semaforom ( grozno kao san o nemoći ) i psihijatrijskom azilu za slijepce... Svijet je, kao da želi reći Saramago, postao mjesto gdje jedni drugima ne možemo pogledati u oči, a da nas ne skameni pogled u dušu bližnjega. Sljepilo koje nema uzrok u bolesti tijela nego u bolesti duha metafora je nemoći odupiranja svemoći svijeta...
05.06.2024. (00:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mene oko smrti matiraju najjednostavnije stilske figure, kao ona od bukowskog, preko ljeta sjedi u hermetički zatvorenoj sobi i piše, odjednom niotkud ironi muha, tako će se i smrt jednom ušuljati...
05.06.2024. (07:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zasluženi nobelovac,sve njegove knjige su izazov čitatelju... put u Portugal opsada Lisabona, ogled u sljepoći, dvojnik, gledanje, ... svaka na svoj način plijeni...
05.06.2024. (07:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hvala vam svima na komentarima; ponekad na pravim malim minijaturama kojima bi bilo kakvo dodavanje s moje strane porušilo smisao i ljepotu; u knjigama se krije neprocjenjivo blago čovječanstva i istinsko jamstvo spokoja i ispunjenosti :)
05.06.2024. (16:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prvo sam mislio da je to tek ritual parenja uz zloupotrebu Bacha i Rostropoviča, no kad se otkrilo da je u igri gospođa Smrt, tad mi je postalo jasno da bi valjalo pročitati knjigu kako bi se saznalo o čemu je ovdje riječ ;)
Ostaje nejasno zašto se Smrt zagledala ili zaljubila u običnog člana orkestra i zašto smo morali saznati da su se seksali triput. ;)
Znam da spram tebe, stare tete i još ponekog zvučim vrlo blasfemično, no meni ovaj odlomak djeluje kao priličan literarni kič. ;) Kad kažem kič, prvenstveno mislim na jeftine literarne mistifikacije uvijek ondje gdje se smrt antropomorfizira i divinizira. Valjda mi ipak fali kontekst cijelog djela. :)
05.06.2024. (23:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evo slušam štreberski Bachovu suitu za violončelo broj 6, već sam na petnaestoj minuti, i što reći? Božanstvena je! I već mi je nakon deset, pardon, osam minuta postalo dosadno. ;)))
Prije više od deset godina kupio sam nekom prilikom, možda ženi za rođendan, u ona vremena kad su se za rođendan još poklanjali CD-ovi, kompletna Bachova djela za violončelo. Tamo na uglu Varšavske. Naravno da smo ih preslušali mnogo puta i naravno da smo vrlo uživali, no barem što se mene tiče (neću govoriti u ženino ime, koja je išla u muzičku školu te svirala klavir i gitaru i pjevala u zboru) uvijek bi bilo tako da bi mi nakon deset, pardon, osam minuta postalo dosadno. Pa bih se prebacio u ambijentalni mod kako bih mogao nastaviti uživati. ;)) Naime, u ambijentalnom modu Bacha možeš slušati kao meditativnu glazbu. ;)))
06.06.2024. (00:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam sigurna je li to mudro, ali, ipak priznajem, već desetak godina ne čitam beletristiku. Ne mogu. Uzmem u ruke, krenem pa stanem. Posuđujem i plaćam zakasnine. Je li to neka bolest? Hoće li to proći?
08.06.2024. (23:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
Kad primim u ruke jednu od njegovih knjiga ne prestajem čitati. a onda, nakon nekog vremena čitam još jednom. možda svega dvije- tri njegove nemam. jednostavno, fantastično jasno, naizgled sasvim obično, a onda te rečenice povuku u neke vlastite nejasne zakutke. ova mi se čini posebno teškom, možda zbog mračne teme koju je pripitomio tako domaće i prisno, da je čitamo i kao krimić i kao polaganu sagu o svemu i svačemu, svima i svakomu.
preporučam posebno njegove pitke osobne "bilježnice".
hvala na podsjećanju na saramaga.
upravo me za tu knjigu nažicala frendica da joj posudim :))))) jedan od rijetkih autora beletristike koju imam doma na policama (no, dobro, i na krevetu, pored kreveta, na stolcu, na policama na kojima kod većine obično stoje dekrlići, vaze i uspomene s putovanja, kod mene svega i svačega, pa i knjigica).
zapravo, kad razmisliš, da baš nitko ne umire na svijetu bi nastao totalni kaos, možda bi to ubrzalo istraživanja nastanjivih egzoplaneta.
kad sam je prvi put počela čitati, podsjetilo me na film "upoznajte joea blacka" (pitt, hopkins, forlani), no film je, usprkos tomu što je iizvrstan, samo djelić onoga što govori saramago.
04.06.2024. (22:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Divota! Icsljedecivdan nitko nije umro. Ljuhim!
04.06.2024. (22:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
"Čekala me ovdje, jedna crna dama
S florom crne svile. Ljudi smrt je zovu.
Pružila mi čašu vode trusovine,
Ne vidjeh joj oči. Sakrila ih tama.
“Evo, ispij, stranče, do dna čašu ovu!” – –
Sumor, mrak i šutnja mistične daljine – –"
savršena priča za završetak dana, i cijelo vrijeme asocijacija na Kreutzerovu sonatu https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/86/Prinet_-_Kreutze r_Sonata.jpg/800px-Prinet_-_Kreutzer_Sonata.jpg
04.06.2024. (23:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
Nobelovac je, težak do neba , metaforičan i probitačan u svakoj gangliji , ali, osobno mi je dojmljiva "nerazumljivost " slijepaca i sljepila u Ogledu o sljepoći , trenutačnom sljepilu pred semaforom ( grozno kao san o nemoći ) i psihijatrijskom azilu za slijepce...
Svijet je, kao da želi reći Saramago, postao mjesto gdje jedni drugima ne možemo pogledati u oči, a da nas ne skameni pogled u dušu bližnjega. Sljepilo koje nema uzrok u bolesti tijela nego u bolesti duha metafora je nemoći odupiranja svemoći svijeta...
05.06.2024. (00:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
mene oko smrti matiraju najjednostavnije stilske figure, kao ona od bukowskog, preko ljeta sjedi u hermetički zatvorenoj sobi i piše, odjednom niotkud ironi muha, tako će se i smrt jednom ušuljati...
05.06.2024. (07:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
zasluženi nobelovac,sve njegove knjige su izazov čitatelju...
put u Portugal opsada Lisabona, ogled u sljepoći,
dvojnik, gledanje, ... svaka na svoj način plijeni...
05.06.2024. (07:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
NF-------originalan kao u uvijek
Lajkam ga
05.06.2024. (09:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nema garancije
Za poželit za gosta takvu Smrt, možda bismo u većini postali
"svirci" i kompozitori. Hvala na preporuci, pozdrav:)))
05.06.2024. (13:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
hvala vam svima na komentarima; ponekad na pravim malim minijaturama kojima bi bilo kakvo dodavanje s moje strane porušilo smisao i ljepotu; u knjigama se krije neprocjenjivo blago čovječanstva i istinsko jamstvo spokoja i ispunjenosti :)
05.06.2024. (16:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Prvo sam mislio da je to tek ritual parenja uz zloupotrebu Bacha i Rostropoviča, no kad se otkrilo da je u igri gospođa Smrt, tad mi je postalo jasno da bi valjalo pročitati knjigu kako bi se saznalo o čemu je ovdje riječ ;)
Ostaje nejasno zašto se Smrt zagledala ili zaljubila u običnog člana orkestra i zašto smo morali saznati da su se seksali triput. ;)
Znam da spram tebe, stare tete i još ponekog zvučim vrlo blasfemično, no meni ovaj odlomak djeluje kao priličan literarni kič. ;) Kad kažem kič, prvenstveno mislim na jeftine literarne mistifikacije uvijek ondje gdje se smrt antropomorfizira i divinizira. Valjda mi ipak fali kontekst cijelog djela. :)
05.06.2024. (23:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Evo slušam štreberski Bachovu suitu za violončelo broj 6, već sam na petnaestoj minuti, i što reći? Božanstvena je! I već mi je nakon deset, pardon, osam minuta postalo dosadno. ;)))
Prije više od deset godina kupio sam nekom prilikom, možda ženi za rođendan, u ona vremena kad su se za rođendan još poklanjali CD-ovi, kompletna Bachova djela za violončelo. Tamo na uglu Varšavske. Naravno da smo ih preslušali mnogo puta i naravno da smo vrlo uživali, no barem što se mene tiče (neću govoriti u ženino ime, koja je išla u muzičku školu te svirala klavir i gitaru i pjevala u zboru) uvijek bi bilo tako da bi mi nakon deset, pardon, osam minuta postalo dosadno. Pa bih se prebacio u ambijentalni mod kako bih mogao nastaviti uživati. ;)) Naime, u ambijentalnom modu Bacha možeš slušati kao meditativnu glazbu. ;)))
06.06.2024. (00:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Eto, ima načina da se izbjegne smrt... muzikom.
06.06.2024. (06:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Mariano, najbolji lijek protiv kiča je pročitati knjigu :). Bach, štajaznam, možda je najbolji kad jest ambijentalni mod...
Lastavica, valjda... Da se odgodi ili da se smrt uvjeri koliko je lijepo živjeti...
06.06.2024. (10:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blumi
kad utihne muzika, smrt ustaje
06.06.2024. (20:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Nisam čitala autora. Mogla bih posuditi na njemačkom jeziku. :)
07.06.2024. (20:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iznajmljivačica
Nisam sigurna je li to mudro, ali, ipak priznajem, već desetak godina ne čitam beletristiku. Ne mogu. Uzmem u ruke, krenem pa stanem. Posuđujem i plaćam zakasnine.
Je li to neka bolest? Hoće li to proći?
08.06.2024. (23:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...