Komentari

penetenziagite.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • luki2

    Pretužno, a istovremeno predivno u nesebičnosti ljubavi. Strašno je kad te netko drugi bolje razumije od tvojih najbližih, kojima bi trebao biti sve. Ljubim!

    avatar

    15.05.2024. (22:44)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Dirljiva priča. Na žalost ima puno ostavljene djece.

    avatar

    15.05.2024. (23:01)    -   -   -   -  

  • starry night

    Predivna priča, biti dobar roditelj, nije samo majka roditelj, jedna je od najvažnijih uloga u čovjekovom životu. Dobar čovjek ne može biti loš roditelj, i vice versa.

    avatar

    15.05.2024. (23:09)    -   -   -   -  

  • .Annabonni

    Žena na srednjem krevetu bila je tvoja.
    Muškarac koji noću sluša priče si ti

    ...........jedna stvar u tekstu ne štima : žena s prvog kreveta primapara vetusta NIJE mogla ni smjela otići s dvoje djece.

    Ajde, neka ovo bude licentia poetica -velikima se to oprašta iako zakon NE dozvoljava roditi jedno, izaći s dvoje.

    avatar

    15.05.2024. (23:47)    -   -   -   -  

  • lijemudro

    Znam za slucaj kad su roditelji odbili uzeti bebu kuci iz rodilista jer ima Down sindrom ; onda su se bake dogovorile da ga uzmu one i svaka ga cuva jedan tjedan,sad ima preko pet godina. Roditelji poslije dobili zdravo dijete i ne zele da vidi starijeg brata niti da zna za njega...

    avatar

    16.05.2024. (01:05)    -   -   -   -  

  • j.

    Ako su lagali mene, i ja lažem vas, kaže pjesnik :).

    Ja, naravno, govoreći tek o sebi, bez ikakva okolišanja biram vjerovanje priči i bez svake sumnje ustima koja su mi je ispričale - na mjestu znanja o današnjem svijetu u kojemu su takve priče netočne. Iako, ovo i nije današnji svijet, nego jedan davni, sada već posvema iščezli svijet. Od njega do ovog svijeta putem se promijenilo i izmijenilo milijun paragrafa, pravilnika i šaltera; čitave su države zapravo preselile u povijest da bi na njihovim ruševinama nastale druge. Jesu li i ljudi koji su živjeli u međuvremenu ostali ruševine? E u to odbijam vjerovati.

    Današnji svijet je prilično hladan, ravnodušan i usmjeren na sebe. Njime hodaju sanjari bez znanja i stručnjaci bez duše. Onaj svijet više je bio nevjerojatan spoj besprizorna pakla i nevjerojatne sigurnosti, pretezao je svaki čas na jednu pa na drugu stranu. U tome svijetu, želim vjerovati, ovakvo što bilo je moguće; možda ne u nekoliko dana, ali svakako u nekoliko tjedana.

    Na koncu, priča i podatak iz posljednjeg susreta na ulici u pretposljednjem odlomku je, možda mi možete vjerovati ako to želite, sasvim točan. :))

    avatar

    16.05.2024. (07:36)    -   -   -   -  

  • NF

    Jako dobro sročena priča, koja se može čitati na više razina. Na onoj najprizemnijoj bih se izjasnio da sam u ovakvim sustavima, nekad i ne baš nešto boljem sad, za najpragmatičnija rješenja, ovdje za otvore za bebe. Svejedno ne znam koliko bi to u našoj državi pomoglo neželjenom djetetu, jer znamo koliko nepremostivih prepreka, uglavnom administrativne prirode, stoji pred parovima, koji žele posvojiti dijete, uglavnom svi koje znam, a imali su želje i uvjete, su prije ili kasnije odustali, no to druga razina, za koju je blogopučanstvo pokazalo potpunu nezrelost za bilo kakvu ozbiljnu diskusiju, posebno navodeći primjer one nesretne slavonske romkinje, čiju djecu kao nitko ne želi, a kupuju se crnci po afrikama, znam istinu te po priče, sve u skladu sa zakonom, kako ono pjesnik kaže, smijao sam se, da ne plačem :D.. Postoji i treća razina priče, no tu o argumentima za i protiv bih isto raspravljao radije sa svojim maturanticama nego ovdje. Sad postaje dijelu nove vladajuće koalicije veći problem, što dobar dio škola (moja tu ne spada, da se ne bismo krivo razumjeli, kad govorim o školstvu vrlo rijetko govorim o uvjetima u svojoj školi) nema odvojene muško-ženske svlačionice, nego što nemaju wc papir u učeničkim sanitarijama, neću spominjati luksuz sapuna. I da, meni je drago čitati kako je slučaj iz tvoje priče riješen, mada ne znam kojeg tipa su suze biološke majke, pri naknadnom susretu, no to u suštini, koliko god grubo zvučalo, ne bi trebalo biti previše bitno.

    avatar

    16.05.2024. (09:37)    -   -   -   -  

  • WORLD OF A DREAMCATCHER

    Jako dirljivo i tužno. Kako kažu svatko može biti mama ili tata, ali se ne može svatko nazvati ocem i majkom. Ova priča ima sretan kraj koji unosi toplinu. Tužno je kad neželjeno dijete odrasta uz roditelja koji to dijete odbija :((

    avatar

    16.05.2024. (10:20)    -   -   -   -  

  • j.

    Da, Nf, ove posljednje suze i zagrljaj su izgleda samo moja izmišljotina, mislim da je pogled bio ono rekli bi prostreljujuć; šta vi sretnici uopće znate kako je kada je teško. Kako bi uopće jedna majka mogla u svojoj glavi posložiti svijet u kome ostavlja dijete nego tako? Kod mene je međutim uvijek naporna inflacija slatkoće, rekla bi moja baka "tu se ne mre pomoći"; valjam se u toj mekoći kao pisac loših crtica u kišnoj proljetnoj noći. Prau zaprau, ja bum od tog umijesio jednu malo deblju novelicu, nakitit ću još kilu periferije, dodati u sve uniforme, vebeerove, Steauu, Vučevića i Hajduk, kvasac u prahu za dojilje, ma divota. Čitav sam život proživio tako da su mi na uho moje dobre žene šaptale priče sa sretnim završetkom; baka, mama, žena, čak i kćer. Ili još bolje, čak i više od toga da su one moje, ja sam uvijek bio njihov ... :)).

    avatar

    16.05.2024. (11:19)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Utješno je.
    I taj pogled i te suze, i riječi medicinske sestre.
    Kotač sreće.
    Možemo vrlo malo, a možda je to i puno : samo biti silno zahvalni i svjesni koliko smo sretni.

    avatar

    16.05.2024. (11:24)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Uh, teška priča. A dešava se...

    avatar

    16.05.2024. (14:04)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    E bogme sam sada sav šmrcav i moram ispuhati nos i oči brišem četvrti put. Ova bi priča morala završiti u Večernjakovoj Priči, ako to još uvijek izlazi, ili svakako negdje biti objavljena, jer je šteta da je samo mi ovdje na blogu pročitamo. Da sam na tvojemu mjestu, poslao bih je na nekoliko adresa, čak i u Hrvatsku biskupsku konferenciju, jer je bitno da je ljudi čitaju. Posebno je dirljivo to što si očito pisao o iskustvu svoje supruge u rodilištu. Ovakve su priče veće od života, i po osjećaju ljepote iznutra ova me tvoja priča podsjetila na taj zadnji Wendersov japanski film - sve je u tvojoj priči samo ljubav, ništa osim ljubavi. I ne samo to, rekao bih da si zaista bio na poseban način nesvakidašnje nadahnut da je napišeš. Upravo zato smatram da je trebaš dijeliti svuda i na razna mjesta, pa tko je objavi, objavi. Nikada ne znaš koga će dirnuti na izniman i sudbinski način.

    U svakom slučaju - hvala ti!

    avatar

    17.05.2024. (00:04)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Ono što mi je naročito zanimljivo jest to da u ovoj tvojoj priči nema nijedne jedine suvišne riječi! Nevjerojatno je koncizna, precizna, točna, i zato je poput dijamanta!

    avatar

    17.05.2024. (00:07)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Pročitah i tvoj post Svršetak veze, o filmu End of the Affair. Odlično si dočarao radnju, sjećam se tog filma, i zaista si dobro poantirao o tome što je ljubav i kakve dubine ona može poprimiti. Vezano uz njezino obećanje Bogu, ne mogu ne primijetiti, ili ne izreći svoj stav, da se Bogu nikada ne bi trebali davati takvi zavjeti ili takva obećanja. Jedino valjano obećanje je obećanje ljubavi, sva druga obećanja su hazarderska, suptilno sebična i korak prema mogućoj tragediji. Bog ne treba takve žrtve od nas ljudi, naročito one izgovorene kroz očaj, dakle na neki način one koje ucjenjuju Boga. Kad bi to ljudi samo mogli pravilno shvatiti!

    avatar

    17.05.2024. (00:28)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Još jučer sam pročitala.
    I slažem se - Večernjakova priča. :*
    Genijalan, genijalan!

    avatar

    17.05.2024. (00:31)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Ovo se nipošto ne može pročitat bez suza, ganuća, duboke tuge.... usprkos sretnom kraju ostaje trag praznine.... predivno napisano..

    avatar

    17.05.2024. (08:30)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    I ja sam ganuta jako ovom pričom. Hvala ti što si je podijelio s nama i što si je ovako lijepo ispričao.

    avatar

    18.05.2024. (00:07)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...