Komentari

bez-obzira-109.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • nema garancije

    Jedna od tri favorita mog čupavog djetinjstva:))))

    avatar

    15.01.2024. (18:22)    -   -   -   -  

  • .Annabonni

    lijepo si je opisala : od relativno tužnog djetinjstva do relativno sretne starosti

    Postoji li uopće sretna starost ?

    avatar

    15.01.2024. (18:56)    -   -   -   -  

  • kako_ti_kupus

    meni knedla u grlu dok sam čita

    avatar

    15.01.2024. (20:07)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Krug prepun topline, nježnosti, ljubavi, životnih prepreka.....krug bremenit teretom tradicije biti samo kćer...kolo života koji se kreće i okreće....život koji sam sebe ispisuje...pozdrav, draga moja... izlazim polako iz hibernacije u koju tako lako uvuće samo jedna karika iz starijeg obiteljskog kruga...

    avatar

    15.01.2024. (20:42)    -   -   -   -  

  • konobarica

    A brate mili, kako divno.
    Evo sam zasuzila.
    Prelijepo.

    avatar

    15.01.2024. (22:50)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    divno do suza... krug života opisan pitko, ovako kako ti znaš...

    avatar

    16.01.2024. (00:26)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    I mene suze napale. :(

    avatar

    16.01.2024. (01:01)    -   -   -   -  

  • ZlicaOdOpaka

    Prekrasno :-)).

    avatar

    17.01.2024. (12:20)    -   -   -   -  

  • Euro

    Lijepo

    avatar

    17.01.2024. (18:08)    -   -   -   -  

  • nema garancije

    Hvala svima: Ovo i je lijepo, zato što je istinito od A-Ž. Pitam se k'o
    i Anna "zar starost može biti lijepa". Rijetko i teško, zato što smo
    uglavnom sami i ako nas još napadnu bolešćine nema baš lipote.
    Opet, ako je udvoje, a potomci nas ne preskaču, lakše je preživjeti.
    Ona je nakon teškog odrastanja barem našla ljubav, mir i zadovoljstvo
    u svojoj djeci, a divni su joj, za poželjet:))))

    avatar

    17.01.2024. (19:19)    -   -   -   -  

  • j.

    slušam sve te priče o ženama u prošlosti pa mi postaje jasnije zašto svijet ide tamo kamo očito ide, a to je nigdje; zato što žene dok su još mlade (a veliš, nekad je sedamnest bilo premlado; danas je valjda dvadesetisedam tu negdje) odlučuju same da ne žele više ni čuti za nešto ovakvo... (i nema više nikoga pod kapom nebeskom tko bi takvo što smio i mogao odlučivati umjesto njih)....

    tko bi se mlad i pri zdravoj pameti odlučio ako baš ne mora za odricanje, trpljenje, podizanje djece, teret na svojoj grbači... što ih briga za neku tamo zloguku prognozu kako im netko sa sedamdeset, ako to uopće dožive - neće imati grijati postelju, kako je mojoj Najdražoj govorila baba (pa je usmjerila na ovaj, stari kolosijek);
    ovako i onako šanse za to grijanje postelje su male - imale nekoga ili nemale nikoga....

    valja se samo sjetiti da je ova priča jedna od sto koja zapravo ima nekakav sretan završetak... a gdje su one ostale koje nemaju, koje su pune gorčine i razočaranja, ako već ne i bubotaka, optužbi, sumnji, rana i nedajbože trupala..... i onda, nakon svega, na koncu dođe još i starost, da te zakuca za zemlju ako slučajno do tada nisi baš sav bio zakucan.....

    i tako; žene odlučuju; žene su odlučile da ovaj svijet ima nestati čim prije, jer je u njemu previše patnje i nevolje; kada zapravo iz srca pogledamo na nj, vidjet ćemo (u svojoj snazi) da gotovo devet desetina života propada u stravičnoj neimaštini, besmislu i boli; žene su to izgleda odlučile riješiti jednom zasvagda; pa su odlučile da djece bude malo ili nimalo; svijet se pod teretom njihove odluke otada u tom nekom zamišljenom oblaku smanjenog fertiliteta urušava kao termitnjak u stepi pred poplavom, iznutra; zatvorena ženska međunožja osudila su ga na vječitu propast i konac.....

    ..... samo ako tamo gore, preko, iza - nema nikoga :) .............

    moja tragikomična malenkost u tom tsunamiju može povremeno svjedočiti ono što se meni u životu desilo, a desilo mi se nešto slično što i ovom paru; desilo mi se to da sam u nekom času zaljubljenost u fasadu pretvorio u otvorenost svjetlu (i to bi nekako tu trebalo elaborirati: kako su njih dvoje postali jedno, a to nesumnjivo i ti veliš da jesu); štogod sam u životu dobroga poslije naučio i pokupio, desilo mi se od Nje i s Njom; mogu s vremena na vrijeme svjedočiti i katkad povikati: vidite ljudi, nije sve baš tako sivo; postoji u životu čitavo jedno brdo nevolja, tragike, bolesti, ali sve se to nekako dade udvoje proći i preći pa vas neće dotući niti neimaština niti pobolijevanje niti strhaote koje okolina nudi, samo ako imate dovoljno volje i čvrstine ići i biti zajedno...

    na koncu, da bih "svoj slučaj" iznio pred komisiju, pa rekao: ovako treba; to Božesačuvaj; svatko ima i znade svoje; nema recepta koji bi vrijedio za sve; ali da sam dužan ne šutjeti, to sigurno da jesam :))))

    avatar

    18.01.2024. (17:25)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...