Komentari

kintsukoroi.blog.hr

Dodaj komentar (20)

Marketing

  • Annabonni

    Ti si posebna "sorta" nešto, poput kvalitetnije sorte grožđa koja daje mirisne grozdove ma kako vrijeme prolazilo.

    Ti znaš da trs grožđa u kamenjaru se ne zalijeva, on opstoji unatoč škrtoj zemlji i rijetkoj kiši koja ga ljubi natapanjem.

    Ti si guslarica na krovu pa i naherenom koja bez straha od pada pjeva svoju pjesmu. Svira , gleda i nebo i mamine ruže-....svejedno što prije pogleda, sve je njeno i sve je održava čak i kad misli da je nit pretanka.

    Ti si lutka na koncu, a ( zamisli....) Život ga drži u ruci. Taj konac .
    Ali, ne upravlja s njim

    avatar

    29.12.2023. (22:24)    -   -   -   -  

  • Supatnik

    Nekad izgleda ko da si u ringu sa dva Rockyja, izubija te život, pa te još iscipelari dok si na podu, i onda negdi s ruba svijesti shvatiš da si još uvijek tu digneš se, otreseš prašinu pomiluješ ožiljke i kažeš nećeš razbojniče.

    Kad smo već ovdje nema nam druge nego dječjim očima gledati Božićkare, Oraškare, i Malog Isusa, moja Judita kaže da je on najbolji jer je donio darove i kod dide, i kod babe, i druge babe, i kod strike, i kod kuma Pece

    avatar

    29.12.2023. (22:59)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Vučja trepavica

    Nikada nisam znala da li dolazi ili odlazi. Maštom sam nadopunjavala zaborave srodnosti.
    Tražila sam cijelu vječnost taj neki davno zaboravljen i tko zna čiji stih:
    "kad padne prvi snijeg, ja pomislim da će se ipak vratiti..."
    A onda sam tražeći bez uspjeha, umorna zaspala,
    ne tražeći više ništa
    osim da se ne sjećam,
    da umru od straha zbog njega svi naši mirisi,
    sve naše dječje radosti i bolesti,
    da umre od srama svaki moj
    napajajući izvor bola.

    Ne znam jesam li umrla sada kada ga više nema, ili nekada prije.
    Sada kada se više neće nikako vratiti, a pao je snijeg.
    Kada se srce tako zavezalo u čvor da kuca tek tihim odbljescima i plavim proplamsajima.
    I kako se onda, nakon svega, srce uspije premetnuti u propinjujućeg plamenog konja
    išteći ljubav ili svetu smrt ?
    I otkud još mogu tako mrtva, prepoznavati vučju šapu pored svoje ograde rano ujutro,
    kad cijeli grad spava, a zora se svježe zakrvavi na snijegu ?

    Jednom obljubljena vučjom trepavicom, jednom nastanjena u nečijoj ponoći, varljivom odsjaju liskuna,
    jednom zamrznuta u oseci, utopljena u plimi,
    ja ljubav čujem i u zamrznutom jezeru, čujem kako se o njoj dogovaraju ribe,
    ne pitam se dolazi li ili odlazi,
    i ne može me zavarati njen krivi trag.

    avatar

    29.12.2023. (23:10)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ Ane:-* mi samo mislimo da imamo konopac
    @ Djeca su nam poklon. Zbog njih ustajemo. Šepesamo dalje, u ritmu sveudilj:-)

    avatar

    29.12.2023. (23:13)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Ponoć 31.12 još uvijek JE zvjezdani portal kroz koji prolazimo.
    Kako je uvijek bila, uvijek će i biti. Ponekad znamo da je i svaka ponoć takva. :)) A nekad čak i tri popodne bude vrijeme za bundevu pretvoriti u kočiju.......
    Vidjela sam te i znam da to znaš. :)
    Nisam zabrinuta za tebe. :)
    Brdo prtljage tegliš, ali nisam zabrinuta za tebe.
    Tebe će ljubav uvijek iznova pronaći, ti ćeš ljubav uvijek iznova primiti. Nisam zabrinuta za tebe.
    Idući put dobiješ praznu teku.
    Ja svoju već imam.

    :*****

    Jako puno ljudi naših godina jednostavno odustaje.
    Koji im je vrag? Sve imaju, pa misle da nemaju ništa!?

    avatar

    29.12.2023. (23:43)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Ne povlačim linije i paralale. Ne želim. Idem dalje, idem naprijed. Nije uvijek lako, ali tako valjda mora biti. Bježim od pretjeranih i teških analiza. Bolje mi je kad izostavljam. Ne da mi se ni ovdje više pisati. Nemam volje, nemam želje.
    Hvala ti na svemu! Svako dobro tebi i obitelji!

    avatar

    30.12.2023. (00:17)    -   -   -   -  

  • smjehotvorine

    samo budi svoja :) i nemoj odrasti :)

    avatar

    30.12.2023. (09:24)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Još od gimnazijskih dana planer je moj suputnik....ni jedna godina bez njega...mora bit osebujan i "zalijepljen" za mene u svakom trenu i na svakom mjestu.....na kraj godine podvučem crtu i napišem hvala....svjesna da nikad ništa nije tako loše da ne bi moglo bit gore....
    Želim ti ljepotu života, da te prati i uveseljava....zagrljaj:-)

    avatar

    30.12.2023. (15:04)    -   -   -   -  

  • j.

    ovo s djecom, možda je još bolje sam sebi reći, moram se potruditi da ja njima budem poklon; što sam stariji, sve više mi se čini da nismo mi ti koji su birali, mi smo samo pohrlili tamo gdje smo vidjeli da idu mnogi; djeca su nekako izabrala nas, došla odnekud i odlaze tamo odakle su došla, a mi smo im bili kao nekakav kolac za lozu u vinogradu... :)

    nekad sam i ja pisao dnevnik, doduše to je moralo biti na nekoj "hoch" razini, sa malo ili nimalo bilješki o svakodnevnome... sada mi je žao da nisam radio takvo što, imao bih vlastiti gugl u ladici :)))) uživaj u tom blagu

    e da, moj Stari je ostavio čitav jedan kofer bilješki, ceduljica, malih notesića sa tim bilješkama, to su godine i godine; kada bolje razmislim, on je zapravo najveći dio života proveo kao samac u nekoj pećini; taj kofer mi sada stoji u garaži i čeka... ne znam točno što, ali nije prošao dan u ovih dvadeset godina da ga se ne sjetim i da ne pomislim: doći će dan i za to; bilo je dana kada sam i to počeo otkopavati, ali ne znaš s koje bi strane i kako... i tako se nadam da to jednostavno neće propasti.... :))))

    mi smo ti inače takvi skribomani, stric je vodio muzej jednog grada na moru, osnovao ga; bio je profesor povijesti i filozofije, napisao knjigu o stoljećima povijesti još kao relativno mlad, kada nije baš imao vremena, i onda je pod stare dane počeo skupljati građu i pisati rukopis za enciklopediju grada; kada je umro moj Stari i kad je bio na sprovodu, pričao mi je o tome; negdje pred smrt taj rukopis je već nekako bio pri kraju, ali ga nije stigao dovršiti... i onda se to rasteplo i nestalo; sestrična već godinama ne komunicira s nikime... mi vjerujemo da je to jednostavno bacila... katastrofa......

    eto, ja umjesto blokića i papiruština imam blog editor i vaše blogove okolo naokolo :)))) nekako mi se čini da je to što radim ljepše, barem meni; pričati sa živim ljudima, to j enešto što se nikada i nigdje ne može nadomjestiti; sad, da li je i drugima dobro, u to se ne bih dirao :))))

    avatar

    30.12.2023. (19:37)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ Lili, zato jer je najlakše odustati.
    Veselim se teki:-))
    I da, naravno da znam. Stalno počinjem iznova i iznova. Pritom mijenjam pristup i igram se. I ja sam gledajući te, znala da i ti to znaš. Zato si mi bliska, djevojko mala:-*
    @ Gala, da se nisi usudila opraštati se od mene!:/
    @ samo svoja, mala i mlada:-*
    @ hvala More:-* zagrljaj tebi!
    @ izgleda da sam i ja skriboman:-) ka
    Bolje reći, tipkomanka...:-)

    avatar

    30.12.2023. (22:42)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Ma ne treba ništa vagati, samo se radovati novom danu bio 1.1 ili 15. 06.

    Nek ti nadolazeća godina bude živa i bogata iskustvima bas kao i ova na zalazu. Cmok.

    avatar

    31.12.2023. (07:08)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Bliži se kraj teške godine u kojoj je izgubila majku. U kojoj je izgubila iluzije o najbližima.
    O prijateljstvima.
    O ljubavi. O muškarcima.
    I muškim suzama, posebice.
    Hoćeš li ti to ostariti sama, Sarah ?
    Budeš li mudra, to ti je sasvim izvjesno.
    Godina u kojoj su lekcije bile bolne i krvave i sluzave i vrištale su joj ispod jastuka u noćima potmulih detonacija i borbi.
    Frontovi vanjski i frontovi unutrašnji, izmijenjivali su se negdje pred zoru, kada se dan poput zvuka male bisernice razlijevao sobom, donoseći dah svježe hladnoće s planina na koje se još nije popela.

    A ona je znala, vraški je oduvijek znala krenuti iz početka. Vratiti se na svoj izvor ne znači ići unatrag, kada se radi o unutrašnjim rijekama.
    Znaš onaj samostan na onom otoku ? E, to je izvorište njene vjere u Boga. Tamo nenametljivo Bog progovara iz stijena, mora, palmi i kamenja. I grli.
    Onaj mrak, ona okrenutost unutrašnjosti, onaj zvonik koji te budi radosno, one pjesme koje se pjevaju same, oni prsti koji znaju svirati orgulje, premda pojma nemaju.
    Ono što sretna spoznaja o tome da imaš samo sebe, čini tvome licu, nemjerljivo je sa brigom i ljubavlju koju očekuješ da ti pruži..bilo tko.
    Ona je bila svoj sretni mali zimzelen. No, kao takva, uvijek preslaba podrška samoj sebi.

    Pa se odlučila pratiti, baš kao što voli neprimjetno i anonimno pomagati drugima, odlučila je neprimjetno i anonimno pomoći sebi.
    Da niti ne zna koliko si pomaže, jer, kakva već je, ličilo bi joj to na sebičnost.
    Slikaj, piši, putuj svijetom, upoznaj ljude ! Sjeti se uvijek onih koji su te voljeli!
    No, bježi od slatkorječivosti, prenaglih emocija, muške impresioniranosti.
    I kada im vjeruješ, ne vjeruj.

    Bližio se kraj još jedne teške godine.
    Neka samo ostane u ropotarnici povijesti!
    Stavit ćemo retrovizor na off.
    Okrenuti se vlastitim izvorima, u kojima primarno ionako nikoga nije bilo.

    Samo mi u položaju fetusa, u trokutu života.
    Samo mi i naš Bog.
    ( 31.12.2020.)

    avatar

    31.12.2023. (16:07)    -   -   -   -  

  • The Art Of Being Yourself

    31.12. ipak ima malo drugačije značenje od drugih ponoći. Baš ti je dobar tekst, ima svega u njemu, ali na kraju ipak optimizam kako i treba.
    Bilježnica s 365 praznih listova je ispred svakoga. Treba ih pametno popuniti, a onda 365.-i sjesti i vidjeti kako je taj ciklus prošao.

    avatar

    31.12.2023. (18:51)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Sretna Nova, draga! :)

    avatar

    01.01.2024. (02:19)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Zahvalni jesmo, uvijek jer kada se osvrnemo možemo vidjeti da su sve muke bile samo prolazni trenuci. Sretno tebi i tvojima u ovoj Novoj!

    avatar

    01.01.2024. (10:18)    -   -   -   -  

  • metamorfoza

    Sve najbolje i najljepše ti želim!

    avatar

    01.01.2024. (15:39)    -   -   -   -  

  • konobarica

    Raise your glas girl!
    Za sve rokovnike koje ćeš kupiti.
    Ispuniti.
    Grlim te.

    avatar

    01.01.2024. (22:27)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Hvala svima dragi ljudovi moji :-******

    avatar

    02.01.2024. (12:50)    -   -   -   -  

  • Pjaceta

    Neš ti ostaiti sama, unajmit čemo kolibu i sadit cvijeće, zelen i ludo se smijati. A sad Dorthy, triput sa tim crvenim cipelicama lupni ... Međik.

    avatar

    09.01.2024. (10:41)    -   -   -   -  

  • Sarah

    Sis:-*

    Uvijek se pojaviš nenadano, ko zlatni prah...
    Piši...piši ko nekad, dva-tri reda...ma ne, ono dugačko tvoje..piši...

    avatar

    09.01.2024. (23:09)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...