Nisam nikada prešla granicu virtuale u smislu upoznavanja (ja je doslovno tako shvaćam, i tu sam striktna) i nisam nikoga od blogera/ica upoznala uživo. Bilo je kroz ovo vrijeme nekih želja, ali nisam mogla preko sebi zadanih granica. A lomila sam se o ta pravila do ruba nekoliko puta. Upoznati druge ljude ovdje je, vjerujem, divno ponekad...ali bez obzira, gledali se (ikad) u oči ili ne, ljudi ne smiju zaboraviti da su neke granice dobra stvar: i u životu, i u virtuali, i u virtualnom životu...
01.11.2023. (09:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Hvala ti na lijepim riječima.
Lijep ti je post, mekan, ljubavno rozi, autentično tvoj.:) Susreti u reali, izvan virtuale? Može, ali ne nužno, nego kako organički dođe, iako, po mom sudu, ljudi su previše sramežljivi (ja sam previše sramežljiva?) i korak prema (ipak) nepoznatoj osobi kroz strah ne odvaže se svi učiniti....
Kaj se ovog tiče Zbog čega umrli dobivaju više cvijeća od živih? Zato jer je kajanje jače od zahvalnosti. ne znam baš, uopće to nije istina za mene. Kod mene nema kajanja. mislim, ima razumijevanja i uvida da sam griješila, i da je druga strana griješila, ali to spada u ljudski defolt. Otpustiti i ići dalje... Ako je nešto bilo toliko loše, da te zebnja obuzme na pomisao, imati to na umu, potruditi se ne ponavljati (ukoliko je impulsno) (ukoliko nije, nego je bio krivi izbor, ...e jbg...pomiriti se i ići dalje....)
Ja volim vjerovati da je donošenje cvijeća i svijeća izraz ljubavi, ono malo brige i ljudske geste koje možemo pružiti svom pokojniku, pa makar i oko tog mjesta gdje su im ostaci ljudskog tijela.... (uz ofkors molitvu i razgovor s tom osobom, ukoliko je netko na tu stranu)
Ali, danas su Svi sveti, tek sutra je Dušni dan,....ugl, baš sam se pitala, jel zapravo onda okej za zaključiti da je danas dan posvećen svima, svim ljudima kroz sva vremena i sve religijske i duhovne puteve kojih do sada bješe na Zemlji, koji su dosegli prosvjetljenje? Svima koji su se probudili? Ili samo katoličkim svecima? Volim si zamišljati da je ovo prvo, pa eto, želim sretne Sve svete svima :))) I da znaju da i sami idu k tome :)))pa sve u svoje vrijeme. :)))
Ček, imam još jednu umotvorinu, božemeprosti, nevezano za post, ali eto :))) kad već još nemam svoj blog da tamo pišem, jel se može reći da, otkad smo pomaknuli sat, jako rano postaje kasno, i to mi pomalo ide na živce (iako pozdravljam činjenicu da kad jutrom otvorim oči vrlo kasno je još uvijek rano) :-P ? :)))
Bokić, @Sarah, puse! :)
01.11.2023. (10:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svi oni koje sam upoznao su super, što znači da sam znao dobro odabrati :), za dosta onih koje nisam upoznao također mislim da su super, čak i oni s kojima se ne slažem, recimo blogericu dvi tri riči cijenim iako se u mnogočemu ne slažemo, pa i ne komuniciramo, o Annaboni da ne pričam ratujemo ovdje više od desetljeća i niko nije ranjen, ni ja ni ona, mi ovdje iznosimo svoje stavove, i polemiziramo sa stavovima drugih ljudi, tako da ne vidim razloga za neku dramu, ako smo sigurni u svoje stavove, šta nas briga što misli netko drugi, ako nismo uvijek ih možemo promijeniti, ako znamo da su klimavi a ustrajemo na njima onda smo budale, ali to je tako i u stvarnom životu, tamo gdje je manje znanja i zdravog razuma, ima više osjećaja za filing, a osjećaj za filing nije baš racionalan, pa tu nemamo o čemu previše pričat.
Inače imaš pravo žao mi je što neke nisam upoznao, a sad je eto prekasno, a što se tiče cvijeća mrtvima, ima ga ovih dana toliko zato jer to rade i svi ostali, pravo stanje će se moći vidjeti za mjesec dana, ali to je tako kako je, sve je to život, takvi smo kakvi jesmo, najgori smo kad se pokušavamo prikazati boljima nego jesmo, time vrijeđamo sve oko sebe.
01.11.2023. (10:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I dalje vjerujem kako nas na blogu i u životu napisana i izgovorena riječ prezentira onakvima kakvi zaista jesmo....šaroliko smo društvo...i neka smo, u toliko i jesmo interesantni...nevažno jel druženje u živo il u virtuali..duša nadilazi obje opcije i spaja srodne....u ove dane prisjećanja na naše kojih nema, šaljem svima blogozagrljaj...svi stanete u njega:-)
01.11.2023. (12:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pročitala sam i komentar dolje, dio upućen meni. Zaista sam tvrda u tim nekim stavovima i imam razloga za to. Mi smo istu stvar kroz život promatrale s dijametralno različite pozicije. Ti si kao žena gledala svoju patnju, svoju potrebu i svoju ljubav dok sam ja gledala puno nesretne djece, uništenih djetinjstva, teškoće samohranih majki, a sve zbog fatalnih ljubavi, duševne srodnosti, uzbudljivog sexa, a u konačnici taj odnos nije opstao. Ljudi neprestano koriste iste obrasce i ponavljaju ista iskustva. Ostalo je dosta razorenih ljudi i djece ništa značajno i veliko iz toga nije proizašlo. Samo iznimno se dogodila čvrsta i stabilna, dugotrajna veza. Ruku dajem kako se muškarac (vrijedi i za žene) koji se šuljao iz ženinog kreveta ljubavnici bi se kroz vrijeme šuljao iz ljubavnickog drugoj ženi i to u suštini nikada nije imalo veze sa ženama nego samo s njim samim.
I da, u nekim stvarima možda sam "premoralna", pretvrda, ali ja to nisam birala i to nije usmjereno prema nekome osobno.
Možda se i vi Zagrepčanci možete družiti, mi koji nismo iz Zg a bi to teže izvodili.
Moj jako dragi prijatelj @Art me je godinama molio da se javim na mail. Mislila sam si, a što ćemo si nas dvoje pisati, a da ne možemo preko bloga? On je na moru. Znala sam da preko tristo km nećemo prevaliti da bi popili kavu, a život je uvijek bio užurban.
Sada čak, nakon svih iskustava možda i ne bih dolazila u osobni kontakt s ljudima s bloga. Ne znam.
Možda jednom kad odem u mirovinu ? Divna je pomisao da se s @jelenkom šetam po nekoj planini, ali realizirati to je dosta komplicirano.
Što se moje životne priče, intime i privatnih stvari tiče, ljudi iz stvarnosti znaju, puno, puno više. Bložani ni blizu toliko ni tako.
I sve ovo gore izrečeno ukazuje kako smo različiti. Takvi trebamo i biti.
Mjesto na kojem se dodirnemo je blog. Meni ovog trenutka taman.
01.11.2023. (13:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stavila si neke ljude ovdje u pat poziciju, još ćeš nas natjerati da se grlimo. ;) A našem virtualnom imidžu to ne pristaje. ;) Za dobra stara vremena, a i za ona koja su pred nama: hugs&kisses za sve prisutne, odsutne, spomenute, nespomenute...ostavljam :)).
Freš, na nekoliko postova sam ti umalo uletjela ostaviti komentar, ali zbog nekog glupavog nesporazuma s početka ovog mog novog bloganja sam se suzdržala. Na tebi vježbam samokontrolu :D. Je li tako da sam uspješna? Rupičasta je zakon, bila i ostala, - vjerujem...i osjećam da nije fer prema njoj ovo sve što se odigralo. Ljudski je griješiti, a nadljudski je popravljati stvari. Tako je govorijo ZaRatSutra. Puse svima.
01.11.2023. (18:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hvala. ovih dana mi treba nešto, ne znam zapravo sam svoje probleme najprije rješavala, a onda se cmizdrila pred drugima, post festum. no ponekad mi se netko javi, preko poziva, glasa, samo da pita kako sam. i sluša me. pa onda nešto utješno kaže, ohrabrujuće. da znaš da si živ i za nekog drugog, ne samo za one koji te trebaju. e, pa, baš tako, poželjela si tako napisati, reći, i usmjerila misao i prema meni. "potrebitoj" (kakva čudna riječ), onoj kojoj treba, riječ, utjeha, baš tako. u ovim trenucima. nešto je u tebi znalo. tako se nađu duše. lil je pisala o deprivaciji dodira. postoji i deprivacija sna. neposrednih razgovora. prihvaćenosti. osjećaja uspješnosti i napretka. deprivacija prijateljstva. voljenja. nježnosti. čega god se sjetiš. u onda uleti netko živ i odnese . ne tegobu. nego osjećaj da si sam ko pas i miriš se, naučen kao magare na batine. eto tako nekako. pustiš vodu, čistu vodu da se žedan napije, umije i malo sjedne. ne idem na groblja onda kad je gužva, kad sve vonja po paljevini i ubijenom cvijeću. odem kad je tiho i onda me sretne bubamara i penje se do lišća, do rubova mramora. tako se razgovaramo. hvala.
01.11.2023. (22:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Volim vas sve. Doista volim. I kad se slažemo i kad se ne slažemo. Narednim postom vam želim zahvaliti za ove 3 godine. :( Baš sam se danas rastužila i raspekmezila.
02.11.2023. (00:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Ane:-) @ Dvitri, ja imam velikih problema upravo s vlastitim granicama. Redovito ih prelazim, puštam " migrante " da lunjaju, a sve zato jer mi se ne da biti striktna:-) @ Lili, nijedan susret nije nužan naravno, do njega dolazi samo ako obje strane tako osjete:-) ne proganjam ljude:-P žao mi je što se često ne znam bolje organizirati pa imati više prostora za susrete..al meni virtuala za graditi prijateljstvo nikako nije dovoljna, ma niti približno. Ovo o obasipanju cvijećem vrijedi više za one koji drugim danima to ne čine, nemaju potrebu za tim..mada iskreno, ja se ne sjećam kada sam zadnji puta nekome poklanjala cvijeće ili ga dobila od nekoga na poklon..a da je kajanje često jače od zahvalnosti- to definitivno stoji, al se treba truditi, svatko u svojim okvirima i mogućnostima, da tako ne bude. Zato sam se ja vama danas zahvalila. Autentično. Možete si zamisliti da sam vam i poklonila cvijeće:-) jedino kaj ne miriši jer je virtualno:-P Je, svi smo mi sveti tamo gdje smo dobri i lijepi. Sretno nam u tome:-*
@ moja ti:* tebe tek želim upoznati..
@ Supy, a nekada treba i malo sreće:-) ko u svemu. Ane si želim vidjet uživo, isto. Dvitri je baš posebna! Za Pinklec je meni žao da se nismo srele.
Ponosna sam jer imam jednu Z. u Puli i jednu N. u Ljubljani. Ko sisterice su mi.
@ grlim Morska:-* @ Tvokuna, evo ovaj post je cvijeće za blogere:-) @ Ipsi, sve se čini vrlo komplicirano, dok se ne realizira:-)
02.11.2023. (01:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ hvala Mate, hvala Modrina... @ Dvitri, volim delat pekmez:-P možemo si mi predstavljat sebe ko neke kulere i superheroje, nekada i to treba, zakaj ne, al svi smo ipak krvavi ispod kože i tek kroz autentičnost nalazimo bliskost. Je..krivo je i meni to za Rupičastu. Tako glupa i nespretna je bila ta stara komunikacija, nabijena emocijama, svatko je pisao svoje, nitko nikoga nije čitao kako treba..virtuala! Da smo sjedili za stolom, jeli i pijuckali, kreveljili se i blesirali, do toga ne bi došlo. Pusa tebi:-* graničarko @ tetač moj, zovem te ovih dana:-*il ti zvrcni kad stigneš @ Gala, takav je dan. Al trebamo se češće podsjetiti da smo samo ljudi. Of flash and blood we maid...born to make mistake..kak Ferry pjeva.
02.11.2023. (01:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovdje sam nakon tolikih godina iz jednog jedinog, zapravo sasvim nečistog, sebičnog i nečasnog motiva - a to je pisanje ili naporno piskaranje, ovisi kako se kome iz koje perspektive čini, no potpuno uvažavam veze koje među ljudima mogu dovesti do stvarnog druženja i obogaćivanja života s one strane ekrana; dapače - u nekom drugom životu i nekom drugom svijetu sasvim sam siguran kako bi mi jako puno ljudi s ovog mjesta moglo postati dragim poznanicima s kojima bi prava umjetnost bila provoditi zajedničko vrijeme, a nekome od njih moguće kako bih postao i prijateljem u punom smislu riječi; to naravno da bi ovisilo prije svega o tome bih li se ja kome uopće mogao dopasti; no - nije to baš tema ovog posta; ajmo onda pokušati ponovno. Dakle, što se pisanja tiče - ako pišem loše, promašujem smisao, skrećem s teme kao iz zavoja na praznim gumama, tim više - onda znači da moram pisati još i još i još, da se uvježbam :)))). No, nije niti to tema posta. Što se stvarnog života vezanog uz blog tiče - nisam daleko od načina razmišljanja kojeg je s uspjehom sažela recimo Dvi-tri riči... ... ali tema ove priče jest ipak to da pokušamo uhvatiti ono što bi nam ovi preko, ovi kojih se danas sjećamo - prvi rekli, ovako lijepo i iskreno kao ti: ne gubite vrijeme; gledajte se u oči. Da, to s gledanjem u oči, to je i meni omiljena rečenica, već sam je toliko istrošio i izraubao da sam i sam pomislio koliki sam ja čimbenik te čudovišne inflacije riječi; ali to o čemu nam Sarah piše živa je istina; svi je duboko u sebi osjećamo: malo je toga vrijedno bez gledanja u nečije oči. Dobro, gledati se može i drugdje, je li, može se i dirati, samo ako se želi, i svašta se još može – ali oči su tu da stalno bdiju nad tom činidbom, ili propuštanjem – kako mu drago – pa da poruče duši: valja ti taj posao kume – ili ne valja. Samo nekolicina nas ovdje, par okorjelih piskarala, vjerojatno duboko uvjerenih u silnu važnost i vrijednost onoga što se piše i još više - onoga što se pored toga živi - možda bismo se tom odlučnom, značajnom i odrešitom konceptu usudili usprotiviti, ili još bolje rečeno – pokušali bismo, kada već tako i toliko dobro o sebi mislimo - nadograditi taj teško uhvatljiv osjećaj, pa reći: može se i kroz retke gledati ljude u oči, kako ne, pa što si vi, da prostite, okati umišljate na čelu s tom Sarom, da se piše u vjetar? Naravno, morali bismo imati neko jamstvo da nam to uspijeva; kakav shodan frankfurtski ili briselski certifikat izvrsnosti, kao kad nekakav fantomski Hamsun ili Vergilije u nas navali poput poplave, preko brane godina i stoljeća, pa se zagleda u nas nekim mačjim očima – ili bi nam barem u toj raboti valjalo kakvo pouzdano svjedočanstvo dvojice neporočnih i prisnaženih svjedoka: rekla je meni kuma Bara da je nju dva ili tri odlomka tog i tog škrabala, susjed dragi, s nogu onomad oborilo kao polić dobre kruškovače. Već sada vidite koliko je to šupalj i jalov posao; razvijte ovih nekoliko redaka u strijelce pa pokušajte: kakve ćete oči iza njih nazrijeti i što vas iz njih gleda? Nije tom nepritomnom sijaču slova i smisla baš za vjerovati; valjalo bi se onako dobro zagledati u njegove zjenice pa vidjeti – ima li tu čega ili nema, znate. A ako ičega ima, onda sigurno da ima volje zatrpati nas riječima poput vijavice i odvesti zametenim putem u nepoznato. Ili dobro poznato?
.........................
02.11.2023. (18:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zato, znaš već, Sarah, ja ću ovdje oštro prosvjedovati u korist virtuale i pisane riječi – red je; ne mogu od sebe, pa to ti je – a i sam vidim da si u pravu. Mora diskusija nekud teći, ne možemo se svi slagati, nismo na sastanku ćelije :))). Onaj neki j., možda čak – da se ne lažemo - slabašan i povodljiv, isprve bi ti rekao: ma da, frigaj riječi, daj deset sekundi očiju pa neka sve ide na bubanj; fućkaš tri toma rečenica kad ćemo s njima ionako na kraju škiljiti u mraku i mutno gledati u vlastite suze. Lako je tebi, jednoslovni filozofe; ti ćeš se, samo kada to poželiš, zagledati u oči svoje Najdraže, otići ćeš po tu dozu miline dolje uz topli čaj i kekse, pa ćeš u njima naći sve što poštenu čovjeku u ovakvoj maglenoj jesenskoj noći treba – i onda ćeš pustiti s lanca onog vjetra da nam o onom drugome, od čega se čovjeku duša zamrzne - soli pamet. I tako će taj svadljivi i višeznačni vjetar onda svisoka i sebeljubivo odvratiti: oči su možda tek iskre. Zapale se u mrkloj noći kao krijesovi pa zasvijetle; taman pomisliš, evo konačno i mene da ogrije – a već je izgledalo kako nikad neće, majku mu staru. Ne puštajmo iskre; ne gubimo ih; ne tratimo te tople krijesnice pogleda u noćima kao ove slabašne svijeće što svijetle noćas nad gradovima. Oči su kremenje da njime upalimo vatru koja će grijati koju večer; riječi su nasuprot tome - bisage: u njih ćemo brižno pospremiti ono što su oči upalile, da bi nam svijetlile onda kada se oči zatvore i kada nekih od njih davno više ne bude, a jedino što nam od života u toj turobnoj bilanci ostane jest kapital vlastite nutrine. Ono mjesto u koje se očima zagledati ne može. Riječi su nerijetko i znak samoće – nisu baš za svakoga; kako ćeš s njima u buci i vrevi; s riječima treba polako i natenane, u tamnim noćima dok pucketaju radijatori kao panjevi u peći. Riječi te odvedu daleko i duboko, nećeš s njima u društvu dugo ugledati niti jedne oči, a kamo li tople, sve dok ne zažmiriš. Riječi su jedino jamstvo jasnoće sjećanja: tko ne vjeruje u riječi, taj sigurno nikada neće ugledati niti jedne oči. Jedne bez drugih, oči i riječi – mašta i stvarnost – bile bi kljaste i mrtve. Pozdrav, i znaš već – nemoj kaj zameriti, morao sam. Ne mreš kad si Frankenštajn držat u sebi sve to baš uvijek pod kontrolom. Mislim, virtuala – riječi – pisanje – pa nisi ti tu bilo tko. Ako netko treba šibati po riječima i po virtuali, Sarah, to si onda ti; ti riječi po komentarima provjereno čitaš kao moja kćer tuđe kosti na rentgenu, jasno i bez ostatka. Okice ostavi za nas koji smo u tom teškom poslu možda nekad uspjeli samo zagrebati po površini. ))).
02.11.2023. (18:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ meco, upravo tako...no nije li to zapravo malo tužno ?
@ Ipsi, ja sam u reali trenutno prekinula dva prijateljstva i jedna kolegica je na ledu. Nekako mi ljudi sve manje pašu trenutno. Tako da mi je trenutno ovdje ekipa zbilja bolja. Ne zato jer mi povlađujete...nego ste mi konstruktivniji, čini mi se kao da vam je više stalo, do sebe, do života, do interakcije sa mnom. To mi paše. Površnost me jako odbija. Kalodont uvijek možemo opstruirati :-)))
@Vjetre...sada nemam vremena, al na neke sam se tvoje rečenice baš ježila i drhtala...od prepoznavanja.
03.11.2023. (09:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Donabellina
upravo tako-------no comm
01.11.2023. (09:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri riči...
Nisam nikada prešla granicu virtuale u smislu upoznavanja (ja je doslovno tako shvaćam, i tu sam striktna) i nisam nikoga od blogera/ica upoznala uživo.
Bilo je kroz ovo vrijeme nekih želja, ali nisam mogla preko sebi zadanih granica. A lomila sam se o ta pravila do ruba nekoliko puta.
Upoznati druge ljude ovdje je, vjerujem, divno ponekad...ali bez obzira, gledali se (ikad) u oči ili ne, ljudi ne smiju zaboraviti da su neke granice dobra stvar: i u životu, i u virtuali, i u virtualnom životu...
01.11.2023. (09:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Hvala ti na lijepim riječima.
Lijep ti je post, mekan, ljubavno rozi, autentično tvoj.:) Susreti u reali, izvan virtuale? Može, ali ne nužno, nego kako organički dođe, iako, po mom sudu, ljudi su previše sramežljivi (ja sam previše sramežljiva?) i korak prema (ipak) nepoznatoj osobi kroz strah ne odvaže se svi učiniti....
Kaj se ovog tiče
Zbog čega umrli dobivaju više cvijeća od živih?
Zato jer je kajanje jače od zahvalnosti.
ne znam baš, uopće to nije istina za mene.
Kod mene nema kajanja.
mislim, ima razumijevanja i uvida da sam griješila, i da je druga strana griješila, ali to spada u ljudski defolt.
Otpustiti i ići dalje...
Ako je nešto bilo toliko loše, da te zebnja obuzme na pomisao, imati to na umu, potruditi se ne ponavljati (ukoliko je impulsno) (ukoliko nije, nego je bio krivi izbor, ...e jbg...pomiriti se i ići dalje....)
Ja volim vjerovati da je donošenje cvijeća i svijeća izraz ljubavi, ono malo brige i ljudske geste koje možemo pružiti svom pokojniku, pa makar i oko tog mjesta gdje su im ostaci ljudskog tijela....
(uz ofkors molitvu i razgovor s tom osobom, ukoliko je netko na tu stranu)
Ali, danas su Svi sveti, tek sutra je Dušni dan,....ugl, baš sam se pitala, jel zapravo onda okej za zaključiti da je danas dan posvećen svima, svim ljudima kroz sva vremena i sve religijske i duhovne puteve kojih do sada bješe na Zemlji, koji su dosegli prosvjetljenje? Svima koji su se probudili? Ili samo katoličkim svecima? Volim si zamišljati da je ovo prvo, pa eto, želim sretne Sve svete svima :))) I da znaju da i sami idu k tome :)))pa sve u svoje vrijeme. :)))
Ček, imam još jednu umotvorinu, božemeprosti, nevezano za post, ali eto :))) kad već još nemam svoj blog da tamo pišem, jel se može reći da, otkad smo pomaknuli sat, jako rano postaje kasno, i to mi pomalo ide na živce (iako pozdravljam činjenicu da kad jutrom otvorim oči vrlo kasno je još uvijek rano) :-P ? :)))
Bokić, @Sarah, puse! :)
01.11.2023. (10:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
White Lilith
"A zapravo piše svemiru."
"Nježnost prema sebi, duboka spoznaja o tome koliko nismo bezgrešni bogovi i koliko smo krhki i prolazni, najjače je oružje u tome."
sama sam sebi već patetična s ponavljajućim.....ooooooo kako osjećam ovo što govoriš (zato si) moja ti
ljubim... do nekog susreta u živo...još na ovom svijetu nadam se :))))))
01.11.2023. (10:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Supatnik
Svi oni koje sam upoznao su super, što znači da sam znao dobro odabrati :), za dosta onih koje nisam upoznao također mislim da su super, čak i oni s kojima se ne slažem, recimo blogericu dvi tri riči cijenim iako se u mnogočemu ne slažemo, pa i ne komuniciramo, o Annaboni da ne pričam ratujemo ovdje više od desetljeća i niko nije ranjen, ni ja ni ona, mi ovdje iznosimo svoje stavove, i polemiziramo sa stavovima drugih ljudi, tako da ne vidim razloga za neku dramu, ako smo sigurni u svoje stavove, šta nas briga što misli netko drugi, ako nismo uvijek ih možemo promijeniti, ako znamo da su klimavi a ustrajemo na njima onda smo budale, ali to je tako i u stvarnom životu, tamo gdje je manje znanja i zdravog razuma, ima više osjećaja za filing, a osjećaj za filing nije baš racionalan, pa tu nemamo o čemu previše pričat.
Inače imaš pravo žao mi je što neke nisam upoznao, a sad je eto prekasno, a što se tiče cvijeća mrtvima, ima ga ovih dana toliko zato jer to rade i svi ostali, pravo stanje će se moći vidjeti za mjesec dana, ali to je tako kako je, sve je to život, takvi smo kakvi jesmo, najgori smo kad se pokušavamo prikazati boljima nego jesmo, time vrijeđamo sve oko sebe.
01.11.2023. (10:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
morska iz dubina
I dalje vjerujem kako nas na blogu i u životu napisana i izgovorena riječ prezentira onakvima kakvi zaista jesmo....šaroliko smo društvo...i neka smo, u toliko i jesmo interesantni...nevažno jel druženje u živo il u virtuali..duša nadilazi obje opcije i spaja srodne....u ove dane prisjećanja na naše kojih nema, šaljem svima blogozagrljaj...svi stanete u njega:-)
01.11.2023. (12:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Snaga Tvokuna
Da, lijepo je, bilo bi lijepo upoznati neke ljude odavdje iz ovog svijeta .. i slazem se da bismo vise cvijeca trebali kupovati zivima ..
01.11.2023. (12:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
Pročitala sam i komentar dolje, dio upućen meni. Zaista sam tvrda u tim nekim stavovima i imam razloga za to. Mi smo istu stvar kroz život promatrale s dijametralno različite pozicije. Ti si kao žena gledala svoju patnju, svoju potrebu i svoju ljubav dok sam ja gledala puno nesretne djece, uništenih djetinjstva, teškoće samohranih majki, a sve zbog fatalnih ljubavi, duševne srodnosti, uzbudljivog sexa, a u konačnici taj odnos nije opstao. Ljudi neprestano koriste iste obrasce i ponavljaju ista iskustva. Ostalo je dosta razorenih ljudi i djece ništa značajno i veliko iz toga nije proizašlo.
Samo iznimno se dogodila čvrsta i stabilna, dugotrajna veza.
Ruku dajem kako se muškarac (vrijedi i za žene) koji se šuljao iz ženinog kreveta ljubavnici bi se kroz vrijeme šuljao iz ljubavnickog drugoj ženi i to u suštini nikada nije imalo veze sa ženama nego samo s njim samim.
I da, u nekim stvarima možda sam "premoralna", pretvrda, ali ja to nisam birala i to nije usmjereno prema nekome osobno.
Možda se i vi Zagrepčanci možete družiti, mi koji nismo iz Zg a bi to teže izvodili.
Moj jako dragi prijatelj @Art me je godinama molio da se javim na mail.
Mislila sam si, a što ćemo si nas dvoje pisati, a da ne možemo preko bloga?
On je na moru. Znala sam da preko tristo km nećemo prevaliti da bi popili kavu, a život je uvijek bio užurban.
Sada čak, nakon svih iskustava možda i ne bih dolazila u osobni kontakt s ljudima s bloga. Ne znam.
Možda jednom kad odem u mirovinu ?
Divna je pomisao da se s @jelenkom šetam po nekoj planini, ali realizirati to je dosta komplicirano.
Što se moje životne priče, intime i privatnih stvari tiče, ljudi iz stvarnosti znaju, puno, puno više. Bložani ni blizu toliko ni tako.
I sve ovo gore izrečeno ukazuje kako smo različiti. Takvi trebamo i biti.
Mjesto na kojem se dodirnemo je blog. Meni ovog trenutka taman.
01.11.2023. (13:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
matebalota
Kako lijepo i iskreno napisano.
01.11.2023. (14:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
modrina neba
Uvijek nježna Sarah...ja sam osebno upoznala blogericu Agava i često pričala preko telefona sa pokojnu Vesnu (pinklec).
01.11.2023. (16:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri riči...
Stavila si neke ljude ovdje u pat poziciju, još ćeš nas natjerati da se grlimo. ;) A našem virtualnom imidžu to ne pristaje. ;)
Za dobra stara vremena, a i za ona koja su pred nama: hugs&kisses za sve prisutne, odsutne, spomenute, nespomenute...ostavljam :)).
Freš, na nekoliko postova sam ti umalo uletjela ostaviti komentar, ali zbog nekog glupavog nesporazuma s početka ovog mog novog bloganja sam se suzdržala. Na tebi vježbam samokontrolu :D.
Je li tako da sam uspješna?
Rupičasta je zakon, bila i ostala, - vjerujem...i osjećam da nije fer prema njoj ovo sve što se odigralo. Ljudski je griješiti, a nadljudski je popravljati stvari.
Tako je govorijo ZaRatSutra.
Puse svima.
01.11.2023. (18:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
hvala. ovih dana mi treba nešto, ne znam zapravo sam svoje probleme najprije rješavala, a onda se cmizdrila pred drugima, post festum. no ponekad mi se netko javi, preko poziva, glasa, samo da pita kako sam. i sluša me. pa onda nešto utješno kaže, ohrabrujuće. da znaš da si živ i za nekog drugog, ne samo za one koji te trebaju. e, pa, baš tako, poželjela si tako napisati, reći, i usmjerila misao i prema meni. "potrebitoj" (kakva čudna riječ), onoj kojoj treba, riječ, utjeha, baš tako. u ovim trenucima. nešto je u tebi znalo. tako se nađu duše. lil je pisala o deprivaciji dodira. postoji i deprivacija sna. neposrednih razgovora. prihvaćenosti. osjećaja uspješnosti i napretka. deprivacija prijateljstva. voljenja. nježnosti. čega god se sjetiš. u onda uleti netko živ i odnese . ne tegobu. nego osjećaj da si sam ko pas i miriš se, naučen kao magare na batine. eto tako nekako. pustiš vodu, čistu vodu da se žedan napije, umije i malo sjedne. ne idem na groblja onda kad je gužva, kad sve vonja po paljevini i ubijenom cvijeću. odem kad je tiho i onda me sretne bubamara i penje se do lišća, do rubova mramora. tako se razgovaramo. hvala.
01.11.2023. (22:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Volim vas sve.
Doista volim.
I kad se slažemo i kad se ne slažemo.
Narednim postom vam želim zahvaliti za ove 3 godine. :(
Baš sam se danas rastužila i raspekmezila.
02.11.2023. (00:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
@ Ane:-)
@ Dvitri, ja imam velikih problema upravo s vlastitim granicama. Redovito ih prelazim, puštam " migrante " da lunjaju, a sve zato jer mi se ne da biti striktna:-)
@ Lili, nijedan susret nije nužan naravno, do njega dolazi samo ako obje strane tako osjete:-) ne proganjam ljude:-P žao mi je što se često ne znam bolje organizirati pa imati više prostora za susrete..al meni virtuala za graditi prijateljstvo nikako nije dovoljna, ma niti približno.
Ovo o obasipanju cvijećem vrijedi više za one koji drugim danima to ne čine, nemaju potrebu za tim..mada iskreno, ja se ne sjećam kada sam zadnji puta nekome poklanjala cvijeće ili ga dobila od nekoga na poklon..a da je kajanje često jače od zahvalnosti- to definitivno stoji, al se treba truditi, svatko u svojim okvirima i mogućnostima, da tako ne bude.
Zato sam se ja vama danas zahvalila. Autentično. Možete si zamisliti da sam vam i poklonila cvijeće:-) jedino kaj ne miriši jer je virtualno:-P
Je, svi smo mi sveti tamo gdje smo dobri i lijepi. Sretno nam u tome:-*
@ moja ti:* tebe tek želim upoznati..
@ Supy, a nekada treba i malo sreće:-) ko u svemu.
Ane si želim vidjet uživo, isto.
Dvitri je baš posebna!
Za Pinklec je meni žao da se nismo srele.
Ponosna sam jer imam jednu Z. u Puli i jednu N. u Ljubljani. Ko sisterice su mi.
@ grlim Morska:-*
@ Tvokuna, evo ovaj post je cvijeće za blogere:-)
@ Ipsi, sve se čini vrlo komplicirano, dok se ne realizira:-)
02.11.2023. (01:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
@ hvala Mate, hvala Modrina...
@ Dvitri, volim delat pekmez:-P možemo si mi predstavljat sebe ko neke kulere i superheroje, nekada i to treba, zakaj ne, al svi smo ipak krvavi ispod kože i tek kroz autentičnost nalazimo bliskost.
Je..krivo je i meni to za Rupičastu.
Tako glupa i nespretna je bila ta stara komunikacija, nabijena emocijama, svatko je pisao svoje, nitko nikoga nije čitao kako treba..virtuala! Da smo sjedili za stolom, jeli i pijuckali, kreveljili se i blesirali, do toga ne bi došlo.
Pusa tebi:-* graničarko
@ tetač moj, zovem te ovih dana:-*il ti zvrcni kad stigneš
@ Gala, takav je dan.
Al trebamo se češće podsjetiti da smo samo ljudi.
Of flash and blood we maid...born to make mistake..kak Ferry pjeva.
02.11.2023. (01:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mecabg
Predivan post.
Otkrio mi je ono što si sama nisam htela priznati.
U intimi anonimnost virtuelni svet nam daje ono što nam, nedostaje u reali...
02.11.2023. (13:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
Moram dodati još jedan komentar. Ne mogu čak ni reći kako u virtuali dobivam ono što ne dobivam u reali nego isprepleli smo se tu na blogu.
Ima ljudi u reali, ali to nisu ovi iz virtuale, to su ti i ti nikovi - ljudi, osim toga u reali je drugačija komunikacija.
Ovdje lijepo sjedneš pa virkaš. Čituckaš, ako hoćeš pišeš ako ne šutiš, zabavljaš s čovječuljcima iz svoje glave, a ipak ne, oni su živi ljudi. :))
Jedan oblik interaktivne igre. ;))
Btw. ne vjerujem kako je na anketi opet kaladont! :0
Stjašno!
02.11.2023. (17:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Ovdje sam nakon tolikih godina iz jednog jedinog, zapravo sasvim nečistog, sebičnog i nečasnog motiva - a to je pisanje ili naporno piskaranje, ovisi kako se kome iz koje perspektive čini, no potpuno uvažavam veze koje među ljudima mogu dovesti do stvarnog druženja i obogaćivanja života s one strane ekrana; dapače - u nekom drugom životu i nekom drugom svijetu sasvim sam siguran kako bi mi jako puno ljudi s ovog mjesta moglo postati dragim poznanicima s kojima bi prava umjetnost bila provoditi zajedničko vrijeme, a nekome od njih moguće kako bih postao i prijateljem u punom smislu riječi; to naravno da bi ovisilo prije svega o tome bih li se ja kome uopće mogao dopasti; no - nije to baš tema ovog posta; ajmo onda pokušati ponovno. Dakle, što se pisanja tiče - ako pišem loše, promašujem smisao, skrećem s teme kao iz zavoja na praznim gumama, tim više - onda znači da moram pisati još i još i još, da se uvježbam :)))). No, nije niti to tema posta. Što se stvarnog života vezanog uz blog tiče - nisam daleko od načina razmišljanja kojeg je s uspjehom sažela recimo Dvi-tri riči...
... ali tema ove priče jest ipak to da pokušamo uhvatiti ono što bi nam ovi preko, ovi kojih se danas sjećamo - prvi rekli, ovako lijepo i iskreno kao ti: ne gubite vrijeme; gledajte se u oči.
Da, to s gledanjem u oči, to je i meni omiljena rečenica, već sam je toliko istrošio i izraubao da sam i sam pomislio koliki sam ja čimbenik te čudovišne inflacije riječi; ali to o čemu nam Sarah piše živa je istina; svi je duboko u sebi osjećamo: malo je toga vrijedno bez gledanja u nečije oči. Dobro, gledati se može i drugdje, je li, može se i dirati, samo ako se želi, i svašta se još može – ali oči su tu da stalno bdiju nad tom činidbom, ili propuštanjem – kako mu drago – pa da poruče duši: valja ti taj posao kume – ili ne valja.
Samo nekolicina nas ovdje, par okorjelih piskarala, vjerojatno duboko uvjerenih u silnu važnost i vrijednost onoga što se piše i još više - onoga što se pored toga živi - možda bismo se tom odlučnom, značajnom i odrešitom konceptu usudili usprotiviti, ili još bolje rečeno – pokušali bismo, kada već tako i toliko dobro o sebi mislimo - nadograditi taj teško uhvatljiv osjećaj, pa reći: može se i kroz retke gledati ljude u oči, kako ne, pa što si vi, da prostite, okati umišljate na čelu s tom Sarom, da se piše u vjetar?
Naravno, morali bismo imati neko jamstvo da nam to uspijeva; kakav shodan frankfurtski ili briselski certifikat izvrsnosti, kao kad nekakav fantomski Hamsun ili Vergilije u nas navali poput poplave, preko brane godina i stoljeća, pa se zagleda u nas nekim mačjim očima – ili bi nam barem u toj raboti valjalo kakvo pouzdano svjedočanstvo dvojice neporočnih i prisnaženih svjedoka: rekla je meni kuma Bara da je nju dva ili tri odlomka tog i tog škrabala, susjed dragi, s nogu onomad oborilo kao polić dobre kruškovače. Već sada vidite koliko je to šupalj i jalov posao; razvijte ovih nekoliko redaka u strijelce pa pokušajte: kakve ćete oči iza njih nazrijeti i što vas iz njih gleda? Nije tom nepritomnom sijaču slova i smisla baš za vjerovati; valjalo bi se onako dobro zagledati u njegove zjenice pa vidjeti – ima li tu čega ili nema, znate. A ako ičega ima, onda sigurno da ima volje zatrpati nas riječima poput vijavice i odvesti zametenim putem u nepoznato.
Ili dobro poznato?
.........................
02.11.2023. (18:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
............................
Zato, znaš već, Sarah, ja ću ovdje oštro prosvjedovati u korist virtuale i pisane riječi – red je; ne mogu od sebe, pa to ti je – a i sam vidim da si u pravu. Mora diskusija nekud teći, ne možemo se svi slagati, nismo na sastanku ćelije :))). Onaj neki j., možda čak – da se ne lažemo - slabašan i povodljiv, isprve bi ti rekao: ma da, frigaj riječi, daj deset sekundi očiju pa neka sve ide na bubanj; fućkaš tri toma rečenica kad ćemo s njima ionako na kraju škiljiti u mraku i mutno gledati u vlastite suze.
Lako je tebi, jednoslovni filozofe; ti ćeš se, samo kada to poželiš, zagledati u oči svoje Najdraže, otići ćeš po tu dozu miline dolje uz topli čaj i kekse, pa ćeš u njima naći sve što poštenu čovjeku u ovakvoj maglenoj jesenskoj noći treba – i onda ćeš pustiti s lanca onog vjetra da nam o onom drugome, od čega se čovjeku duša zamrzne - soli pamet.
I tako će taj svadljivi i višeznačni vjetar onda svisoka i sebeljubivo odvratiti: oči su možda tek iskre. Zapale se u mrkloj noći kao krijesovi pa zasvijetle; taman pomisliš, evo konačno i mene da ogrije – a već je izgledalo kako nikad neće, majku mu staru. Ne puštajmo iskre; ne gubimo ih; ne tratimo te tople krijesnice pogleda u noćima kao ove slabašne svijeće što svijetle noćas nad gradovima. Oči su kremenje da njime upalimo vatru koja će grijati koju večer; riječi su nasuprot tome - bisage: u njih ćemo brižno pospremiti ono što su oči upalile, da bi nam svijetlile onda kada se oči zatvore i kada nekih od njih davno više ne bude, a jedino što nam od života u toj turobnoj bilanci ostane jest kapital vlastite nutrine. Ono mjesto u koje se očima zagledati ne može.
Riječi su nerijetko i znak samoće – nisu baš za svakoga; kako ćeš s njima u buci i vrevi; s riječima treba polako i natenane, u tamnim noćima dok pucketaju radijatori kao panjevi u peći. Riječi te odvedu daleko i duboko, nećeš s njima u društvu dugo ugledati niti jedne oči, a kamo li tople, sve dok ne zažmiriš.
Riječi su jedino jamstvo jasnoće sjećanja: tko ne vjeruje u riječi, taj sigurno nikada neće ugledati niti jedne oči. Jedne bez drugih, oči i riječi – mašta i stvarnost – bile bi kljaste i mrtve.
Pozdrav, i znaš već – nemoj kaj zameriti, morao sam. Ne mreš kad si Frankenštajn držat u sebi sve to baš uvijek pod kontrolom. Mislim, virtuala – riječi – pisanje – pa nisi ti tu bilo tko. Ako netko treba šibati po riječima i po virtuali, Sarah, to si onda ti; ti riječi po komentarima provjereno čitaš kao moja kćer tuđe kosti na rentgenu, jasno i bez ostatka. Okice ostavi za nas koji smo u tom teškom poslu možda nekad uspjeli samo zagrebati po površini. ))).
02.11.2023. (18:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
@ meco, upravo tako...no nije li to zapravo malo tužno ?
@ Ipsi, ja sam u reali trenutno prekinula dva prijateljstva i jedna kolegica je na ledu. Nekako mi ljudi sve manje pašu trenutno.
Tako da mi je trenutno ovdje ekipa zbilja bolja.
Ne zato jer mi povlađujete...nego ste mi konstruktivniji, čini mi se kao da vam je više stalo, do sebe, do života, do interakcije sa mnom.
To mi paše. Površnost me jako odbija.
Kalodont uvijek možemo opstruirati :-)))
@Vjetre...sada nemam vremena, al na neke sam se tvoje rečenice baš ježila i drhtala...od prepoznavanja.
03.11.2023. (09:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...