Komentari

penetenziagite.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • stara teta

    naši stari su često ostajali zbog nužnosti, nemogućnosti da se maknu i prestanu ovisiti o svojoj okolini. pa je došlo vrijeme kad smo zbog tehnologije naivno pomislili da će nas ona više povezati, združiti, dati nam veći uvid od onog u vremenu glasnika na konju i poštanskih kočija. iluzija da sami odabiremo s kim ćemo i kako. a onda će ovisnost o okolnostima u kojima živimo zavladati do kraja.
    o kolbabi sam čitala svojim klincima, i prije nego su dospjeli do popisa lektire. i, ne, poštari danas ne izgledaju otrcano, odrađuju posao za neku pinku trpajući u kasliće račune i obavijesti o pošiljkama, ne da im se pozvoniti i pričekati da se siđe s kata i potpiše preuzimanje. lakše je ostaviti papirić da nas se nije našlo pa nek si preuzmemo preporučeno pismo u glavnoj pošti. a ponekad napišu i "primalac nepoznat". i onda čekaju bolje radno mjesto. moja baka je znala da se nešto važno dogodilo čim bi ugledala poštara kako se od ograde penje puteljkom do kuće.
    jesi li gledao onaj filmić s j. phenixom i malom johannsen, mislim da se film zove "ona". distopijska, sumorna priča o udaljenosti koja se u iluziji savršenog svijeta rasteže do neizmjernosti i nepostojanja čovjeka kakav je bio nekad.

    avatar

    01.03.2023. (09:36)    -   -   -   -  

  • Blogokviz

    E, kad su poštari nosili penzije, to su bila vremena :)... na taj je dan svako domaćinstvo s penzionerima, a to je bilo gotovo svako, iščekivalo poštara kao kad djeca s nestrpljenjem i radošću iščekuju sv. Nikolu :)... sve je bilo pripremljeno za dostojan doček najdražeg gosta, mezica, rakijica :)... i naravno, najčešće bi je'na črlena išla poštaru :)... kad bi obišel sve penziće zaradil bi si bar još je'nu plaću, a kak bi uvek bil s biciklom, znalo se dogoditi da na kraju od "umora" više nije mogel voziti bicikl, što je bilo potpuno razumljivo :)...

    avatar

    01.03.2023. (10:07)    -   -   -   -  

  • TEATRALNI

    Raditi u HP je super pristojna plaća od ponedjeljka do petka što je danas rijetkost imati slobodan vikend. Ali ovo s odvratnim zvijerima na početku posta mi je zaokupiralo pažnju u takve ubrajam one legalizirane krimose tipa ovršitelji koji provode onaj šugavi ovršni zakon kao i bankarstvo kao još jedan oblik legalizirane pljačke.

    avatar

    01.03.2023. (10:25)    -   -   -   -  

  • Annabonni

    ................u neko rano doba djevojaštva, pisma su letjela od ŠI-ZG a ja, ,znajući kad mora pismo doći čekala svog poštara....U ono doba nije bilo sandučića : poštar je zvonio na vrata...

    Trebam li reći, da mi je poštar u 15.godini bio najdraži lik ?

    avatar

    01.03.2023. (11:05)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Poštare su zamijenili drugi poštari..Volt, Glovo...ni iz kuće se više izlazit ne treba...rađat će se blindirana djeca.....

    avatar

    01.03.2023. (11:07)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Internet bitno mijenja sliku života

    avatar

    01.03.2023. (11:32)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Moj kvart ima novog poštara. Mladi tridesettrogodišnji filipinac. Kaže ( na engleskom) da mu je lijepo, ali jezik je težak pa puno uči. Želi ostati stalno živjeti u HR pa treba naučiti hrvatski.

    avatar

    01.03.2023. (12:05)    -   -   -   -  

  • Kockavica

    Mogla bih na prekvalifikaciju, za poštara, cvjećara, seljaka... ne bih dva puta trepnula, ali kako ono reče razmetni sin... bio sam gladan, svinje su jele rogače, ali meni ih nitko nije davao. ;)

    avatar

    01.03.2023. (14:30)    -   -   -   -  

  • nema garancije

    Bila su to vremena, znala sam točno uru kad poštar dolazi, znala
    sam da ću od toga živjeti do slijedećeg tjedna. Moguće da godine
    čine svoje, radosti povratka su neminovne, ako nisam nerealna. Ne
    može ovaj vid komunikacije i "poštarluka" parirati radosti čekanja,
    a ne mogu me radovati ni neki (u skoroj budućnosti) čitači misli.
    Istina, uvijek je dobro znati što misliš, što sanjariš, štošta se iz toga
    može izroditi. Znam da "mišancu" nikako ne mogu brati po ekranu, a
    tebi pozdrav:))))

    avatar

    01.03.2023. (16:40)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    Eto, moji kolege s faksa rade kao poštari u HP. Kažu da je u redu. Osim u opasnim naseljima.
    Sjećam se kao jučer da sam sjedila i ispisivala radnu bilježnicu s tom lektirom. :))

    avatar

    01.03.2023. (17:25)    -   -   -   -  

  • Nisa

    I to svega prije jedva tridesetak godina pokrenuta je The Mreža
    Tvorci tog čudnovatog klip-klap štekera i sami priznaju da nisu mogli zamisliti razmjere onoga što će učiniti za modernog,suvremenog čovjeka.
    Iz naslonjača nadomak svijeta...
    Zanimljiv je taj fenomen naslonjača gdje putujemo svijetom,šetamo ulicama gradova koje nikad nečemo vidjeti,dopisujemo se s ljudima od kojih dobivamo tek ono što želimo čuti,naslikavamo sve samo za jedan palac gore,zaljubljujemo se,prekidamo,mirimo, sve samo klikovima...živimo u malim,zatvorenim monitorima
    Toliko smo osvješteni da smo se uglavili u kockasti prozor iz kojeg se beljimo svijetu,tom jadnom malom svijetu kojeg preziremo
    Da ti pravo kažem ni ne znam tko je ni kako moj poštar izgleda i da li je samo jedan ili se izmjenjuju više njih, a i to dosta govori

    avatar

    01.03.2023. (19:24)    -   -   -   -  

  • lief erikson

    Na prvu mi pala na pamet knjiga Pošta od Bukowskog... na drugu oni stari poštari sa velikim ofucanim kožnim torbama koji su bili dio svakog kućanstva i veselja dolaska penzije gdje su i sami utržili nešto sa strane za svoj trud dolaska... trebalo je i odmoriti od apenca koji slabo vuče uz brijeg pa se okrijepiti cedevitom ili hrabriji gemištom... no opet, tko će odbiti baku, može joj se samo zamjeriti ako odbiješ :)....
    No možda su danas poštari, kao i sva ostala zanimanja puni zvijeri i sanjara, samim time najmanje poštari... u neku ruku sam ja zainteresirani sanjar koji se često želi šamarati da postane nezainteresirani.. al kako u poslu tako i u svemu zbog sve veće i veće spoznaje da ne postoji ništa više osim smislenosti dokumentaraca o životinjama... e pa sada, koliko je potrebno šamaranja... ne znam, ali navodno muški izlaze iz puberteta u 56 godini... no ostati će internet no nećemo moći provjeriti...

    avatar

    01.03.2023. (19:50)    -   -   -   -  

  • viatrix

    Neminovno je da se svijet mijenja, uvijek je pa tako i danas (munjevitom brzinom).

    avatar

    01.03.2023. (21:19)    -   -   -   -  

  • luki2

    Nadam se da ipak neće biti tako! I da že poštari nositi Marenki poštu od njenog dragog! Internet nikada neće moći zamijeniti čovjeka. Njegovo razmišljanje i dušu, toplinu ljudske ruke kad predaje pismo i toplinu oko srca dok se pismo puno ljubavi čita. Ljubim!

    avatar

    02.03.2023. (00:14)    -   -   -   -  

  • NF

    kod nas je stara poštarica na bolovanju i pošiljke se gube, zamjene pojma nemaju niti se trude. drugo mi je bila prva asocijacija kad sam prvi put pročitao post, sjetio sam se dana kad sam bio u glavnom vijeću sindikata i dobivao za to zbilja simboličnu svotu, te dnevnicu kad bih jednom mjesečno u prosjeku išao na sjednice u zagreb, al tada sam redovito upoznavao barem jednu od najboljih blogerica svaki put, ajd dobro, upoznao sam i alexxla, ak se tko sjeća onog prepotentnog fotošopera. opet skrenuh od onog što sam želio reći, povjerenici poštanskog sindikata su u svakom gradu bili profesionalci, a u ono vrijeme su se baš počeli gasiti poštanski uredi, najprije na otocima i u pasivnim krajevima. jednog leadera sam dobro poznavao, odmahnuo bi rukom kad bih rekao da bi trebali osmisliti neku pobunu, on bi rekao, treba spriječiti pad standarda onih koji mogu opstati, dok smo se mi borili za svakog čovjeka. epilog, jedini koji mogu organizirano povesti sindikalnu akciju su obrazovni sindikati, ma kako užasno vodstvo najjači osmoškolski ima, a moj poznanik, bivši sindikalac bavi se turizmom.

    avatar

    02.03.2023. (21:21)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...